Tragovima islamskog naslijeđa u Evropi: Islam u Mađarskoj (2)

Na mjestu na kojem se 29. augusta 1526. godine odigrala Mohačka bitka danas je smješten Spomen-park “Mohač”. Tog je dana prije 492 godine osmanska vojska predvođena Sulejmanom I Veličanstvenim pobijedila ugarsko-hrvatsku vojsku i osvojila veliki dio Ugarske, dio Like, Dalmacije i Slavonije

Piše: Adis TANOVIĆ

Mohačka bitka odvijala se uz južnu granicu Mađarske, u blizini mjestašca Satorhely. Na mjestu današnjeg spomen-obilježja pronađena je 1950. godine velika količina oruđa i oružja korištenog u ovoj bici. Znatan dio pronađenih ostataka izložen je u Muzeju Spomen-parka “Mohač”. Posjetioci u dijelu Muzeja smještenom u podrumu mogu pogledati i dva kratkometražna filma o velikoj bici između Osmanlija i ugarsko-hrvatske vojske. Na otvorenom (vanjskom) dijelu Spomen-parka izložene su, između ostalog, i figure sultana Sulejmana I Veličanstvenog i Ludovika I, kralja Ugarske, Hrvatske i Češke.

POPRIŠTA VELIKIH BITAKA

Drugi vrlo značajan muzej, koji također čuva sjećanje na događaje iz 16. stoljeća, nalazi se u Sigetu. Posvećen je Sigetskoj bici vođenoj od 6. augusta do 8. septembra 1566. godine između osmanske vojske, predvođene Sulejmanom I Veličanstvenim, i habsburške vojske, predvođene Nikolom Šubićem Zrinjskim. I u toj je borbi pobjedu izvojevala osmanska vojska. Muzej je izgrađen unutar Sigetske tvrđave, koja je nakon osmanskog osvajanja obnovljena i dograđena. Realizacija muzejskog projekta “Tematski put Zrinjski – Sulejman” nudi niz vrlo interesantnih i objektivnih informacija o toj bici.

Put kroz Muzej počinje uvodnom pričom o predosmanskom periodu i nastavlja se u prostoriji u kojoj su izložene kubure, mačevi, štitovi, oklopi, lukovi i strijele, topovska đulad, noževi i drugo oružje korišteno u borbi.

Na ulazu u drugu prostoriju, gdje je vrlo lijepo predstavljen nastanak islama, izložen je i vrlo vrijedan ćilim iz osmanskog perioda. Put islama prikazan je i u dokumentarnom filmu, a na izložbenim panoima nalazi se i dosta informacija o širenju islama od 7. stoljeća nadalje. Vrlo objektivno prikazani su nastanak i razvoj Osmanskog carstva. Posjetioci mogu pogledati i veliki broj muzejskih eksponata, prije svega onoga što je nekad pripadalo osmanskoj vojsci.

Na vrlo originalan način prikazana je Sigetska bitka, a izloženo je i dosta artefakata pronađenih nakon arheoloških iskopavanja na području Sigetske tvrđave. Tu su i različite vrste pušaka koje je koristila osmanska vojska, te pištolji (kubure), mačevi i oklopi.

Dan prije osvajanja Sigeta, u noći 6. na 7. septembar 1566. godine, umro je sultan Sulejman I. Nakon što je Siget osvojen, po nalogu velikog vezira Mehmed-paše Sokolovića, u tvrđavi je izgrađena džamija kako bi se sačuvalo sjećanje na sultana Sulejmana I. Na mjestu na kojem se nalazio sultanov šator izgrađeno je turbe. Bez obzira na to što nije u funkciji, džamija je prilično dobro očuvana. Na mjestu centralnog molitvenog prostora danas se održavaju različite kulturne manifestacije.

U vrijeme kada je podignuta džamija je bila arhitektonski raritet iz više razloga. Građevina četvrtastog tlocrta i ravnog stropa u obliku slova L imala je predvorje s još jednim mihrabom na jugoistočnom zidu, što je vjernicima omogućavalo korištenje dodatnog prostora za obavljanje namaza (molitve).

U neposrednoj blizini Sigetske tvrđave, na glavnom gradskom trgu, smještena je Ali-pašina džamija. Izgrađena je 1589. godine s Ali-pašinim turbetom. Nakon što su se Osmanlije povukle, džamija je preuređena u crkvu. Iako je njena namjena promijenjena, i danas su vidljivi najznačajniji arhitektonski detalji nekadašnje džamije.

PRVA KATEDRA ZA TURKOLOGIJU U SVIJETU OSNOVANA JE U MAĐARSKOJ

U 18. i 19. stoljeću odnosi između Osmanskog carstva i Ugarske bili su uveliko promijenjeni. Dva naroda čije je porijeklo iz srednje Azije, nakon neprijateljstva u 16. stoljeću, postaju prijatelji, poslije i saveznici. Mađarska nacionalna ideja počela je germanske, odnosno okolne slavenske narode smatrati prijetnjom. Saveznika je našla u Osmanlijama. Mađarsko zbližavanje dodatno je osnažila politika koju su vodili protiv Rusa, te to što su nakon revolucije (1848–1849) brojni mađarski generali bili na službi u osmanskoj vojsci. Za vrijeme Rusko-turskog rata (1877. godine) mađarska javnost otvoreno je stala na stranu Osmanlija.

Prva katedra za turkologiju u svijetu osnovana je pod vodstvom Armina Vamberyja u sklopu Univerziteta “Eötvös Loránd” u Budimpešti. Ta institucija dala je svijetu brojne vrsne turkologe. Studenti univerziteta u Budimpešti poslali su ukrasni mač sultanu Abdulhamidu II. On je, zauzvrat, u Ugarsku poslao izaslanstvo koje je ponijelo i stvarnim vlasnicima vratilo 35 korvina koje potječu iz ugarskog kraljevskog dvora.

Dodatni razlog za nastavak dobrih odnosa bila je izgradnja Parka tursko-mađarskog prijateljstva (1994) u vrijeme kada je predsjednik Republike Turske bio Sulejman Demirel. Park je obnovljen 2016. godine pod pokroviteljstvom Turske razvojne agencije (TIKA), u vrijeme predsjednika Erdoğana. Tu se danas mogu vidjeti statue Sulejmana I Veličanstvenog i Nikole Šubića Zrinjskog, sultanovo turbe, hair-česma, tematski prikaz ostataka islamske arhitekture na prostoru Republike Mađarske, te biografije brojnih mađarskih generala koji su služili u redovima osmanske vojske.

Sultan Sulejman I umro je tokom svog trinaestog i posljednjeg pohoda. Nakon smrti, veliki vezir Mehmed-paša Sokolović naredio je da se odstrane njegovi unutrašnji organi i da ga se privremeno ukopa na mjestu na kojem je nekad bio postavljen šator. Na tom mjestu naknadno je podigao turbe, koje su u tom vremenu jednako posjećivali i muslimani i kršćani. I danas, nakon obnove turbeta, veliki broj Mađara posjećuje turbe sultana Sulejmana I, ali i turbe Đul‑babe u Budimpešti.

Tijelo sultana Sulejmana I, četrdeset i tri dana nakon osvajanja Sigeta, izvađeno je iz privremenog mezara te prebačeno u Beograd, a zatim u Istanbul. Posmrtni ostaci najvećeg sultana Osmanskog carstva danas se nalaze u haremu džamije Sulejmanija.

Za vrijeme Prvog svjetskog rata odnosi između Turske i Mađarske još više su ojačali. Tome je doprinijela i obnova Đul-babinog turbeta u Budimpešti, koje je danas simbol tursko‑mađarskog prijateljstva. Đul-baba se, na poziv sultana Sulejmana I, pridružio osmanskoj vojci u pohodu na Budim. Tu je i umro 2. jula 1541. godine. Nekada se uz turbe nalazila i bektašijska tekija.

ĐUL-BABINO TURBE U BUDIMPEŠTI

Đul-baba (tur: Gūl baba) bio je osmanski pjesnik, derviš i sljedbenik bektašijskog derviškog reda. Nakon osvajanja Budima i Pešte, sultan Sulejman Veličanstveni proglasio je Đul-babu zaštitnikom grada. Kako je Evlija Čelebija zabilježio u svom Putopisu, Đul-babinoj dženazi prisustvovalo je 200.000 muslimana. Njegovo turbe svake godine posjećuje veliki broj turista, među njima i dosta muslimana s Balkana. Unutrašnjost turbeta ukrašena je lehvama (islamska kaligrafija), a pokrov kojim je prekriven mezar ispisan je ajetima iz četiriju kur’anskih sura. Nakon obnove turbeta i završetka drugih planiranih radova (2018. godine), jedinstvenu cjelinu činit će turbe, muzej i park. Projekt obnove Đul-babinog turbeta i preuređenja kompleksa finansirala je Turska razvojna agencija (TIKA).

 

PROČITAJTE I...

Ovogodišnje obilježavanje Dana bijelih traka u Prijedoru proteklo je, kao i uvijek, dostojanstveno. Protokolom je bila predviđena šetnja glavnom gradskom ulicom, te okupljanje na centralnom gradskom trgu, na kojem se svake godine polože 102 ruže obilježene imenima 102 ubijene prijedorske djece. Redovno godišnje okupljanje obilježe povremene diskusije, oprečni istupi u javnosti ili u izbornim godinama demonstracija sile lokalnih vlasti zloupotrebom skupštinske sale

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!