TITANIK-VLADA ANDREJA PLENKOVIĆA NASTAVLJA PLOVIDBU

Kolonama ekonomskih emigranata iz zaostalih krajeva Hrvatske pridružit će se uskoro i ostaci ostataka nekada vrlo primjetne građanske klase koju su upropastili tranzicijski kapitalizam i stvarna refeudalizacija zemlje, popraćena strašnom nacionalističkom ideologijom i propagandom, saturacijom mitovima, izmišljotinama i lažima. Naime, niti tzv. lijeva ili liberalna opcija nije ništa više građanska niti manje ekstremna, samo u drugom smjeru

Mislili ste da ste vidjeli dno dna političkog morala u Hrvatskoj kada se glasalo o povjerenju ministru finansija Mariću i opstanku Vlade HDZ–Most. E niste! Nastavak je slijedio vrlo brzo. Prvo je Središnji odbor Hrvatske narodne stranke (HNS) derogirao odluku Predsjedništva i glasao za prihvat ponude HDZ-a da svojim ljudima zamijeni dio ministara iz Mosta i tako spasi Vladu Andreja Plenkovića, koja ima nade preživjeti još koji mjesec. Nakon toga je predsjednik Stranke umirovljenika, još jedan član predizborne koalicije SDP-a, Silvano Hrelja izjavio kako on neće podržati HDZ, već Vladu, i ukrcao se na voz od potrebnih minimum 76 zastupnika za postizanje većine. Manje-više očekivano, pridružili su se zastupnici manjina koji se pridružuju onima za koje su sigurni da mogu biti vlast. “Nema drugog rješenja osim izbora. Sve je drugo produžavanje agonije”, rekao je zastupnik italijanske manjine Furio Radin novinarima dodavši da i ostali manjinci tako razmišljaju.

Dan poslije, radikalna promjena mišljenja, opravdana kretanjem Plenkovićeve Vlade i HDZ-a prema centru. Za neznatno restrukturiranu Plenkovićevu Vladu glasalo je 78 zastupnika, sasvim dovoljno, iako tijesno za potvrdu “kontinuiteta i stabilnosti”, odnosno njezin opstanak, Titanik‑Vlade, kako ju nazivaju protivnici. Lideru HDZ-a vrlo je važno da mu Vlada opstane što dulje. U stremljenju prema članstvu u Evropskoj komisiji, osim dugogodišnjeg iskustva u Bruxellesu, izrazito mu je važno malo dulje vođenje Vlade kod kuće. S te dvije reference, vjerovatnost da će ubrzo biti članom, a ko zna, možda i predsjednikom Evropske komisije, odnosno vlade EU, sve je veća. Samo da ta vlada u Hrvatskoj potraje što dulje… Bit će Plenković važan Evropljanin i intelektualac.

SMRT GRAĐANSKE HRVATSKE

Mostova principijelnost, koja to i nije u potpunosti bila (glasali su za “Lex Agrokor”, koji pokazuje ozbiljne znakove improvizacije i kao kupovina vremena prije konačne propasti koncerna), praćena otkazom povjerenja “Agrokorovom” ministru Mariću i napuštanjem Vlade, ipak je kažnjena gubitkom pozicija na lokalnim izborima u Metkoviću, iako je odaziv na izbore, posebno u drugom krugu, bio katastrofalno malen, ne više od 27%, što pokazuje razinu povjerenja u političku kastu. Dakle, ni Mostu se više ne vjeruje, niti u rodnom mjestu njihova koncepta transparentnosti i poštenja u politici.

Manjina u Predsjedništvu HNS-a, koja je odbila foedus diaboli i natjerala ostale da radi jedinstva stranke ne prihvate ponudu, zapravo je ona koja bi mogla voditi naprijed, kao što je to zakonomjerno. No, kada stvar dođe u demokratsku, nešto širu bazu, izđikljaju najgore strasti. Središnji odbor većinom je izglasao kratkoročno učešće u vlasti s HDZ-om. Hobotnica je pustila krakove svuda. To je, zapravo, slika pravog hrvatskog društva, kaljuža – moralna, klijentelistička, navikla na budžetsku sisu.

Ovim je zadan smrtni udarac uljuđenoj i građanskoj Hrvatskoj. Nakon Milanovićeva koketiranja sa šovinizmom i najnižim strastima većine, smrtonosni hitac ispalio je HNS, odnosno klijentelistička većina u njemu koja je od SDP-a očekivala slične, primamljive sinekure u ponudi za novu predizbornu koaliciju za vanredne izbore, a nije ju dobila. Čovjek koji je još 2007. godine zazivao useljavanje radne snage iz samo kršćanskih zemalja, a bezobrazno se nazivao liberalom, Radimir Čačić, u međuvremenu otjeran iz stranke zbog pravomoćne presude za prometnu nesreću sa smrtnim posljedicama koju je prouzročio u Mađarskoj, svojevremeno je HNS, koji je od Savke Dabčević-Kučar preuzeo 1994. godine, prozvao poduzetničkom strankom. Šta je to poduzetništvo, na šta je to ovaj “poduzetnik” mislio, upravo se sada demonstrira. Poruka je ovo da je građanski koncept daleko od svijesti ne samo birača već i biranih, nečega što se vrlo uvjetno i limitirano može zvati elitom – poruka je jednostavna i glasi – napuštajte svi ovu zemlju, zauvijek izgubljenu u pogrešnim interpretacijama prošlosti, lažnoj veličini i kompleksima superiornosti, ili napustite svaku nadu vi koji u nju ulazite.

Kolonama ekonomskih emigranata iz zaostalih krajeva Hrvatske pridružit će se uskoro i ostaci ostataka nekada vrlo primjetne građanske klase koju su upropastili tranzicijski kapitalizam i stvarna refeudalizacija zemlje, popraćena strašnom nacionalističkom ideologijom i propagandom, saturacijom mitovima, izmišljotinama i lažima. Naime, niti tzv. lijeva ili liberalna opcija nije ništa više građanska niti manje ekstremna, samo u drugom smjeru. Umjetna podjela društva na dva pola, s manje-više istom ekonomskom politikom, odnosno doktrinom, rezultira nestankom srednjeg ekonomskog sloja i povlačenjem umjerenog političkog, građanskog sloja, pa nestaju nosivi elementi društva. Kakva mu je onda budućnost? Da se razumijemo, pod terminom građanski mislimo na građansku hrabrost politički svjesnih i angažiranih pojedinaca da se suprotstave jednoumlju, korupciji, fašističkim ili boljševičkim tendencijama, nemoralu i da jasno, glasno i nedvosmisleno iskažu politički, moralno utemeljen stav. Baš kako je to učinila Vesna Pusić u Hrvatskom saboru pred hrvaćanskom javnošću kada je, usred rasprave o tzv. Deklaraciji o Domovinskom ratu, koja je trebala razrijediti odgovornost Hrvatske za rat, izjavila da je u određenom trenutku rata protiv Bosne i Hercegovine Hrvatska bila agresor. Hrabrost izrijeka istine u ključnim trenucima – to je građanska hrabrost, onaj stvarno moderan, građanski koncept politike koji je njezina stranka, paradoksa li, napustila radi jednog i po ministarskog mjesta i nešto sinekura u upravama i nadzornim odborima javnih kompanija. Baš onako, poduzetnički.

No, koliko će ovo trajati? Sudbina HNS više nije ni bitna, dio stranačkih kadrova koji se nije složio s ovim gubitkom elementarne časti osnovat će, vjerovatno kratkotrajnu, novu stranku, HNS će se izgubiti kao značajan politički faktor, Hrvatska će sve više biti “hadeizirana”, dio ultradesnih podržavatelja HDZ-a također će se marginalizirati, no, to posljednje najmanja je šteta, ako je uopće šteta.

Što će sada glasni desničari u HDZ-u i van njega – kako se može koalirati s jugo‑udbaško‑četničkim i velikosrpskim HNS-om kakvim su ga dosad smatrali? Važno je napomenuti da članstvo HDZ-a sluša što mu kaže predsjednik jer je isto tako klijentelističko, pa je jako važno da se ostane na vlasti i po cijenu koaliranja i prodaje ministarskih mjesta sada umirućoj stranci, i iznad zastupljenosti. Možda su desničari u pravu. Jugo-udbaški sinovi koji su preuzeli kontrolu nad HDZ-om ujedinili su se s jugo-udbaškom strankom i vladaju. Potporu takvom mišljenju daje i dežurni ljevičarski intelektualac Dejan Jović koji nalazi pozitivne elemente nove, neprincipijelne koalicije (copyright by V. Tupurkovski) jer eto, HDZ skreće prema centru. Je li on šapnuo Radinu, ili ovaj njemu, nije važno, ali je znakovito. Sve za vlast, odnosno privilegije koje “hrvatskom čovjeku” ona donosi. HDZ u koalicijama guta svoje partnere, koristi se samo njihovim zastupničkim potencijalom, jedino mu se Most odupirao jer ima podršku dijela crkve. Sve desno što je u svoje koalicije uveo HDZ je isisao i progutao potencijal i onda ispljunuo.

 

MORALNA KALJUŽA

No, kaljuža nije samo hrvaćanska. U SAD-u već najavljuju pokretanje mehanizma opoziva predsjednika prema članu 25 Ustava, koji omogućava smjenu zbog nesposobnosti da se izvršava dužnost. Sve to dolazi nakon sve luđih izjava Donalda Trumpa o demokratama, londonskom gradonačelniku muslimanu, sudstvu, terorizmu tokom posjete Saudijskoj Arabiji, koja je izazvala krizu u Zaljevu bez presedana, licemjernih izraza sućuti Iranu zbog terorističkog napada u parlamentu. Predsjednik nema ideje niti ideologije, luta iz jednog u drugi ekstrem, pa se i neke dobre koncepcije njegova programa ne mogu niti nametnuti, poput revitalizacije zakona Glass-Steagal za sprečavanje spekulativnih efekata na realni sektor ekonomije.

Nije, dakle, čudno da se u Hrvatskoj na vlasti istovremeno nađu nepametna predsjednica, ljigav premijer i pohlepni klijenti koji će za svaki pristup tuđem novcu prodati dušu, uništiti stranku i ne osvrnuti se na ideje, na temeljne vrijednosti. To je prava slika društava u kojima živimo. HNS je, doduše, načinio jedan korak dalje. Dosad su se prodavali pojedinačni zastupnici, političari nezadovoljni svojim statusom u stranci, potkupljivci i beskičmenjaci. Sada se prodala jedna cijela stranka, uz časne pojedince koji nisu htjeli na to pristati. S ovakvom strukturom kupljenih ne samo ministara i potpredsjednika Vlade već i barem pedeset članstava u upravama i nadzornim odborima javnih poduzeća za članove Središnjeg odbora koji su glasali za podršku njegovoj preslaganoj Vladi, Plenković može prebroditi krizu i strah od izlaska na izbore zbog slabog koalicijskog kapaciteta unatoč stvarno dobrim rezultatima lokalnih izbora i trenutnom rejtingu, jer, ako HNS klijenti neće postavljati uvjete neprihvatljive ultradesnici, onda ni oni neće rušiti Vladu. Strašno, ustaše i partizani, fašisti i boljševici zajedno na frontu, uz potporu sitnih i krupnih trgovaca iz poduzetničke stranke koji će dobiti i oprost od sudskih progona. HNS ne traži, jer za to nema snage, a niti koruptivne volje, neka ključna ministarstva da bi se zauzdala korupcija, pravosuđe ili MUP, jer im to nije cilj. Graditeljstvo, s druge strane, znači upravo to – korupciju.

Paradoks je da Plenkovićevu većinu dva puta spašava opozicija, prvo SDP-ov Saucha, koji je u krešendu nemorala postao novi zastupnik HNS-a, a sada HNS, dok partner u vlasti Most dva puta ruši vlastitu Vladu, i to na poticaj opozicije, i to baš HNS-a. Drugi je problem što je HNS lagao do posljednjeg časa da neće spašavati Plenkoviću većinu. No, laž je danas sasvim prihvatljiva, pa nije za očekivati da će to previše naštetiti stranci koja je već izgubila svoja uporišta u gradu Varaždinu i županiji varaždinskoj, a zbog medijskih napisa o koaliciji, i u Zagrebu, i to malim odazivom u drugom krugu. Konačno, po predizbornom koalicijskom sporazumu sa SDP-om, HNS se obavezao da neće formirati Vladu s HDZ-om, baš kao i Stranka umirovljenika. Gdje je tu osnovna ljudska čast, ona koju ima svako dijete?

Kakva god da jeste, Bosna i Hercegovina zapravo je znatno zdravije društvo i od Hrvatske, a posebno Srbije, u kojoj rehabilitiraju najgore četničke zločince, ovladavaju medijima, ne izručuju optužene za ratne zločine u Bosni i Hercegovini Haškom tribunalu, pretvaraju državu u totalitarnu kaljužu. Zbog ovih se trendova Bosna i Hercegovina treba zabrinuti i psihološki se pripremiti na gora vremena, ekonomski i politički, pa i sigurnosno. Naime, fašisti i boljševici uvijek se lahko dogovore oko tuđeg – vidjeti pakt Molotov-Von Ribbentropp.

Na koncu pokoja i o famoznoj stabilnosti potrebnoj da se nastave započeti projekti i povuku EU sredstva. U normalnoj državi promjena vlasti ne utječe na projekte koji su u toku, već samo na promjenu strategije vođenja države. Izbori nisu i ne mogu biti prepreka za normalno funkcioniranje javnih službi, osim izgleda u Hrvatskoj, pa se to koristi kao dobar paravan i za prodane duše da tvrde kako ovo rade zbog interesa države, a ne vlastitih.

PROČITAJTE I...

Trezveni ljudi ne mogu se načuditi količini pesimizma i crnila koje se širi bosanskim medijima, dok se u Hrvatskoj tresu ekonomski temelji zbog afere “Agrokor”, koja svakodnevno dobiva nove forme stvarajući sve veće i pogubnije posljedice – ekonomske, političke i sigurnosne. Zvijer koju je hrvatska država svojim nerazumnim tetošenjem “Agrokora” i njegovog lažnog rasta uzgojila polahko se oslobađa i teško će ju biti zaustaviti

Doktori su rekli da je duša u mozgu, a ne u srcu, a njen se mozak bio ugasio. Sada su pritiskali porodicu da potpiše dokument kojim odobrava isključivanje s aparata. Ionako će je isključiti, prije ili kasnije. Za prije, trebaju potpis porodice. Nisu znali šta da rade. U tom očaju, u toj mori, upitali su me, nakon što me je domaćin predstavio kao gosta s “Islamskog fakulteta”, za mišljenje. Izgubio sam se: kako da dam ad hoc “mišljenje” o nečijem životu, ili, tačnije, o smrti

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!