Tragom novca kroz Bosnu

Izložba u Zemaljskom muzeju BiH daje jedinstveni prikaz cirkulacije različitog novca na teritoriju naše zemlje od vremena starih Grka do danas. Na izložbi možete vidjeti dio bogate numizmatičke zbirke Zemaljskog muzeja BiH, kao i savremeni novac, koji je za potrebe izložbe Muzeju ustupila Centralna banka BiH

 

Fotografije: Ivan Šebalj

Povodom obilježavanja 20. godišnjice Centralne banke Bosne i Hercegovine, u Zemaljskom muzeju BiH otvorena je izložba “Tragom novca”, autorice Ane Marić. Izložba koju možete posjetiti do 22. septembra daje jedinstveni prikaz cirkulacije različitog novca na teritoriju naše zemlje, čime se otkrivaju trgovački odnosi ovog dijela Evrope od vremena starih Grka do danas. Na izložbi možete vidjeti dio bogate numizmatičke zbirke Zemaljskog muzeja, kao i savremeni novac, koji je za potrebe izložbe Muzeju ustupila Centralna banka BiH.

“Predstavljeni su najstariji novci koji su kolali ili koji su bili u opticaju na tlu današnje BiH, počevši od grčkih, zatim rimskih, bizantskih i redom, sve do 21. stoljeća. Izloženi su i novci koji su danas u opticaju, a koje je izdala Centralna banka. Izložen je i dio vrijednosnih papira iz kolekcije Centralne banke. Budući da nismo često izlagali numizmatičku kolekciju Muzeja, ovo je jedinstvena prilika da se vidi novac koji je se koristio na tlu današnje BiH. Ujedno su ovo najbitniji primjerci i presjek cirkulacije novca u BiH”, pojašnjava Ana Marić.

Kaže da se cirkulacija novca na prostoru današnje Bosne i Hercegovine može pratiti od posljednjih stoljeća prije Krista, kada se, uz uobičajeni način razmjene dobara (trampa), pojavljuju i prve strane kovanice. Pokazujući nam dragocjene primjerke najstarijih grčkih kovanica, koji su iz matičnog područja stizali na prostor današnje Bosne i Hercegovine preko trgovačkih emporija Salone i Narone, Ana tvrdi da su iznimno rijetki kao pojedinačni nalazi. Rijetki su i nalazi keltskih novaca, koji su pronađeni na sjeveru BiH, što potvrđuje postojanje određenih trgovačkih kontakata i sa zajednicama koje su obitavale s druge strane rijeke Save. U južnim krajevima današnje BiH u 5. stoljeću prije nove ere pojavili su se prvi grčko-ilirski novci, tj. novci koje su kovale lokalne zajednice, ali pod grčkim utjecajem. Oni su se dalje širili u unutrašnjost, tako da su nalazi ovih novaca najzastupljeniji na području današnje Bosne i Hercegovine u razdoblju posljednjih stoljeća prije nove ere.

“U tom se smislu posebno izdvajaju brončani novci otkriveni u Ošanjićima kod Stoca, a koji nose natpis ‘ΔAOPΣΩN’, te se tako vezuju za lokalnu zajednicu Daorsa koja je tu živjela i predstavljaju jedini antički novac kovan na prostoru BiH”, ističe Ana Marić, inače kustosica Zemaljskog muzeja BiH.

Od 3. stoljeća pr. n. e. u većem broju počinju pristizati i rimski republikanski novci, i to primarno u južne krajeve zemlje, ali postupno sve više i prema unutrašnjosti. Oni su uglavnom otkrivani kao pojedinačni nalazi ili u ostavama, dok se znatno rjeđe nalaze u grobnim cjelinama, primjerice, u najkasnijim grobovima u pounjskim nekropolama Jezerine i Ribić, gdje su ponekad priloženi u bogatijim grobovima koji su sadržavali lokalne i rimske elemente. Nakon što je 9. godine područje današnje Bosne i Hercegovine postalo dio Rimskog carstva, moguće je pratiti cirkulaciju rimskog carskog novca, koji je zastupljen u velikoj mjeri. Nalazi rimskog carskog novca iz razdoblja principata najvećim su dijelom zabilježeni u Hercegovini, gdje je bila koncentracija rimskih vojnih jedinica, primjerice u Gračinama na Humcu kod Ljubuškog, dok su kasniji novci, posebice iz 3. i 4. stoljeća, vrlo česti i raspršeni diljem današnje BiH. Na novcu su zastupljeni gotovi svi carevi, sve nominale, a novci se, osim kao pojedinačni nalazi, često nalaze i u ostavama. Često su nalaženi i novci s oznakom SIS(C), koja se odnosi na kovnicu u Sisciji (današnji Sisak u Hrvatskoj).

“Kod grčkog i rimskog republikanskog novca na prednjoj strani kovanice nalazi se prikaz božanstva. Od Cezara počinje prikaz cara na prednjoj strani i njegovo ime, a na stražnju stranu stavljaju se njegovi uspjesi, personifikacije itd. Bizantski novac u osnovi je na početku vrlo sličan rimskom, ali s vremenom se to mijenja te se sve više koriste kršćanski motivi”, pojašnjava Marić, dodajući da ranosrednjovjekovni novac nije zastupljen u tako velikoj količini, s izuzetkom bizantskog novca, posebno zlatnika.

BOSANSKI SREDNJOVJEKOVNI NOVAC DOKAZ MOĆNE DRŽAVE

Cirkulacija novca ponovno jača u srednjem vijeku, kada su najzastupljeniji novci bosanskih vladara te susjednih zemalja.

“Na izložbi je novac srednjovjekovne Bosne izdvojen. Ti su nam novci bitni kao potvrda koliko je BiH bila samostalna i moćna država jer u tom razdoblju nije baš svako mogao kovati vlastiti novac”, ističe autorica izložbe.

Pojašnjava da su bosanski srednjovjekovni vladari kovali svoj novac od tankog srebrnog lima, u nominalama dinara, poludinara i groša. Taj je novac ispočetka bio oblikovan prema bizantskim i dubrovačkim uzorima, s tom razlikom da se na novcu bana Stjepana II prvi put javlja motiv zvijezde na štitu, a od kralja Tvrtka II novci nose motiv bosanskog grba na aversu.

Početkom 14. stoljeća, za vrijeme banova Šubića Bribirskih, kaže Marić, pojavili su se novci za koje možemo reći da su prvi bosanski novci, koje su kovali banovi Mladin I i II. Riječ je o srebrnom novcu, promjera oko 20 mm i težine oko 2 grama, s natpisom “DUX PAUL BAN MLADEN”. Njegovi nasljednici, banovi Stjepan II Kotromanić i Tvrtko, nastavili su kovanje, s tim što su njihovi novci nosili natpise “STEFANUS BANUS BOSNE”, odnosno “TVERTCO BAN BOSNE”. Godine 1377., kada je Tvrko postao prvi bosanski kralj, na njegovim novcima, koji su kovani u Kotoru, kralj je prikazan u dugoj odjeći, držeći skeptar i orb kao simbole kraljevske moći, s natpisom “T(vrtko) RASIE ET BOSNE REX”. Velika promjena u ikonografiji na novcima dolazi s kraljem Tvrtkom II, koji napušta stari tip preuzet od bizantskih i dubrovačkih uzora. Glavni motiv koji se sada javlja na aversu jeste grb dinastije Kotromanića, uokviren natpisom “TVRTCO REX BOSNE”, dok je na reversu lik sv. Grgura Nazijanskog s natpisom “S GREGORIUS NAZAZENUS”. Kralj Tomaš nastavlja koristiti istu ikonografiju, s razlikom da se na određenim nominalama javlja natpis koji više nije na latinskom jeziku – “GOS TOMAS CRA(gl) BOSNE”, što koristi i posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević (“STEFAN REGIS” ili “STEFAN CRAGL”).

Najzanimljiviji, ali i najljepši primjerak novčarstva srednjovjekovne bosanske države jeste čuveni zlatni četverostruki dukat, kojeg je (vjerojatno) iskovao kralj Stjepan Tomaš. U starijoj je literaturi taj primjerak obično pripisivan kraljevima Tvrtku I ili Stjepanu Tomaševiću, tako da je široj javnosti on danas ostao poznat kao “Tvrtkov četverostruki dukat”. Dukat promjera 30 mm i težine 14,05 grama nosi natpis “MONETA AUREA REGIS STEFANI” na aversu, te “GLORIA TIBI DEUS SPES NOSTRA” na reversu.

Autorica izložbe kaže da je taj zlatnik u privatnoj kolekciji i da je to jedini zlatnik iskovan u južnoslavenskim zemljama. Vjerovatno nije služio za nikakvu trgovinu i korištenje, nego kao posvetni medaljon za određenu prigodu, vjerovatno vjenčanje.

ZAKOPANO BLAGO

Nalasci novaca susjednih zemalja iz tog vremena, a čije primjerke možete vidjeti na izložbi, ukazuju na dobre trgovačke odnose s njima, kaže Marić. Od novaca susjednih zemalja najzastupljeniji su dubrovački i srpski novci, te slavonski banovci. S druge strane, koruški srebrni frizatici otkriveni su samo u jednoj ostavi u sjevernoj Bosni, ali ne i u drugim dijelovima.

Padom Bobovca 1463. godine, formalno prestaje postojati srednjovjekovna bosanska država, a započinje nova era – Osmanskog carstva, koja donosi i svoje novce. Do danas su ti novci vjerovatno najčešće nalaženi, kovani u svim metalima i nominalama, a vrlo su se često koristili i kao ukras na dijelovima nošnje. Iz ovog razdoblja (od 16. do 20. stoljeća) prisutni su još i mletački (mletački osmerostruku dukat može se vidjeti na izložbi) te austrougarski novci, koji potvrđuju kontinuitet novčarstva, a svi primjerci ovih novaca mogu se vidjeti na izložbi svakim radnim danom osim ponedjeljka od 10 do 19, vikendom od 10 do 14 sati.

Prvi papirni novac na prostoru današnje Bosne i Hercegovine javlja se krajem 19. stoljeća, i to osmanski i austrougarski, da bi se njihova upotreba tokom 20. stoljeća proširila i u potpunosti zamijenila kovani novac, koji je ostao rezerviran za manje nominale. Izmjenom društvenih sistema u Bosni i Hercegovini tokom 20. stoljeća, mijenjale su se i različite valute, ali je svima ostalo zajedničko da se na određenim novčanicama koriste prepoznatljivi simboli iz različitih bosanskohercegovačkih gradova.

“Tako imamo novčanicu od 1.000 dinara iz 1946. godine na kojoj imamo slapove u Jajcu, ili novčanicu s Arifom Heralićem, Alijom Sirotanovićem i drugim poznatim likovima. Papirni novac koji se koristio u 20. stoljeću kolekcija je Centralne banke”, kaže Marić.

Na izložbi se mogu vidjeti svi primjeri konvertibilne marke 1998. godine i one koje su povučene i vrijednosni papiri koji, osim povijesne, imaju i umjetničku vrijednost.

Naša sagovornica pojašnjava i da su najveće ostave bosanskog novca nađene u Ribićima kod Konjica, prva 1904. godine, a druga 1983. godine, pa se pretpostavlja da je kovnica bosanskog novca mogla biti smještena upravo tu. U oba navrata otkrivene su keramičke posude s novcem, a od približno 2.600 komada nađenih novaca, najzastupljeniji su bili oni kralja Tvrtka II.

“Ostava je poseban fenomen koja podrazumijeva da ljudi ostavljaju neko svoje blago koje imaju i zakopaju u zemlju kada postoji neka ratna opasnost. Zakopaju u zemlju i računaju da će se vratiti. Tako da se u numizmatici vrlo često sreću ostave novca”, pojašnjava Marićeva.

Materijali od kojih su pravljeni novci jesu bronza, bakar, srebro i zlato. “Nije se uvijek i svugdje koristilo zlato. U Rimu nije bilo zlatnih novaca, dok je u Carstvu češće, a u Bizantiji je isključivo gotovo sve od zlata. Nije zlatni novac taj koji je najzastupljeniji”, ističe Ana Marić.

PROČITAJTE I...

Fočanska brigada Armije BiH ratovala je širom Bosne i Hercegovine. Samo u bici na Proskoku, u ljeto 1993. godine, izgubila je više od 60 svojih pripadnika. Preživjeli borci ove brigade godinama pokušavaju na mjestima gdje su ratovali izgraditi memorijale kako bi obilježili važna mjesta iz novije historije Bosne i Hercegovine

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!