Trotomni prijevod “Mesnevije” s komentarom

Mesnevija, s perzijskog preveo i komentare napisao: Ahmed O. Mešić; Behram-begova medresa, Tuzla, 2016. godine

Institut za islamsku tradiciju Bošnjaka u saradnji s Upravom za obrazovanje i nauku Rijaseta IZ u BiH organizirao je prošle sedmice u prostorijama Gazi Husrev-begove biblioteke promociju Mesnevije Dželaluddina Rumija, koju je s perzijskog jezika preveo i obilnim komentarom obogatio šejh hadži Ahmed ef. Mešić. Već pet stoljeća postoji neprekinuta tradicija čitanja i tumačenja Mesnevije u Bosni i Hercegovini, o čemu je znalački pisao dr. Sedad Dizdarević u studiji Mevlana u Bosni. Čak su u Iranu, jezičkoj kolijevci Mesnevije, postojali prekidi u tumačenju i kazivanju Rumijeva djela dugi po pola stoljeća. U Bosni se tako nešto nikada nije desilo, a Mesnevija se danas tumači jednom sedmično u Sarajevu, Tuzli i Visokom. Mesnevihani i šejhovi mevlevijskog i nerijetko nakšibendijskog tarikata organizirali su kroz protekla stoljeća posebne halke u kojima se tumačila Mesnevija, jedno od najvećih poetskih ostvarenja orijentalno-islamske kulture.

Jedan od velikana koji je sačuvao tradiciju tumačenja ovog vrijednog djela u drugoj polovini XX vijeka, u jeku komunističke ateizacije društva, svakako je Ahmed ef. Mešić ili derviš Ahmed Nurudin, kako se sam potpisivao u zreloj fazi svog života. Uspio je prije preseljenja na bolji svijet prevesti i komentirati jedan kompletan svezak (4.058 bejtova – distiha) i nešto manje od polovine drugog sveska (2.625 bejtova), od ukupno šest svezaka i 25.000 bejtova, koliko ima Rumijeva Mesnevija. Rezultat uloženog napora jeste trotomni prijevod s komentarom na preko dvije hiljade stranica koji je, kao plod dugogodišnjeg druženja s ovim djelom, potvrda dubine vjeronaučnog znanja Ahmeda ef. Mešića. “Ovo djelo predstavlja zrele plodove rada jednog velikog bosanskog alima, mutesavvifa, plodove koji su sazrijevali kroz sedam decenija strpljivog koračanja Allahovim putem ka Njegovom zadovoljstvu. Dersovi iz Mesnevije i okupljanja tim povodom predstavljaju specifičnu formu dobrovoljnog ibadeta koju možemo svrstati u misaoni ibadet (fikr). To je, kako je često sam Ahmed ef. volio kazati, mekteb-i irfân – škola spoznaje duhovnih istina, prava radionica za popravku i oplemenjivanje ljudskih srca”, zapisao je u uvodu ovog trotomnog izdanja Mešićev učenik prof. dr. Izet Pajević, koji je i jedan od najzaslužnijih za štampanje Mešićevog prijevoda s komentarom.

Prijevod Mesnevije Ahmeda ef. prozni je. Vrlo malo pažnje pri prevođenju posvećeno je poetsko-estetskoj ravni Rumijevog djela. Međutim, to ne umanjuje vrijednost Mešićevog angažmana. Kako objašnjava dr. Mubina Moker, tradicionalni pristup Mesneviji kojeg je baštinio i Ahmed ef., a koji je karakterističan za mesnevihane, Rumijevo djelo motri kao djelo namijenjeno za iršad – uputu slušalaca, te je razumljivo stavljanje značenjskih planova teksta u fokus Mešićevog rada. Stoga je njegov prijevod izuzetno precizan u prevođenju smisla Rumijevog djela. “Treba imati u vidu činjenicu da se u gnostičkim djelima općenito akcenat stavlja na sadržaj i poruku koja se želi prenijeti, dočim je izvanjska forma poput ovojnice koja skriva suštinu. Za djelo poput Mesnevije bila bi neprocjenjiva šteta usmjeriti pažnju samo na ovojnicu i time uskratiti recipijentu mogućnost da kuša srčiku Mevlanine misli. U tom kontekstu valja motriti ovaj Ahmed ef. mesnevihanski pristup prijevodu Mesnevije”, zapisala je dr. Moker.

Koliko je Mešić vodio računa da svaku riječ prevede na najbolji mogući način, govori i podatak da je tokom prevođenja Mesnevije s originala na perzijskom jeziku svoj prijevod komparirao s prijevodima na arapski dr. Kefafija i turski jezik Abidin-paše. Kada bi uočio da postoje razlike između ovih dvaju prijevoda, ukoliko su one bile formalne, nije im pridavao značaja. Ipak, ako se radilo o razlikama semantičke prirode, naveo bi i arapski i turski prijedlog te potom iznio vlastito razumijevanje značenja stiha. Jedan je naš alim Mevlanina djela pozicionirao po stepenima vjeronaučnog znanja, pa je kazao da je Divani-Šems njegovo tarikatsko, Mesnevija mearifetsko, a Fihi ma fihi njegovo hakikatsko djelo. Budući da je mearifet analitičko znanje, onda je sasvim opravdano, čak i obavezujuće, dati prednost značenju nad formom, što Ahmed ef. znalački razumijeva i čini.

PROČITAJTE I...

Albert Lord 1950. godine u ponovnom posjetu Sandžaku zabilježio je oko 20.000 stihova, završavajući tako posao svog mentora i upotpunjujući grandioznu zbirku od oko 100.000 stihova Avde Međedovića. Avdo je 1950. godine drugi put ispjevao Ženidbu Smailagić Meha, kao i još tri pjesme koje je Milman Parry već bio zabilježio 1935. godine

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!