Tri mubarek-mjeseca, četiri noći i bezbroj darova u njima

Tradicionalno duhovnosti i sufizmu sklone Osmanlije, šireći islam u Bosni i Hercegovini, usadile su tadašnjim Bošnjacima ljubav prema svetim mjesecima, pa u svijesti muslimana Bosne i Hercegovine oni zauzimaju posebno mjesto. Pored toga, redžeb i šaban označavaju početak priprema za ramazan, mjesec posebne Božije milosti. Poznati su slučajevi u kojima su neki muslimani početkom redžeba puštali brade i nisu se brijali do Ramazanskog bajrama

Muslimani u Bosni i Hercegovini uvijek su tokom proteklih stoljeća posebnu pažnju obraćali na mubarek-noći u mjesecima redžebu, šabanu i ramazanu, te su ih obilježavali učenjem zikra, salavata, mevluda, kao i postom i drugim ibadetima, nastojeći se približiti Bogu i zadobiti Njegovu milost. Ova tri mjeseca dobiše naziv “učajluci”, a sama riječ dolazi iz turskog jezika: (tri), ajluk (dobro, bogatstvo, plaća). U ovim se mjesecima vrijednosti dobrih djela uvećavaju, pa učajluci predstavljaju dobru priliku da se, činjenjem dobrih djela, a udaljavanjem od loših, čovjek očisti od grijeha i iskupi za prošlogodišnje propuste.

Lejletur-regaib, Lejletul-Miradž, Lejletul-berat i Lejletul-kadr jesu mubarek-noći koje su, kako u knjizi Minberski biseri navodi Mustafa ef. Čolić, vezane za Poslanikov ahiretski, stvarni život, a ne za dunjalučki, pojavni. Čolić, koji je bio i nakšibedijski šejh, nastavlja kako muslimani u Bosni i Hercegovini ove mubarek-noći obilježavaju prije svega iz ljubavi prema Muhammedu, a. s., zahvaljujući dragom Bogu što su pripadnici Muhammedovog ummeta.

U ČEMU POMAŽU MUBAREK-NOĆI

Iza nas su tri mubarek-noći (Lejletur-regaib, Lejletul-Miradž, Lejletul-berat), a pred nama je Lejletul-kadr (10. juni). Prof. dr. Zuhdija Hasanović, dekan Fakulteta islamskih nauka Univerziteta u Sarajevu, kaže da su svake od prvih tri noći izuzetno značajne i da one dolaze kao najava Lejletul-kadra, koja je sa svim onim što u sebi nosi bolja od cijelog jednog ljudskog života. “U konačnici, cilj posta i svih drugih ibadeta koje vršimo u toku ramazana, klanjanja namaza, učenja Kur'ana, činjenja zikra i dova, jeste učiniti nas tako duhovno, moralno i intelektualno čistim da smo dostojni prihvatiti Božiju Riječ, pravilno je razumjeti i dosljedno je primjenjivati u našim pojedinačnim i kolektivnim životima. Mubarek-noći su tu da nam vrate smisao i svrhu života, da nam vrate optimizam i osmijeh na lice, da primijetimo da osim materijalnih ima i drugih, daleko bitnijih i značajnijih vrijednosti, kao i da se više oslobađamo poroka i prohtjeva i snažnije osjećamo ljepotu ibadeta i prepuštanja duhovnim nasladama i užicima”, poručuje Hasanović, te nastavlja:

“Mubarek-noći nam pomažu da u svojim pojedinačnim i kolektivnim životima izgradimo sistem istinskih vrijednosti: da smo svjesni svoje pozicije Božijeg namjesnika na Zemlji i odgovornosti prema Bogu, ali i prema povijesti i svijetu u kojem živimo; da uspostavljamo pravilan odnos razumijevanja i poštovanja prema drugima, bez obzira na različitost njihovog porijekla, nacije, religije, svjetonazora; da uspostavljamo ispravan odnos prema životinjama, tako da se ne precjenjuju, da im se ne posvećuje veća pažnja nego svojoj djeci, ali i da se ne potcjenjuju, da se ne zlostavljaju, muče glađu, ili na bilo koji drugi način da se nehumano prema njima ne odnosi; prema biljnom svijetu tako da se ne uništava, nego da se kultivira i koristi svaki slobodan, primjeren prostor da se oživi i obogati korisnom kulturom.”

Dr. Elvir Duranović, naučni saradnik pri Institutu za islamsku tradiciju Bošnjaka, kaže da je mjesec redžeb uvijek zauzimao posebno mjesto u islamskoj tradiciji Bošnjaka, vjerovatno zato što je to jedini mjesec hidžretskog kalendara koji ima dvije odabrane noći, Lejletur-regaib i Lejletul-Miradž. On napominje kako je ovaj mjesec zauzimao značajno mjesto i u religiji i kulturi predislamskih Arapa, jer je među njima preovladalo ime za ovaj mjesec redžeb, što znači uvažen, cijenjen. “Njegovo poštivanje svakako izvire i iz činjenice da je redžeb sveti mjesec. Redžeb je unosio smiraj u svakodnevni život predislamskih Arapa i davao im je dovoljno vremena da se posvete vlastitoj dobrobiti i napretku. U ovom mjesecu i prije islama bilo je zabranjeno ratovanje, pa su primirje predislamski Arapi koristili za ekonomski prosperitet trgujući na određenim vašarima i sajmovima koji su se održavali samo za vrijeme redžeba. Osim toga, predislamski Arapi imali su običaj provoditi dane redžeba u postu i drugim bogoštovnim djelima, poput žrtvovanja posebnog kurbana poznatog pod imenom ‘atīra, koji je Muhammed, a. s., kasnije zabranio”, pojašnjava Duranović.

Tradicionalno duhovnosti i sufizmu sklone Osmanlije, šireći islam u Bosni i Hercegovini, usadile su tadašnjim Bošnjacima ljubav prema svetim mjesecima, pa u svijesti muslimana Bosne i Hercegovine oni zauzimaju posebno mjesto. Pored toga, redžeb i šaban označavaju početak priprema za ramazan, mjesec posebne Božije milosti. Poznati su slučajevi u kojima su neki muslimani početkom redžeba puštali brade i nisu se brijali do Ramazanskog bajrama. Na taj su način sebi i okolini htjeli dati do znanja da je nastupio sveti mjesec redžeb, a i da će ubrzo ramazan. Drugi su nastojali, kao što je i danas slučaj, što više dana redžeba i šabana provesti u postu kako bi se što bolje pripremili za mubarek-ramazan.

ZAŠTO SMO STALNO NEZADOVOLJNI

Jednom je Poslanik na početku redžeba podigao ruke kazavši: “Allahu moj, učini nam berićetnim vrijeme mjeseca redžeba i šabana i učini da dočekamo ramazan.” Sead Halilagić, šejh Hadži Sinanove tekije u Sarajevu, ovaj događaj tumači tako da je Poslanik zatražio od dragog Boga da ovo vrijeme za nas bude protkano posebnim blagoslovom i Allahovim bereketom u činjenju dobra i dobrih djela, te da se uz molbu Allahu, dž. š., na ovaj način posebno pripremimo za dolazak mjeseca Allahove milosti, ramazana. “To je nešto što su kao osnovu uzeli ljudi koji su se u periodu od ova tri mjeseca istinski okrenuli Gospodaru u činjenu dobra. Period učajluka je vrijeme kada je Allahovo darivanje na račun činjenja dobra veće, ali ne bismo trebali zaboraviti da i, s druge strane, ako činimo nešto što je pokuđeno ili ružno, onda je i prijestup teži, pa bismo i na to trebali obratiti pažnju kako bismo u ovom vremenskom periodu učinili jednu adekvatnu pripremu. Onda će se, ako Bog da, na nas uistinu spustiti Allahova milost u mjesecu ramazanu. Lejletur-regaib, koja se najčešće prevodi kao Noć želja, veže se za fizičko začeće Muhammeda, a. s. Treba imati u vidu da se Allah, dž. š., u cijelom Kur'anu kune jedino životom Muhammeda, a. s., i nijednim drugim. Odatle su ljudi kao jednu radosnu vijest i veselje uzeli ovu mubarek-noć Poslanikovog začeća da je obilježavaju. Ona se već stoljećima obilježava kao prvi četvrtak mjeseca redžeba, a sama noć uoči petka posebno je pohvaljena i njena je vrijednost uveliko istaknuta. Zbog toga su ljudi izabrali da to bude upravo prva noć uoči petka mjeseca redžeba. Eh sad, samo je pitanje šta ko sebi izabere kao želju. Tu bismo trebali obratiti posebnu pažnju”, opominje šejh Halilagić.

Lejletul-Miradž je noć koja se veže za jedan od najuzvišenijih događaja u Poslanikovom životu, a brojni učenjaci kroz historiju islama kažu da je Miradž, poslije Kur'ana, najveća Poslanikova mudžiza (nadnaravno čudo). To je putovanje u kojem se Muhammed, a. s., izdigao u najveće visine, blizinu Gospodara Uzvišenog, gdje ni najodabraniji melek Džibril nije imao pristupa. Muslimanima širom svijeta ovaj je događaj od posebnog značaja i zbog toga što im je upravo u toj noći Allah, dž. š., darovao pet vakata namaza. “Mi namaz često shvatamo i uzimamo kao obavezu, ali namaz je tu da nam skrene pažnju da bismo stalno bili svjesni Allaha, dž. š. To je najveličanstveniji oblik robovanja Allahu. On nam pomaže da zadržimo stalnu vezu s Gospodarom, ali i da budemo bolji ljudi kako bismo u sredini u kojoj živimo i radimo mogli biti okrenuti dobru. Upravo je to milost iskazana cijelom čovječanstvu, kako bismo i mi ljudi mogli biti milostivi. Pogledam današnje vrijeme, Bože mili, ljudi grubi, bezosjećajni. Često imamo situaciju gdje smo izgubili kontakte s najbližom rodbinom. Ljudi su nekako izgubili i osjećaj za smijeh, druženje. Ne kažem da nema teških slučajeva, ali treba biti realan i usporediti, evo, samo naše jelo i kulturu ishrane i kako je to izgledalo u vrijeme Poslanika”, navodi šejh Halilagić, nastavljajući primjerom iz Poslanikovog života:

“Poslanik bi svaki dan nakon proučenog ezana otišao u džamiju da klanja sabah. Kad bi završio sa sabahom, sa svojim drugovima bi obično ostao jedno vrijeme da malo popričaju, nakon čega bi s mirnoćom i osmijehom došao kući. Suprugu bi upitao da li ima nešto za jelo. Ako bi se nešto našlo, supruga bi mu to iznijela. To je najčešće bila hurma, i ono što mi danas uopće ne bismo smatrali jelom, već nešto usputno, da se pregrize. S druge strane, često bi se desilo da u Poslanikovoj kući nema ništa za jelo. On bi tada rekao: ‘Onda danas postim.'”

“Moramo sada sami sebe smjestiti u ovu situaciju i pogledati na koji način danas postupamo. Evo, recimo, kod Poslanika se nekada tri ili četiri dana ne bi kuhala hrana. Krenut ću od sebe. Kad se kod mene kući ne bi kuhala hrana tri dana, bila bi frka. Poslanik nikada nije bio nezadovoljan, a mi smo stalno nezadovoljni, i to iz brojnih razloga. A kada bismo napravili usporedbu, vratili se samo 200 godina unazad u Bosnu, vidjeli bismo da bi naša svakodnevna hrana bila prava gozba za ondašnje ljude. I opet smo nezadovoljni. To stanje nas ne bi nikako smjelo okarakterizirati ni kao ljude, a posebno ne kao muslimane”, naglašava Halilagić.

Lejletul-berat je noć u kojoj se određuje ljudska sudbina, kader. U toj noći Uzvišeni Gospodar svakome odredi kader i stavi ispis šta će se to sve desiti u narednoj godini dana, a zatim se u noći Lejletul-kadra ovaj ispis spusti melecima kao naređenje. Poznato je da je Poslanik preporučio hazreti Aiši i ashabima da posebno obrate pažnju na 15. noć mjeseca šabana. “Zbog toga je ova noć posebno važna, da je čovjek provede u ibadetu, klanjanju namaza i činjenja zikira, te da se na taj način približi Allahu i zamoli ga za hajirli odredbu u narednom periodu. Znamo da je Poslanik, pored mjeseca ramazana, najviše postio u mjesecu šabanu. Zbog toga se u ovim mjesecima i mnogo posti, a sve kako bismo stalno bili svjesni Gospodara, što će nas dalje učiniti i bogobojaznijim, a i boljim ljudima. Onda ćemo se uz Božiju pomoć i adekvatno pripremiti za ramazan, kako bismo ga proveli na što bolji način, a u njoj i dočekali Lejletul‑kadr”, kaže šejh Halilagić.

To je posebno odabrana noć za koju Allah, dž. š., kaže da je bolja od hiljadu mjeseci. Darovana je svima koji poste mjesec ramazan i vrijedna je za sve ljude. Međutim, Halilagić naglašava da je ona darovana i za one robove kojima Uzvišeni Gospodar podari da se svojim osvjedočenjem uvjere u trenutak njene vrijednosti.

Šejh Halilagić kaže da mu je žao što se današnje obilježavanje mubarek-noći u dobroj mjeri pretvorilo u puko posmatranje i slušanje određene grupe učača, a ne aktivno učestvovanje. “To je šteta. Prije su ljudi htjeli da se svi uključe, kako bismo imali zajednički ibadet i vlastiti doprinos. Drugačija je vrijednost kada čovjek nešto gleda i sluša, a drugačije kad i sam učestvuje. Također, mislim da bi nam ovo vrijeme trebalo biti podsticaj i da se malo proanaliziramo, svako sebe, i da se vratimo Gospodaru. Moramo naći sredinu i ne smijemo zanemarivati bilo koju od brojnih obaveza koje imamo na dunjaluku, ali moramo obratiti pažnju i na duhovnu dimenziju čovjeka, koju ljudi, posebno u modernim vremenima, zapostavljaju i zanemaruju. I zbog toga treba na ova tri mjeseca dati naglasak i iskoristiti ih na najbolji mogući način”, poručuje šejh Halilagić.

 

PROČITAJTE I...

Nakon probijanja tunela, Josip Broz uputio se iz Brčkog u posjetu omladinskim brigadama. U srebreničkom selu Rapatnica, kako su tada zvali i srebreničku Željezničku stanicu, održao je govor okupljenim graditeljima pruge i narodu iz okoline. Nakon govorancije, Maršal se uputio u posjetu samom tunelu, gdje je propitivao omladince: “Koliko imaš godina?”, a omladinci, dršćući od uzbuđenja, odgovarali su: šesnaest, sedamnaest, šesnaest, i sve tako

Ko je god poznavao Nusreta Halačevića i njegovo djelo, bez izuzetka će reći kako je Nusret bio strasan fotoreporter i jedan od najvrednijih hroničara Sarajeva. Često je išao na dženaze da snimi nekoliko usputnih fotografija, a iz njih je nastajala čista umjetnost. Fotografirao je i stare sarajevske nošnje, i to mu je jedno vrijeme bila glavna preokupacija. Vjerovatno je na taj način želio sačuvati spomen o tadašnjim Sarajlijama Bošnjacima, njihovoj kulturi, tradiciji, običajima, vjeri i vjerovanju, o svemu onome o čemu više niko nema ni da priča ni da piše

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!