Tražit ćemo da se Bošnjacima vrati status konstitutivnog naroda u Srbiji

Danas je Sandžak klasičan primjer evropske prekogranične regije između dviju budućih članica EU, Srbije i Crne Gore, koji je i po geografskim karakteristikama, ali i strukturi stanovništva, prirodnim i privrednim potencijalima gotovo identičan Južnom Tirolu. Tvrdimo da je ovo najbolje rješenje za tešku socioekonomsku situaciju u obama dijelovima Sandžaka iz kojih se ljudi masovno iseljavaju. Znam da se veoma malo ulaže i u dio Sandžaka koji se nalazi u Crnoj Gori”

Enis Imamović pripada drugoj, mlađoj generaciji sandžačkih političara. Dospio je u žižu javnosti nakon odličnih nastupa u Skupštini Srbije, gdje je na funkciji poslanika u nekoliko mandata ispred Stranke demokratske akcije Sandžaka. Imamović je sasvim hrabro i otvoreno govorio o genocidu u Srebrenici i raznim vidovima diskriminatorske politike srbijanskih vlasti prema sandžačkim Bošnjacima i Sandžaku kao regiji, dok je skupštinska sala orila nezadovoljnim komentarima poslanika srpskih partija. S Imamovićem razgovaramo o Sandžaku, njegovom statusu, Aleksandru Vučiću, srbijanskoj državnoj politici prema BiH, odnosu BiH prema Sandžaku, ali i o dolasku predsjednika Erdoğana u Sarajevo.

STAV: SDA Sandžaka opozicija je aktualnom srbijanskom režimu na čelu s Vučićem. Jeste li opozicija zbog toga što vas Vučić nije htio u Vladu ili zato što se niste slagali s njegovom politikom?

IMAMOVIĆ: SDA Sandžaka od svog je osnivanja dosljedna opozicija režimu Slobodana Miloševića, a današnji srpski režim na čelu s Vučićem samo je malo modernija verzija miloševićevsko-radikalske politike s gotovo istim akterima. Vjerujem da se svi slažemo da nama nije mjesto u ovakvoj vladi, gledano iz našeg ugla, jer smo direktni protivnici njenoj politici, a iz ugla Vučićevog režima, jer smo prepreka na putu za sprovođenje njihove negativne politike prema Bošnjacima, Sandžaku, BiH, Kosovu, NATO-u itd.

STAV: Ipak, u nekim sandžačkim gradovima poput Novog Pazara, Sjenice i Tutina ušli ste u koaliciju sa SDP-om Rasima Ljajića. Koji su motivi bili odlučujući da se SDA odluči za ovu koaliciju i jedan strateški sporazum koji je potpisan između ovih dviju partija? Kako ste zadovoljni s funkcioniranjem koalicije na terenu?

IMAMOVIĆ: Prvi cilj strateške saradnje sa Sandžačkom demokratskom partijom bio je uspostavljanje stabilnih skupštinskih većina u lokalnim parlamentima sandžačkih gradova, oslobođenih političkih trgovina i ucjena malih partija. Prvi smo cilj lahko dostigli. SDA Sandžaka morala je da napravi velika odricanja u Sjenici, a naročito u Tutinu, u kome samostalno imamo većinu, kako bismo dokazali spremnost i ozbiljnost u namjeri da ta strateška saradnja bude stabilna, uspješna i dugoročna. Novi Pazar je godinama bio talac ucjena i političke trgovine funkcijama i radnim mjestima od strane lokalnih partija koje su s nekoliko odbornika vrlo često vodili glavnu riječ u gradu, a odricanje od tih navika ne ide uvijek lahko.

Ulaskom SDA Sandžaka u vladajuću većinu u glavnom gradu Sandžaka postigli smo stabilnost, ali smatram da koalicija na terenu može i mora da funkcioniše mnogo efikasnije u implementaciji svih tačaka strateškog sporazuma iza kojeg smo stali svojim potpisima.

STAV: U opoziciji je ostala SPP Muamera Zukorlića, a ova je grupacija opozicija vašoj politici i unutar BNV. Zbog čega postoje te tenzije? Kako je moguće da su nekim političkim grupacijama u Sandžaku bliži naprednjaci i socijalisti nego druge sandžačke i bošnjačke stranke? Stječe se utisak da Beograd to odlično balansira u svoju korist?

IMAMOVIĆ: Smatram da političkim grupacijama u Sandžaku nikako nisu bliži Vučić i Dačić od sandžačkih i bošnjačkih partija. Međutim, ono što Vučić i Dačić mogu da ponude liderima tih grupacija daleko je primamljivije od onoga što mi nudimo. Mi nudimo poštenu, zajedničku borbu za Sandžak i Bošnjake bez ličnih privilegija, dok srbijanska vlast može mnogo da ponudi, počevši od pozicija u Beogradu, ličnih ustupaka, službenih vozila pod rotacijom, obezbjeđenja itd. Što se tiče Bošnjačkog nacionalnog vijeća, mi smo stava da se izabrani vijećnici ne mogu i ne smiju dijeliti na poziciju i opoziciju, već da odgovornost u radu bude podijeljena na osnovu postignutih rezultata na izborima. Upravo je listi Muamera Zukorlića i bilo ponuđeno da, shodno osvojenim procentima, uzmu učešće u organima BNV-a, što su oni odbili.

Žao mi je i što kolege iz Parlamenta nisu prihvatile naše ranije pozive da formiramo jedinstveni bošnjački poslanički klub koji bi bio jak i utjecajan mehanizam zaštite i unapređenja interesa bošnjačkog naroda u Srbiji. Vjerujem da je jedan od razloga za odbijanje takve saradnje političko pozicioniranje u Beogradu. Ipak, najviše im zamjeram što nisu stavili svoj potpis na Rezoluciju o genocidu u Srebrenici, koju smo predali Skupštini Srbije na usvajanje, i što su nastavili da podržavaju Vladu i nakon što je dala garancije i tražila puštanje na slobodu ratnog zločinca Ratka Mladića, osuđenog za genocid nad Bošnjacima u Srebrenici.

STAV: Kakvo je stanje Bošnjaka u Srbiji, posebice Sandžaku? Često za skupštinskom govornicom u Parlamentu Srbije ističete primjere diskriminacije.

IMAMOVIĆ: Bošnjaci u Srbiji imaju dosta neriješenih problema. U Sandžaku je to najizraženije kroz brojne neriješene zločine nad Bošnjacima s početka devedesetih do danas. Neriješeni zločini poput otmica u Sjeverinu i Štrpcima, granatiranje bošnjačkog sela Kukurovići, masovna hapšenja i tortura nad bošnjačkim stanovništvom u Sandžaku, do individualnih ubistava od Rame Berbe do ubistva Fahrudina Skarepa, više su nego dobri razlozi da Bošnjaci nemaju ni minimum povjerenja u ovakve srpske državne organe.

Diskriminacija je vidna i kroz neusaglašenu nacionalnu strukturu u policiji, sudovima, tužilaštvima, inspekcijama i drugim državnim organima s javnim ovlaštenjima u kojima je broj zaposlenih Bošnjaka daleko od usaglašenog sa strukturom stanovništva u Sandžaku. Stanje nije dobro ni s ekonomskog aspekta, jer se u Sandžak ne ulaže već decenijama. Iako građani Sandžaka svojim porezom pune budžet Republike Srbije, škole, obdaništa, bolnice i putevi prave se iz skromnih i rijetkih stranih donacija. Ovo su samo neke od stvari koje smo tražili da budu uvrštene u akcione planove za pregovaračka poglavlja o pristupanju Srbije EU, međutim, svi zahtjevi legitimnih predstavnika Bošnjaka odbijeni su i izbačeni, posebno iz akcionog plana za poglavlja 23. i 24, te njihovog dijela koji se tiče nacionalnih manjina. Insistiramo na procesuiranju zločina, zato nećemo da dozvolimo da još jedna generacija mladih ljudi naslijedi teret borbe protiv zločina i nepravdi učinjenih nad Bošnjacima Sandžaka. Rješavanje ovih zločina, ali i svih drugih otvorenih pitanja, od izuzetne su važnosti za proces vraćanja povjerenja Bošnjaka u državu i njene organe.

STAV: Pitanje statusa Sandžaka i nakon 28 godina od reaktivacije te ideje na dnevnom je redu. Zbog čega autonomija i da li postoji realna osnova za tako nešto? Kao da postoji tendencija sabijanja termina Sandžak samo na tri općine: Novi Pazar, Tutin i Sjenicu?

IMAMOVIĆ: Tačno je da postoji takva tendencija, međutim, ona dolazi od ljudi koji pripadaju ideji iz koje su potekle operacije etničkog čišćenja Sandžaka poput masovnih otmica i likvidacija u Štrpcima i Sjeverinu. Kao rezultat toga, mi danas imamo potpuno promijenjenu demografsku strukturu stanovništva u općinama Priboju, Novoj Varoši i Pljevljima. Širenje tih tendencija i njihovo prihvatanje predstavlja legalizaciju etničkog čišćenja. S druge strane, pitanje rješavanja statusa Sandžaka kroz uspostavljanje prekogranične autonomne pokrajine između Srbije i Crne Gore ima za cilj da zaliječi negativne posljedice destruktivne politike srpsko-crnogorskih vlasti prema Sandžaku i svim njegovim građanima, kao i da spriječi nove. U Sandžaku vjekovima zajedno u harmoniji žive četiri naroda i tri religije, kroz obezbjeđivanje autonomije spriječit će se svi negativni utjecaji koji su najčešće nametani spolja u cilju narušavanja te harmonije.

Realne osnove za uspostavljanje autonomije Sandžaka postoje kako u domaćem, tako i međunarodnom pravu. Potrebno je samo dovoljno svijesti i ustrajnosti na tome. Građani Sandžaka su se na referendumu održanom od 25. do 27. oktobra 1991. godine izjasnili da žele potpunu teritorijalnu, političku i ekonomsku autonomiju Sandžaka. U vrijeme kada su drugi puškama i topovima otimali tuđe teritorije, građani Sandžaka su se na civiliziran način, olovkom na papiru, izjasnili u kakvom uređenju žele da žive. Nijedan sličan proces u svijetu nije prošao lahko i uvijek je u centralnim vlastima bilo otpora spuštanju ingerencija na srednji nivo vlasti i smanjivanju jaza na relaciji građanin – država. Prateći pozitivne primjere koji postoje u svijetu, mi smo predložili da Sandžak bude organiziran po modelu Južnog Tirola, prekogranične regije između Italije i Austrije.

Danas je Sandžak klasičan primjer evropske prekogranične regije između dviju budućih članica EU, Srbije i Crne Gore, koji je i po geografskim karakteristikama, ali i strukturi stanovništva, prirodnim i privrednim potencijalima gotovo identičan Južnom Tirolu. Tvrdimo da je ovo najbolje rješenje za tešku socioekonomsku situaciju u obama dijelovima Sandžaka iz kojih se ljudi masovno iseljavaju. Znam da se veoma malo ulaže i u dio Sandžaka koji se nalazi u Crnoj Gori. U tome leži čak i ekonomska korist za Srbiju i za Crnu Goru; Evropski fond za prekograničnu saradnju nudi na raspolaganje milijarde eura za projekte prekogranične saradnje, tačnije 35% svih sredstava EU namijenjenih za regionalnu saradnju. Mi ćemo se boriti da se status Sandžaka riješi već prilikom ove najavljene promjene Ustava Srbije, u okviru koje ćemo tražiti i da se Bošnjacima vrati status konstitutivnog naroda.

STAV: Kakva je saradnja Sandžaka i BiH, njihovih institucija i šta bi to trebalo učiniti da se ta saradnja digne na viši nivo?

IMAMOVIĆ: Bošnjaci su jedina nacionalna zajednica u Srbiji koja iza svojih leđa nema nacionalnu državu koja bi na bilateralnom nivou sa Srbijom rješavala pitanja od vitalnog značaja. Bosna i Hercegovina jeste naša matična država, ali ona nije definirana kao država većinskog naroda, kao što su to njeni susjedi. Mi imamo primjer da se Hrvati u Srbiji uvijek mogu osloniti na Hrvatsku, članicu EU koja u svakom trenutku može blokirati pristupanje Srbije, čemu smo svjedočili u nekoliko navrata. Štaviše, imamo i primjer da građani BiH srpske i hrvatske nacionalnosti obilato koriste Srbiju, odnosno Hrvatsku za ostvarivanje svojih nacionalnih interesa, dok Bošnjaci u Srbiji i Crnoj Gori, nažalost, ne mogu računati na takvu vrstu pomoći.

Institucionalna saradnja između Sandžaka i Bosne postoji na osnovama inicijative Bošnjačkog nacionalnog vijeća s uspostavljanjem saradnje s vladama i određenim ministarstvima, te organizacijama poput Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca, “Preporoda”, Merhameta i drugih, međutim, prostor za unapređenje te saradnje je ogroman. S aspekta bošnjačkog naroda, neophodno je mnogo više komunikacije, naročito između predstavnika Bosne i Hercegovine sa svim legitimno izabranim predstavnicima Bošnjaka u Srbiji i Crnoj Gori. Neshvatljivo je da neki predstavnici bošnjačkog naroda iz Bosne i Hercegovine prilikom posjete Srbiji, odnosno Crnoj Gori, zaobilaze Sandžak i legitimne predstavnike Bošnjaka. Neka ovo bude dobronamjerna kritika i poziv da se taj nedostatak ispravi.

STAV: Prema rezultatima istraživanja javnog mnijenja, ali i rezultata različitih izbora u Srbiji, Aleksandar Vučić još će dugo vladati. Zbog čega je opozicija u totalnom rasulu i ko je to na srbijanskom opozicionom spektru najbliži SDA Sandžaka?

IMAMOVIĆ: U Parlamentu Srbije imamo odličnu saradnju kroz zajednički poslanički klub s LDP-om Čedomira Jovanovića i LSV-om Nenada Čanka, zasnovanu na zajedničkoj borbi za vrijednosti ljudskih i manjinskih prava, demokratije, evropskih i NATO integracija, suprotstavljajući se svim organizacijama koje propagiraju ideje šovinizma i nacionalizma, kojih je u Srbiji, nažalost, sve više.

STAV: Kako tumačite trenutnu srbijansku politiku prema BiH?

IMAMOVIĆ: Politika koja je spolja uvijena u floskule o poštovanju suvereniteta i teritorijalnog integriteta, a praktično i suštinski destruktivna s očiglednim pretenzijama na dio teritorije BiH, manji entitet RS. Vidimo da državni vrh Srbije gotovo uvijek bez izuzetka pokušava preuveličati svoju ulogu i položaj u odnosu na BiH predstavljajući se kao nekakav “garant” Dejtonskog sporazuma, što nikako ne može biti tačno. Srbija je zajedno s Bosnom i Hercegovinom i Hrvatskom ravnopravna potpisnica Dejtonskog sporazuma, iz kojeg proističu jednak položaj i obaveze prema sporazumu.

Neprijateljski stav izražen je i kroz naklonost i zaštitnički odnos prema osuđenim ratnim zločincima, u prvom redu Ratku Mladiću i Radovanu Karadžiću. Podsjetit ću da srpski državni vrh, pored negiranja genocida u Srebrenici, u jedno od svojih najvećih spoljnopolitičkih dostignuća ubraja veto Rusije kojim je u Savjetu bezbjednosti UN-a blokirano usvajanje Rezolucije o genocidu u Srebrenici. Ovo su činjenice koje ne idu u prilog konačnom otvaranju važnog dijaloga o svim otvorenim pitanjima između država BiH i Srbije, te između Bošnjaka i Srba kao susjednih naroda. Zbog svega toga smatramo da su integracije u EU i NATO od krucijalne važnosti za uspostavljanje stabilnosti, saradnje i povjerenja između naroda i država u regionu Zapadnog Balkana.

 

 

 

PROČITAJTE I...

SDP svojim izbornim porukama pokušava stvoriti privid da je stranka koja djeluje na području cijele BiH, kako bi prevario Bošnjake da ih podrže, jer će ih, tobože, podržati i drugi. Ali, zato su tu statistika i matematika, da svaku obmanu razotkriju

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!