Tragovima islamskog naslijeđa u Evropi: Islam u Mađarskoj (2)

Na mjestu na kojem se 29. augusta 1526. godine odigrala Mohačka bitka danas je smješten Spomen-park “Mohač”. Tog je dana prije 492 godine osmanska vojska predvođena Sulejmanom I Veličanstvenim pobijedila ugarsko-hrvatsku vojsku i osvojila veliki dio Ugarske, dio Like, Dalmacije i Slavonije

Piše: Adis TANOVIĆ

Mohačka bitka odvijala se uz južnu granicu Mađarske, u blizini mjestašca Satorhely. Na mjestu današnjeg spomen-obilježja pronađena je 1950. godine velika količina oruđa i oružja korištenog u ovoj bici. Znatan dio pronađenih ostataka izložen je u Muzeju Spomen-parka “Mohač”. Posjetioci u dijelu Muzeja smještenom u podrumu mogu pogledati i dva kratkometražna filma o velikoj bici između Osmanlija i ugarsko-hrvatske vojske. Na otvorenom (vanjskom) dijelu Spomen-parka izložene su, između ostalog, i figure sultana Sulejmana I Veličanstvenog i Ludovika I, kralja Ugarske, Hrvatske i Češke.

POPRIŠTA VELIKIH BITAKA

Drugi vrlo značajan muzej, koji također čuva sjećanje na događaje iz 16. stoljeća, nalazi se u Sigetu. Posvećen je Sigetskoj bici vođenoj od 6. augusta do 8. septembra 1566. godine između osmanske vojske, predvođene Sulejmanom I Veličanstvenim, i habsburške vojske, predvođene Nikolom Šubićem Zrinjskim. I u toj je borbi pobjedu izvojevala osmanska vojska. Muzej je izgrađen unutar Sigetske tvrđave, koja je nakon osmanskog osvajanja obnovljena i dograđena. Realizacija muzejskog projekta “Tematski put Zrinjski – Sulejman” nudi niz vrlo interesantnih i objektivnih informacija o toj bici.

Put kroz Muzej počinje uvodnom pričom o predosmanskom periodu i nastavlja se u prostoriji u kojoj su izložene kubure, mačevi, štitovi, oklopi, lukovi i strijele, topovska đulad, noževi i drugo oružje korišteno u borbi.

Na ulazu u drugu prostoriju, gdje je vrlo lijepo predstavljen nastanak islama, izložen je i vrlo vrijedan ćilim iz osmanskog perioda. Put islama prikazan je i u dokumentarnom filmu, a na izložbenim panoima nalazi se i dosta informacija o širenju islama od 7. stoljeća nadalje. Vrlo objektivno prikazani su nastanak i razvoj Osmanskog carstva. Posjetioci mogu pogledati i veliki broj muzejskih eksponata, prije svega onoga što je nekad pripadalo osmanskoj vojsci.

Na vrlo originalan način prikazana je Sigetska bitka, a izloženo je i dosta artefakata pronađenih nakon arheoloških iskopavanja na području Sigetske tvrđave. Tu su i različite vrste pušaka koje je koristila osmanska vojska, te pištolji (kubure), mačevi i oklopi.

Dan prije osvajanja Sigeta, u noći 6. na 7. septembar 1566. godine, umro je sultan Sulejman I. Nakon što je Siget osvojen, po nalogu velikog vezira Mehmed-paše Sokolovića, u tvrđavi je izgrađena džamija kako bi se sačuvalo sjećanje na sultana Sulejmana I. Na mjestu na kojem se nalazio sultanov šator izgrađeno je turbe. Bez obzira na to što nije u funkciji, džamija je prilično dobro očuvana. Na mjestu centralnog molitvenog prostora danas se održavaju različite kulturne manifestacije.

U vrijeme kada je podignuta džamija je bila arhitektonski raritet iz više razloga. Građevina četvrtastog tlocrta i ravnog stropa u obliku slova L imala je predvorje s još jednim mihrabom na jugoistočnom zidu, što je vjernicima omogućavalo korištenje dodatnog prostora za obavljanje namaza (molitve).

U neposrednoj blizini Sigetske tvrđave, na glavnom gradskom trgu, smještena je Ali-pašina džamija. Izgrađena je 1589. godine s Ali-pašinim turbetom. Nakon što su se Osmanlije povukle, džamija je preuređena u crkvu. Iako je njena namjena promijenjena, i danas su vidljivi najznačajniji arhitektonski detalji nekadašnje džamije.

PRVA KATEDRA ZA TURKOLOGIJU U SVIJETU OSNOVANA JE U MAĐARSKOJ

U 18. i 19. stoljeću odnosi između Osmanskog carstva i Ugarske bili su uveliko promijenjeni. Dva naroda čije je porijeklo iz srednje Azije, nakon neprijateljstva u 16. stoljeću, postaju prijatelji, poslije i saveznici. Mađarska nacionalna ideja počela je germanske, odnosno okolne slavenske narode smatrati prijetnjom. Saveznika je našla u Osmanlijama. Mađarsko zbližavanje dodatno je osnažila politika koju su vodili protiv Rusa, te to što su nakon revolucije (1848–1849) brojni mađarski generali bili na službi u osmanskoj vojsci. Za vrijeme Rusko-turskog rata (1877. godine) mađarska javnost otvoreno je stala na stranu Osmanlija.

Prva katedra za turkologiju u svijetu osnovana je pod vodstvom Armina Vamberyja u sklopu Univerziteta “Eötvös Loránd” u Budimpešti. Ta institucija dala je svijetu brojne vrsne turkologe. Studenti univerziteta u Budimpešti poslali su ukrasni mač sultanu Abdulhamidu II. On je, zauzvrat, u Ugarsku poslao izaslanstvo koje je ponijelo i stvarnim vlasnicima vratilo 35 korvina koje potječu iz ugarskog kraljevskog dvora.

Dodatni razlog za nastavak dobrih odnosa bila je izgradnja Parka tursko-mađarskog prijateljstva (1994) u vrijeme kada je predsjednik Republike Turske bio Sulejman Demirel. Park je obnovljen 2016. godine pod pokroviteljstvom Turske razvojne agencije (TIKA), u vrijeme predsjednika Erdoğana. Tu se danas mogu vidjeti statue Sulejmana I Veličanstvenog i Nikole Šubića Zrinjskog, sultanovo turbe, hair-česma, tematski prikaz ostataka islamske arhitekture na prostoru Republike Mađarske, te biografije brojnih mađarskih generala koji su služili u redovima osmanske vojske.

Sultan Sulejman I umro je tokom svog trinaestog i posljednjeg pohoda. Nakon smrti, veliki vezir Mehmed-paša Sokolović naredio je da se odstrane njegovi unutrašnji organi i da ga se privremeno ukopa na mjestu na kojem je nekad bio postavljen šator. Na tom mjestu naknadno je podigao turbe, koje su u tom vremenu jednako posjećivali i muslimani i kršćani. I danas, nakon obnove turbeta, veliki broj Mađara posjećuje turbe sultana Sulejmana I, ali i turbe Đul‑babe u Budimpešti.

Tijelo sultana Sulejmana I, četrdeset i tri dana nakon osvajanja Sigeta, izvađeno je iz privremenog mezara te prebačeno u Beograd, a zatim u Istanbul. Posmrtni ostaci najvećeg sultana Osmanskog carstva danas se nalaze u haremu džamije Sulejmanija.

Za vrijeme Prvog svjetskog rata odnosi između Turske i Mađarske još više su ojačali. Tome je doprinijela i obnova Đul-babinog turbeta u Budimpešti, koje je danas simbol tursko‑mađarskog prijateljstva. Đul-baba se, na poziv sultana Sulejmana I, pridružio osmanskoj vojci u pohodu na Budim. Tu je i umro 2. jula 1541. godine. Nekada se uz turbe nalazila i bektašijska tekija.

ĐUL-BABINO TURBE U BUDIMPEŠTI

Đul-baba (tur: Gūl baba) bio je osmanski pjesnik, derviš i sljedbenik bektašijskog derviškog reda. Nakon osvajanja Budima i Pešte, sultan Sulejman Veličanstveni proglasio je Đul-babu zaštitnikom grada. Kako je Evlija Čelebija zabilježio u svom Putopisu, Đul-babinoj dženazi prisustvovalo je 200.000 muslimana. Njegovo turbe svake godine posjećuje veliki broj turista, među njima i dosta muslimana s Balkana. Unutrašnjost turbeta ukrašena je lehvama (islamska kaligrafija), a pokrov kojim je prekriven mezar ispisan je ajetima iz četiriju kur’anskih sura. Nakon obnove turbeta i završetka drugih planiranih radova (2018. godine), jedinstvenu cjelinu činit će turbe, muzej i park. Projekt obnove Đul-babinog turbeta i preuređenja kompleksa finansirala je Turska razvojna agencija (TIKA).

 

PROČITAJTE I...

Merhum hafiz Muhamed efendija, koji je jučer pokopan na Grličića brdu, bio je vrlo žilav i energičan čovjek. Imao je elana kao rijetko tko, predavao je u školi, pisao u novinama, prevodio s arapskog, pa je tako preveo u zajednici s merhum reis-ul-ulemom Čauševićem Kuran Časni, ogroman rad, koji je ondašnja ulema oko El-Hidaje napala zbog slobodnoumnih tumačenja izvjesnih ajeta.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!

error: Sadržaj je zaštićen!