Turkofobija kao šovinistički atak na bošnjačko dostojanstvo

Ovaj pokušaj da se Bošnjacima nametnu kompleksi od naroda s kojima dijele istu vjeroispovijest, da se Bošnjaci natjeraju na odricanje saradnje s određenim narodima i kulturama, da takvim odricanjem dokazuju da pripadaju Evropi, da tuđe interese pretpostave vlastitim – nije ništa drugo nego užasan šovinistički atak na bošnjačku čast i dostojanstvo.

Odavno neki događaj nije izazvao toliko stupidne skike ovdašnje kompleksaške parapolitike i političke kanalizacije kao što je najavljena posjeta predsjednika Republike Turske Recepa Tayyipa Erdoğana Bosni i Hercegovini.

Stali su kukati i naricati svi oni koji, pored manifestiranja turkofobije, misle da će nešto i dobiti kvarenjem odnosa između dviju država i dvaju naroda. Ove su narikače već odavno poznate, tako da nije bilo iznenađenja u tom smislu, a i njihovi su razlozi već buđavi, od malicioznih pokušaja da se pokvari svako savezništvo, pa do utrke ko će se prikazati kao bolji klijent i veći poltron neke od ovdašnjih zapadnih ambasada.

Ipak, uvjerljivo su prednjačili oni koji su se uhvatili u ovo kolo drekavaca samo zato da bi se, ko biva, obračunavali sa SDA ne obraćajući pažnju na činjenicu da time nanose veliku štetu bošnjačkom narodu i Bosni i Hercegovini uopće. Naravno, ono što bi se Bošnjacima, kao političkom narodu, zabranilo, da sami artikuliraju vlastite interese te u skladu s time sami sebi biraju prijatelje, jeste, s druge strane, sasvim dopušteno Srbima.

Isti mediji i ličnosti koji problematiziraju Erdoğanovu posjetu nisu vidjeli ništa sporno u svojevremenom Dačićevom izigravanju trbušne plesačice i narodnog pjevača turskoj delegaciji u Beogradu, niti to vide u izjavama Vučića, koji ne samo da poručuje da želi što je moguće više Turske u Srbiji nego i ozareno klikče “merhaba, asker”. Upravo je tako Vučić pozdravio turske vojnike prigodom ovosedmične posjete Erdoğanu.

Pritom nemojmo zaboraviti kakvo mjesto Turci zauzimaju u srpskoj narodnoj predaji i mitologiji, a nije zabilježeno da su Srbi prozivali Vučića zbog uspostavljanja prijateljskih odnosa s Turskom! Isti mediji i ličnosti koji ovih dana patetično trube o ugrozbi suvereniteta BiH nisu ni desetinu ovakve histerije dizali prilikom nedavne posjete predsjednice Vijeća Federalne skupštine Ruske Federacije Valentine Ivanovne Matvijenko, koja je bukvalno negirala ne samo agresiju nego i Ustav BiH.

Erdoğan, kao ni jedan drugi turski zvaničnik do sada, nikada nije negirao ustavnopravni poredak BiH, nikada nije rekao ništa što bi se moglo tumačiti kao štetno za ravnopravnost naroda u BiH i evropski put BiH. Šta tek reći za činjenicu da bi pristajanje na pritisak pojedinih vanjskih centara i ovdašnjih ambasada da se otkaže gostoprimstvo predsjedniku prijateljske Turske ustvari bio nezapamćen napad na suverenost i nezavisnost Bosne i Hercegovine!

U suštini, cijela ova turkofobna predstava jako podsjeća na nedavnu arabofobičnu histeriju gdje su se istim rječnikom pokušali otjerati arapski investitori iz Bosne i Hercegovine, i to ne odakle su došli nego u iščekujuće ruke srpskog ili hrvatskog turističkog i privrednog sektora.

Ovaj pokušaj da se Bošnjacima nametnu kompleksi od naroda s kojima dijele istu vjeroispovijest, da se Bošnjaci natjeraju na odricanje saradnje s određenim narodima i kulturama, da takvim odricanjem dokazuju da pripadaju Evropi, da tuđe interese pretpostave vlastitim – nije ništa drugo nego užasan šovinistički atak na bošnjačku čast i dostojanstvo.

PROČITAJTE I...

Francuski portal Mediaparte u februaru je u tekstu naslova Genocid u Ruandi: Isplivale laži Francuske objavio kako Francuska “prikriva stvarne krivce za genocid u Ruandi”, u kojem su militanti Huti ubili oko 800 hiljada pripadnika plemena Tutsi. Francuska, koja je na međunarodnoj i nacionalnoj razini kritizirana zbog toga što je dugogodišnji pristaša genocidne vlade Huti u Ruandi, također sprečava pristup dokumentima o genocidu.

S ovim novim izdankom “Arapskog proljeća” i njegovim mogućim proširenjem na zemlje podsaharske Afrike preživjeli iz kluba starih dinosaurusa, kao što su Paul Biya, predsjednik Kameruna od 1982, Teodoro Obiang, predsjednik Ekvatorijalne Gvineje od 1979, ili Yoweri Museveni, predsjednik Ugande od 1986. godine, imaju dobre razloge za zabrinutost.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

KOMENTARI

  • irfan busuladzic 10.05.2018.

    Mustafa, zar nemaš hrabrosti da kažeš čitaocima koji su to mediji i ličnosti kod nas koji trube o ugroženosti suvereniteta B i H.

    Odgovori
  • irfan busuladzic 10.05.2018.

    Što je više klevete i laži Taip Erdogan nam je miliji i draži.

    Odgovori

Podržite nas na Facebooku!