Titinu ulicu branili su Alijinim izjavama, a kada treba braniti Aliju, onda šute

Ludilo umjetnih i nasilnih podjela među Bošnjacima

Jedan status na Facebooku SDA omladinca ponovo je razotkrio stvarnost besplodne i štetne političke i ideološke polarizacije među Bošnjacima. Naime, redukcionistički poziv na ukidanje naziva Titove ulice u Sarajevu kao i velika većina reakcija, najčešće divljačkih, ukazali su nam na postojanje dvaju umjetno stvaranih tabora – građanskog, koji se voli kititi antifašizmom, i nacionalnog, kojem neki vole kačiti filofašizam. Također, spoznali smo i to da redukcija istine stvara podlogu za izvrtanje činjenica, stvaranje mitova oko kojih se grupiraju sljedbenici s kojima se onda može efikasno manipulirati.

SDA je u Sarajevu dugo bila na vlasti posljednjih 27 godina i u tom je periodu mogla, da je htjela, promijeniti naziv jedne od najljepših i najvažnijih ulica u gradu, a nije. Stoga je posve neprimjereno pripisivati joj lični stav općinskog vijećnika. Nije neočekivano da se stranka od jedne poruke u virtualnom svijetu jednostavno ogradila, pa to ne predstavlja nikakvu mimikriju, kako primjećuju neki. Ali, ne treba zaboraviti ni to da se naziv koji danas ta ulica nosi nije donio u demokratskoj proceduri, pa može biti upitno legitiman. Zanimljivo je bilo promatrati i svo to bošnjačko otkrivanje izjava i citata Alije Izetbegovića koji potvrđuju 27-godišnje smjernice SDA u vezi s Titom i njegovim naslijeđem. Naime, svjedočili smo jedan začudan fenomen; Titinu ulicu branili su Alijinim izjavama, a kada treba braniti Aliju i njegove ideje koje se svakodnevno krvoločno napadaju, šta onda rade – šute!

Pozivanje na odluke ZAVNOBiH-a i AVNOJ-a i njihova ugradnja u temelje moderne nezavisne BiH kontinuitet je politike SDA od početka. No, SDA je ukazivala na ozbiljne nedostatke režima koji je na uspjehu NOB-a, u kojem su sudjelovali mnogi nekomunisti, izgradio sistem nepoštivanja ljudskih i građanskih prava, jednostranačke vlasti, nedostatka demokratskih izbora i institucija. Obnašajući vlast i u najtežim uvjetima srbijanske, pa poslije hrvatske agresije, SDA nije nasilno raskidala s prošlošću, već je, naprotiv, sve pozitivno iz historije, dakle i odluke ZAVNOBiH-a i AVNOJ-a, vrijednosti NOB-a koje su gradile federativnu Jugoslaviju ravnopravnih republika i naroda, uključiv i Bošnjaka, afirmirala i ugradila u konstrukt države.

Međutim, istine radi, trebalo bi bijesne reakcionaše podsjetiti, ako ne znaju, na činjenicu da sve do 1966. godine Bošnjaci, i to pod nazivom Muslimani, nisu bili priznata nacija, da BiH do početka 70-ih godina nije bila stvarno ravnopravna ostalim republikama, a da je Pašaga Mandžić, visoki funkcioner režima, partizanski komandant i predratni komunist, upozoravao da se historija iskrivljava i da se mlade generacije ne podučavaju istini o početnoj, čvrstoj saradnji NOB-a s četnicima, čak i u zločinima nad Bošnjacima.

Nakon uspostave Federativne Narodne Republike Jugoslavije, čime je jednostrano poništen sporazum Tito-Šubašić i ukinuta Demokratska Federativna Jugoslavija kao demokratska, višestranačka republika šest ravnopravnih država, Bošnjaci ne dobivaju priznanje nacije, a dio je ideala NOB-a izdan. Izrazito se krše individualna građanska prava, ljudi poput Mustafe Busuladžića ne dobivaju priliku niti da se brane na sudu za optužbe o saradnji s fašističkim okupatorima, već bivaju ubijeni po kratkom postupku. Masovno se hapse i u montiranim procesima na zatvorske kazne za mišljenje i riječ osuđuju protivnici režima. Tako se u smanjenom opsegu, zbog uvjeta SAD-a za pomoć poslije raskida sa Staljinom, radi do propasti socijalističke Jugoslavije i režima. Vrše se nasilne nacionalizacije i konfiskacije privatne imovine, kolektivizacije na selu, proganjaju se organizirane vjerske zajednice, zatvaraju njihove škole i fakulteti, oduzima imovina, čak i vakufska, koja je stoljećima bila nepovrediva.

Zabranjuje se građanski politički pluralizam sve do propasti sistema, punih 45 godina. Naravno, zemlja se izgrađuje, mijenja svoj međunarodni položaj, postaje faktor u međunarodnim odnosima, smanjuje se represija, i tu Tito i Savez komunista kao vladajuća struktura, nakon dobrano revidiranih pozicija i prema Bošnjacima i BiH, igraju ozbiljnu ulogu. Ukupan je ekonomski razvoj zemlje bez presedana i ta se činjenica ne može i ne smije zanemariti. Međutim, ono što je preživjelo ratna razaranja nije bilo tabula rasa, pa je neumjesno Broza smatrati zaslužnim za vodovod ili struju u Sarajevu, na što cilja dio reakcija. Socijalistički sistem propada baš zbog redukcije građanskih prava. Zanemariti bilo koji dio složenog mozaika znači pristajati na totalitarizam i dirigiranje misli. Cjelovitu sliku, istinu o Titu i njegovom dobu treba, prije svih drugih, dati SDP i oni koji se na njega pozivaju, a rasprava je dio demokratije i podrazumijeva i slušanje nemilih stavova.

Zato čudi da se ljevica nalazi na istom fonu kao i Dodik, koji je, pritisnut činjenicama (istinom) o učešću Alije Izetbegovića u NOB-u, procijedio kako je on to učinio nakon staža u Handžar diviziji. Laž Dodika i redukcionizam ljevice, koja SDA pripisuje filofašizam, nanose jednaku štetu, pa se treba upitati zašto to čine. Dodik stalno tvrdi da su Bošnjaci mahom sudjelovali u ustaškim i okupatorskim jedinicama. Želi li ljevica, podmetanjem fašizma SDA, za koju glasa većina bošnjačkih birača, potvrditi Dodikove opasne insinuacije, proglasiti cijeli narod filofašistima? Ili je brzopleta u pokušaju osvajanja malo dodatnih glasova?

Možda im odgovor može dati Damir Imamović, interpretator sevdalinki i prvi bošnjački dobitnik nagrade “Nenad Nebrigić”, nazvane po prvom srpskom gej-aktivisti, a čiji je dedo prava glazbena legenda. Je li Zaim Imamović bio ustaša i je li Damir Imamović potomak ustaše? Naime, Zaim je pjevao sevdalinke na krugovalnoj postaji državnog Radija Sarajevo za vrijeme NDH. Je li njegov radijski krimen manji od Busuladžićevog, hoće li neko reći da je projicirano punio duše ustaša karasevdahom, da bi oni u tom dertu mogli deportirati Jevreje, komuniste i homoseksualce u konclogore? Stoga, dok nas ludilo umjetnih i nasilnih podjela posve ne obuzme, treba se hitno prizvati pameti. A Zaima Imamovića možemo i dalje slobodno slušati, hvala Bogu, to nam nikakva ljevica ne može zabraniti.

PROČITAJTE I...

Treba postaviti pitanje istinskih razloga za ovakvu gužvu na političkoj sceni u Bošnjaka. Šta su uzroci ovakve atomizacije i heterogenosti, pogotovo u svjetlu toga da ne postoji ideološka profiliranost niti jednog od “novih” političkih projekata niti da izdaleka postoji mogućnost da će glasačko tijelo dobiti među Hrvatima i Srbima? Je li za ovakav “višak demokratije” odgovorna specifična politička kultura u Bošnjaka ili je u pitanju izvana podstrekivana višedecenijska kampanja stalnog traženja alternative “bošnjačkim nacionalistima”, a sve radi rješavanja “problema Bošnjaka” i njihovog neutraliziranja kao suverenog političkog faktora

Oni su sigurnosna prijetnja jer su ideološki radikalizirani, jer su bili pripadnici organizacije koju je međunarodna zajednica označila kao terorističku. Oni su vojno osposobljeni na tim ratištima, znaju kako upotrijebiti oružje za teroristička djela i uglavnom žive na području Federacije. O njima otvoreno govorimo jer im i tako želimo dati do znanja da pazimo na ono što rade i da će biti sankcionisani ukoliko bilo što nezakonito pokušaju napraviti

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!