Treći entitet: Sad me vidiš, sad me ne vidiš

Nervozne reakcije upućuju da je Evropa, nakon prijedloga rezolucije Evropskog parlamenta, koji je pripremio vanjskopolitički odbor u kojemu se spominje i famozni princip federalizma, a koji se ovdje tumači kao podrška federalizaciji BiH, udijelila par šamara i ljevici i desnici u Hrvatskoj, pa se sada svi pomalo povlače i tvrdi se da se reklo što se nije reklo i da se nije reklo što se reklo i da unitarizmu skloni Bošnjaci, po običaju, krivo tumače… Niko ne želi hrvatsku federalnu jedinicu, tvrdi nam Čović, unatoč onome što su čule naše uši i vidjele naše oči

Reagirajući na inauguraciju tzv. trećeg puta, reformističkog kursa spajanja nespojivog, liberalnog, sveprivatizacijskog kapitalizma i socijalne države, britanske Radničke partije pod vodstvom premijera Tonyja Blaira, jedan je američki ekonomista 1997. komentirao riječima: “Kada ste na vrhu nebodera i želite sići, imate dva puta – lift i stepenište. Naravno, postoji i treći put.”

OD TREĆEG PUTA DO TREĆEG ENTITETA

O trećem putu govori se i kod nas kao o nekom deus ex machina koji bi trebao prevladati sve veće aporije očito izrazito nemoralne verzije kapitalizma u kojoj živimo, sa što moralnijom i društveno odgovornijom alternativom, ali bez zadiranja u novostvorene vlasničke odnose tranzicijskih reformi 90-ih godina. Predikcija se onog trećeg puta s vrha nebodera ostvarila. Blairova se partija, s njim i bez njega, našla u nizu problema, jer, suštinski, osim što se svrstala uz Bushove kampanje laži i agresiju na Afganistan i Irak, nije riješila postojeće aporije, one su se i dalje nastavile širiti, dva je puta poražena na parlamentarnim izborima.

Treći put u Hrvatistanu trebao je, posebno s onog moralnog, bolje rečeno moralističkog nepokolebljivog i mesijanskog stanovišta, biti epitomiziran u, prvotno, koaliciji koalicija idejno heterogenih nezavisnih lista, pod patronatom dijela Katoličke crkve, a potom političkoj partiji pod nazivom Most. Naravno, ekonomskim se odnosima ne bave previše jer bi zadirali u osjetljive aktualne vlasničke strukture iza kojih stoje i njihovi mentori. Bilo je i nekih drugih pokušaja, ali su oni, bez podrške naslijeđene infrastrukture iz socijalističkog režima ili, pak, prilično i katkada zastrašujuće moćne Crkve, bili u startu osuđeni na marginalizaciju i propast. Treći put u Bosni trebale bi predstavljati valjda silne strančice tzv. građanske orijentacije koje niču kao gljive poslije kiše, bez ikakva doticaja sa stvarnošću političkog konteksta. No, takav, izrazito sekularistički, ima malo doticaja s ovim hrvaćanskim.

Šef Mosta, mlađeg partnera u vlasti, predsjednik Hrvatskog sabora, nesuđeni katolički pop i svršenik Sveučilišta u Mostaru mlađahni Božo Petrov obreo se u službenoj posjeti Bosni i Hercegovini, ovjenčan oreolom moralnog mesije, hrvatskog spasitelja, mladog Sina o kojem brigu vode politički Otac s vječnih lovišta svojom mišlju i djelom i Duh sveti koji se privremeno nastanio na Kaptolu zagrebačkom. Primljen uz najviše počasti od vrha zakonodavne i izvršne vlasti Bosne i Hercegovine, nije rekao niti donio ništa nova, osim što je proizveo još jedan u nizu nesporazuma Zagreba i Sarajeva. Nakon susreta s predsjedavajućim Vijeća ministara, opovrgnuo je kako je u razgovoru izrazio protivljenje tzv. trećem entitetu (zanimljiva koincidencija trećih puteva i entiteta), unatoč službenom saopćenju iz ureda premijera Denisa Zvizdića.

Znate li šta je Stepinčevo? U sekularnoj je državi Hrvatskoj to dan u godini kada se na državnoj televiziji, ergo javnom servisu, opsežno izvještava o misi koju predvodi kardinal, zagrebački nadbiskup Bozanić, posvećenoj solunskom dobrovoljcu Alojziju Stepincu, njegovom prethodniku čiji je mandat obuhvatao i period tzv. NDH. Aktualni rimski biskup, jedan od pet tradicionalnih ravnopravnih kršćanskih prelata koga katolici zovu Papom, nije baš oduševljen horskim pjevom iz Hrvatistana koji ga želi proglasiti svecem, a čemu se pridružuju i političari (!), pa se ovaj novouspostavljeni idolatrijski blagdan, zasada samo crkveni, ima smatrati dijelom organiziranog pritiska na “papu komunistu”, ljevičara i valjda jugonostalgičara da tog, u najmanju ruku kontroverznog popa, ipak uvrsti među one kojima se katolici mogu moliti. Da, to je 21. stoljeće u Hrvata.

E, u takvoj atmosferi, štićenik tih krugova dolazi u posjetu Sarajevu, ali i, kako izvještava javna HRT, “hrvatskim općinama” u BiH. Kaže jedno, poslije to opovrgne, misli drugo, a radi treće. Njemu je to druga posjeta BiH, iako prva službena jer je ona prethodna bila gotovo ilegalna, kada je posjetio lokalne HDZ funkcionere u Stocu nakon izbornog incidenta. Istovremeno, kratkotrajni ministar vanjskih poslova, aktualni šef saborskog odbora za vanjske poslove Miro Kovač biva od svog zamjenika Joška Klisovića ispravljen kada za isti javni servis kaže kako se promjenama izbornog zakonodavstva u BiH postavljaju uvjeti za rješenje “hrvatskog pitanja”. Sve to na Stepinčevo. Iza ovih eskapada, doista nije jasno šta je to, kakva je to politika RH prema BiH?! Posebno zato što i, dobrano uzdrmana, tzv. ljevica koja bi sebe voljela vidjeti u okvirima ideološke kupusare Blairovog “trećeg puta” nije ideosinkratična prema zloupotrebi evropskog principa federalizma i supsidijarnosti vlasti koje bi Čović i kompanija željeli prikazati kao evropsku podršku federalizaciji Federacije BiH.

NEMA PREPREKE DA PLENKOVIĆ PROVEDE KARAMARKOVU RETUĐMANIZACIJU

Ova politička papazjahnija nagnala je i Dragana Čovića da bubne kako HNS ne podržava treći entitet, iako je njegov predsjednik, neki Božo Ljubić, o tome naširoko raspredao. Nema, navodno, nikakvog dokumenta tog paradržavnog i protuustavnog udruženja koji spominje treći entitet. Možda nema, ali ima onih koji govore o federalizaciji, o posebnoj hrvatskoj jedinici i tomu slično. Ovakve nervozne reakcije upućuju da je ta ista Evropa, nakon prijedloga rezolucije Evropskog parlamenta, koji je pripremio vanjskopolitički odbor u kojemu se spominje i famozni princip federalizma, a koji se ovdje tumači kao podrška federalizaciji BiH, udijelila par šamara i ljevici i desnici u Hrvatskoj, pa se sada svi pomalo povlače i tvrdi se da se reklo što se nije reklo i da se nije reklo što se reklo i da unitarizmu skloni Bošnjaci, po običaju, krivo tumače… Niko ne želi hrvatsku federalnu jedinicu, tvrdi nam Čović, unatoč onome što su čule naše uši i vidjele naše oči. A upravo to, ta hrvatska etnička jedinica bila je koncept onog Petrovljevog Oca na vječnim lovištima 90-ih godina prošlog stoljeća. Zvala se Hrvatska Republika Herceg-Bosna, a njezini lideri čekaju pravomoćnost presude za neke od najtežih ratnih zločina u udruženom zločinačkom poduhvatu s Ocem i njegovim adlatusima, s obiju strana granica. Tuđmanizam kao političko-idejna papazjahnija pokušava se u dvjema HDZ-om vođenim vladama promovirati konsekventno, u odnosu prema Bosni, u kulturi, na javnim servisima i prema NGO sektoru.

“Retuđmanizacija” Hrvatske vidi se u havetinjama hercegbosanskih koncepata koje zloupotrebljavaju evropske principe za reanimaciju propalih, zločinačkih tvorbi, ali i ideološkom revolucijom u kulturi, posebno na koju tzv. ljevica nema odgovor. Nema ga iz dvaju razloga. Prvi je da institucionalizirana, parlamentarna ljevica to nije, niti je zapravo ikada bila. Ona je više suštinski liberalni aparat koji za nacijom posegne pred izbore, a za ljudima koji od rada žive nikada. Dakle, svoj politički opstanak, odnosno još jedan izborni ciklus, vidi u koketiranju s nacionalizmom. Drugi je razlog da je njezina vlast bila dobrano kompromitirana, unatoč priličnoj podršci građanskog segmenta društva, aferama, netransparentnim podjelama budžetskog novca za blesave i iritirajuće, katkada i uvredljive “kulturne” i druge javne projekte. Afera s izmišljenim putnim nalozima Milanovićevog šefa kabineta, u kojem je taj lik uzeo nepripadajuću korist znatno manju od HDZ-ovih lopina iz Sanaderovog vakta, čini se jednim od posljednjih eksera koji HDZ uspješno zabija u mrtvački sanduk SDP-a i tzv. ljevice. Sprečavanju ubrzanog odumiranja institucionalno nominalne ljevice u Hrvatskoj neće pomoći nedavno izabran predsjednik SDP-a, potpuno anemičan, antipolitički birokrat. Nema nikakve prepreke da Plenkovićeva Vlada provede Karamarkovu retuđmanizaciju pod krinkom venecijanskog, evropskog karnevala, a u trendovima s obiju strana Atlantika. Tomu upravo prisustvujemo, uz loše, ali pseće vjerno sekundiranje tzv. hrvatske ljevice. Prvi su test lokalni i izbori za regionalnu samoupravu u maju.

 

PROČITAJTE I...

S članom Predsjedništva BiH Bakirom Izetbegovićem i predsjednikom najveće bošnjačke stranke razgovarali smo nakon njegove službene posjete Republici Srbiji. Izetbegović za sedmičnik Stav govori o detaljima posjete Beogradu i njegovoj reakciji na konferenciji za novinare, o otvorenim pitanjima u odnosima s Hrvatskom i Srbijom, o haškim presudama i Slobodanu Praljku, genezi sukoba Armije RBiH i HVO-a, o “virtualnoj” koaliciji između Čovića i Dodika, otkriva kada će SDA donijeti odluku o kandidatu za člana Predsjedništva BiH...

S članom Predsjedništva BiH Bakirom Izetbegovićem i predsjednikom najveće bošnjačke stranke razgovarali smo nakon njegove službene posjete Republici Srbiji. Izetbegović za sedmičnik Stav govori o detaljima posjete Beogradu i njegovoj reakciji na konferenciji za novinare, o otvorenim pitanjima u odnosima s Hrvatskom i Srbijom, o haškim presudama i Slobodanu Praljku, genezi sukoba Armije RBiH i HVO-a, o “virtualnoj” koaliciji između Čovića i Dodika, otkriva kada će SDA donijeti odluku o kandidatu za člana Predsjedništva BiH...

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!