Tokićev pokret za uhljebljenje Tokića 

Tokić se, umjesto što pretendira na politički nivo kojem nikada nije pripadao, niti će pripadati, ipak mogao uozbiljiti pa, djelujući s vanstranačkih pozicija kroz svoje udruženje, napraviti nešto koliko-toliko pozitivno. Mogao je otvarati i pokretati teme koje zaslužuju da se javno otvore i načnu, mogao je biti neka vrsta javnog korektora, mogao je ojačati bošnjački nevladin sektor, a ovako je po ko zna koji put napravio cirkusku predstavu i lošu šalu.

Da je skepticizam prema samoproglašenim narodnim tribunima, pogotovo bivšim političarima koji bi da budu kulturnjaci, dobar i pozitivan princip, možda se ponajbolje vidi na primjeru Bošnjačkog pokreta i njegovog predsjednika Sejfudina Tokića.

Ovo d. j. l. udruženje građana, koje iz nekog razloga, iako je riječ o organizaciji navodno nacionalnog karaktera, kao svoj simbol ima mjesec i zvijezdu, bilo je javnosti poznato manje-više samo kroz zabavne performanse predsjednika Tokića, kao i njegova česta saopćenja u kojima je gotovo redovno upućivao optužbe za represiju na račun MUP-a Kantona Sarajevo, a što je vezao za vlastiti javni angažmanom u okviru Bošnjačkog pokreta.

Pored pokušaja da se Tokić kao javna ličnost i nekadašnji političar nekako očuva u kolektivnoj svijesti i spasi od potpunog zaborava, nije baš bio jasan raison d'être ovog udruženja sve dok se nije pojavila vijest o njegovoj kandidaturi za člana Predsjedništva BiH iz reda Bošnjaka.

Zanemarimo to da je riječ o još jednom bacanju u vjetar nekoliko stotina ili, u najgorem slučaju, koje hiljade bošnjačkih glasova, zanemarimo činjenicu da je Tokićevo opravdanje za ovakvu kandidaturu potpuno smjehotresno, zanemarimo da je u pitanju groteskna i gotovo komična Tokićeva nesposobnost da se ocijeni i izvaga vlastita politička težina, ali na kraju svega ostaje činjenica da je riječ o nepristojnoj i sitnopolitikantskoj zloupotrebi sasvim ozbiljnih tema bošnjačke ugroženosti koje se po pravilu koriste kao pričuvni položaji do mogućeg političkog angažmana, a čime se ustvari baca sumnja i kompromitira svako buduće bavljenje tim temama.

Tokić se, umjesto što pretendira na politički nivo kojem nikada nije pripadao, niti će pripadati, ipak mogao uozbiljiti pa, djelujući s vanstranačkih pozicija kroz svoje udruženje, napraviti nešto koliko-toliko pozitivno. Mogao je otvarati i pokretati teme koje zaslužuju da se javno otvore i načnu, mogao je biti neka vrsta javnog korektora, mogao je ojačati bošnjački nevladin sektor, a ovako je po ko zna koji put napravio cirkusku predstavu i lošu šalu.

Tužno ali, nažalost, očekivano.

 

PROČITAJTE I...

Naravno, umjesto da se bave činjenicom da se u RS-u uči isključivo srpski, a u dijelovima koji su bili pod vlašću HZHB, a danas pod vlašću HDZ-a BiH, isključivo hrvatski, njima je lakše prepoznati segregaciju i diskriminaciju u Sarajevu. Oni je vide u činjenici da u Sarajevu svi učenici mogu birati jedan od tri službena jezika BiH. Zašto je to tako kada znamo da je sam bosanski jezik integrirajući, da ga Bošnjaci ne svojataju kao privatno dobro, da se oko ove kategorije okupio najveći broj građana Bosne i Hercegovine tokom popisa stanovništva?

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

KOMENTARI

  • AI 04.03.2018.

    Mustafa legendo najjači si autor ovdje samo nastavi

    Odgovori

Podržite nas na Facebooku!

error: Sadržaj je zaštićen!