Tajne koje Bajramović čuva dekretom

Iako bi sindikat morao biti nezavisan u svakom pogledu, u slučaju Saveza samostalnih sindikata BiH, ili barem njegovog užeg rukovodstva, to nije tako. Od ranije je poznato da je predsjednik Saveza Ismet Bajramović na strani jedne političke partije, a neki tvrde da je viđen i na političkim skupovima jedne stranke, a čak je i neke aktivnosti Saveza finansirala ta politička partija

Socijaldemokratska partija BiH i Savez samostalnih sindikata BiH (SSS BiH) ovih dana odlučili su da zajedničkim snagama vode svoje političko-sindikalne kampanje. SDP je počeo kampanju za opće izbore, a SSS BiH kampanju za predsjednika koji će zamijeniti Ismeta Bajramovića na ovoj poziciji. Kandidat za predsjednika Saveza samostalnih sindikata kojeg preferira Bajramović jeste Selvedin Šatorović, sadašnji potpredsjednik Saveza i predsjednik Samostalnog sindikata osnovnog obrazovanja i odgoja Federacije BiH.

Godinama se Bajramović ne pojavljuje među radnicima koji se bore za radnička prava, ne spušta se na nivo realnog sektora, no, kada je za kampanju “Saveza socijaldemokratskog sindikata”, Bajramović je tu. To se najbolje vidjelo na dan usvajanja novog Zakona o penzijsko‑invalidskom osiguranju, kada je predsjednik Saveza uspio skupiti nešto više od 200 sindikalaca da ispred Parlamenta Federacije BiH protestiraju protiv usvajanja novog zakona. Na ovaj je način Bajramović pružio podršku SDP-u, koji je bio protiv tog zakona, a usput je malo promovirao svog kandidata za novog predsjednika Saveza.

Protesti su bili čista manipulacija članova Saveza sindikata jer se o Zakonu o PIO već dugo govori. Svaki je put zakon bio prihvaćen na Ekonomsko-socijalnom vijeću, čiji je član i Savez samostalnih sindikata. Čak je i Ismet Bajramović javno podržavao ovaj zakon, a kada je došlo do glasanja u Parlamentu, okrenuo je ploču i počeo pričati kako je Zakon o PIO na štetu sadašnjih radnika, budućih penzionera.

POSLOVNO-RODBINSKE VEZE

Iako bi sindikat morao biti nezavisan u svakom pogledu, u slučaju Saveza samostalnih sindikata, ili barem njegovog užeg rukovodstva, to nije tako. Od ranije je poznato da je predsjednik Saveza Ismet Bajramović na strani jedne političke partije, neki tvrde da je viđen i na političkim skupovima jedne stranke, a čak je i neke aktivnosti Saveza finansirala ta politička partija. Politička partija jeste, naravno, SDP. I naravno, Nermin Nikšić, predsjednik SDP-a, dok je bio federalni premijer u Vladi Federacije BiH zaposlio je Bajramovićevu kćerku.

Žalosno je da se Sindikat stavlja u službu jedne političke partije zanemarujući prava radnika. Još je žalosnije da se u Savezu sindikata govori o kampanji za predsjednika Saveza jer to pokazuje da pojedinac želi zadovoljiti samo svoje interese.

Da prvi, a i drugi čovjek Saveza sindikata rade po nalogu SDP-a, pokazuje slučaj Instituta za istoriju Sarajevo, koji je smješten u zgradi čiji je vlasnik Savez sindikata. Savez je htio izbaciti Institut iz tih prostorija, što bi onda SDP iskoristio da vrši pritisak na Vladu Kantona Sarajevo kako bi ova morala preko noći rješavati status Instituta. Međutim, Vlada je preduhitrila namjere Sindikata i SDP-a pa je na vrijeme riješila probleme koji su bili povod za izbacivanje Instituta, a riječ je o kašnjenju uplata za kiriju.

Umjesto borbe za radnička prava, Savez samostalnih sindikata BiH samo radi promociju svojih čelnika i “svoje” partije. Priliku za promociju Sindikat nije propustio ni u slučaju Željezare Zenica, prozivajući federalnog premijera Fadila Novalića da posjeti radnike. No, pitanje je gdje su bili glavni sindikalci prethodnih godina, pa i u ono vrijeme dok je Ismet Bajramović bio na čelu Samostalnog sindikata metalaca, kada su se gomilali problemi u Željezari, Hidrogradnji i drugim firmama.

Nemoć Saveza sindikata, odnosno želja da se ništa ne radi, pokazuje se iz godine u godinu za 1. maj, Dan rada, kada se u cijelom svijetu organiziraju sindikalni protesti, mimohodi, čak i u zemljama u kojima su radnici mnogo zaštićeniji nego u Bosni i Hercegovini. Recimo u susjedstvu, u Hrvatskoj, 1.000 ljudi izađe na prvomajski protestni mimohod. To se dešava i kada je desnica i kada je ljevica na vlasti. Ako ništa, barem pokazuju da imaju još želje da se bore za radnička prava. Savez samostalnih sindikata BiH nije u stanju organizirati ni 50 ljudi da protestiraju za 1. maj, nije u stanju ni rukovodstvo Saveza izvesti na ulicu, a predsjednik Bajramović to objašnjava ovako: “Teško je animirati građane i organizirati radnički skup u vrijeme produženog vikenda.” Najveći prvomajski domet Ismeta Bajramovića jeste organizacija sjednice Glavnog odbora SSS BiH.

O stanju unutar Saveza sindikata do sada je jedino progovorio Samostalni sindikat šumarstva, prerade drveta i papira BiH (SSŠPDP), i to u pismu koje je tek sada dospjelo u javnost, a Glavnom odboru Saveza samostalnih sindikata i predsjedniku SSS BiH Bajramoviću dostavljeno je 30. marta 2017. godine.

OMRAŽENA ORGANIZACIJA

U ovom granskom sindikatu razočarani su situacijom u Savezu jer, kako kažu, Savez se tek sad probudio iz dugogodišnjeg sna pa se rukovodstvo Saveza ovih dana može vidjeti u Željezari, Hidrogradnji… Smatraju da su Savezu neophodne korjenite promjene, a do njih neće doći dok su tu Bajramović i Selvedin Šatorović.

Glavni odbor SSŠPDP-a naveo je u pismu sljedeće: “I dok samo nijemo gledamo borbu napaćenih radnika propalih firmi realnog sektora, godinama slušamo probleme nekih sindikata budžetskih korisnika. Stav rukovodstva tih sindikata nameće se kao stav rukovodstva Saveza. U medijima nas predstavljaju predsjednici sindikata budžetskih korisnika, a predsjednik SSS BiH tu i tamo se ponegdje pojavi, baš ako mora. (…) Sindikat je od respektabilne institucije koja se borila za prava radnika bez mnogo razmišljanja da li je neko član ili ne prerastao u omraženu organizaciju, ne samo vlasti i poslodavaca nego i radnika.”

Ovaj granski sindikat pobunio se i zbog kršenja propisa o zakazivanju sjednica, nedostavljanja kompletnog materijala na vrijeme te zakazivanja sjednica prema potrebama i interesima pojedinaca. Također, protive se odluci predsjednika Saveza Ismeta Bajramovića, koji je dekretom zabranio “da se podaci i akti koji predstavljaju poslovnu tajnu Saveza saopštavaju i daju na uvid neovlaštenim licima”. Zanimljivo je da je pravna osnova za ovu odluku Statut iz 2002. godine, a na stranici je Saveza Statut iz 2006. godine, koji bi trebao biti u primjeni, a, osim toga, odluka je skinuta s interneta i pisana na ekavici.

“U skladu sa Statutom Saveza, Glavni odbor Saveza je najviši organ između dva kongresa i kao takav jedini nadležan za donošenje akata koji štite interes Saveza. Ako se može uopće reći da se odlukom namjerava zaštiti interes Saveza. Više liči na zaštitu ličnog interesa”, navodi se u pismu GO SSŠPDP, te se dodaje: “Godinama šutimo o nepotizmu u Savezu. U nekoliko posljednjih godina u Savezu je bez konkursa i odluke organa Saveza zaposlen priličan broj novih radnika. Većina zaposlenih je upravo došla linijom prijateljstva ili krvnog, odnosno tazbinskog srodstva rukovodstva Saveza, nekih zaposlenih u sindikatu ili bližih saradnika. Od 2015. radnici niču k'o pečurke poslije kiše, a poslovi se odrađuju kao da je Savez privatna svojina. I što je žalosno, takvi su nekvalifikovani za poslove za koje su raspoređeni pa ih je Savez još i školovao da steknu zvanje. (…) Pitamo se šta je to ‘tajna’ koju treba da čuvamo. O čemu treba da šutimo, odnosno kakvu tajnu čuvamo. Da li da šutimo o nepotizmu, nezakonitoj odluci o dodjeli stana jednom od radnika Saveza (odluka Predsjedništva Glavnog odbora Saveza od 28.3.2017.) ili možda o nekim novim odlukama, informacijama i sličnom što ćemo tek saznati?”

U pismu se još upozorava rukovodstvo Saveza: “(…) ukoliko Vaši poslušnici pokušaju opet da prijete verbalno, i fizički predsjedniku ove grane, kao što se to desilo prošle godine, u tom slučaju predsjednica (Lejla Ćatić, op. a.) će aktivirati ranije podnesenu prijavu protiv te osobe i naravno podnijeti nove prijave”.

Ovo pismo nikada nije stiglo do Glavnog odbora Saveza samostalnih sindikata da se o njemu raspravlja, ali predsjednik SSS BiH itekako ga je pomno iščitao, a to je najbolje na svojoj koži osjetila predsjednica SSŠPDP-a, koja je doživjela pritiske od kolega sindikalaca bliskih.

Zbog nezadovoljstva radom Saveza, SSŠPDP odlučio je da kandidira svog člana za predsjednika Saveza. Riječ je o Redži Kuriću, dugogodišnjem sindikalcu, bivšem predsjedniku Nadzornog odbora SSŠPDP-a, glavnom sindikalnom povjereniku Sindikata Srednjobosanskih šuma i magistru ekonomije.

PROČITAJTE I...

Osim po materijalu od kojeg su izgrađeni, od nadgrobnih spomenika u ostalim dijelovima Bosne, krajiški bašluci bitno se razlikuju po izgledu i visini, te motivima kojima su ukrašeni. Pored kulturno-historijske, oni imaju spomeničku, estetsku te pejzažno-oblikovnu funkciju. U novije vrijeme stari krajiški nišani sve su izloženiji uništavanju, a praksa podizanja novih nišana u skladu s vlastitom tradicijom sve je rjeđa

Takva dehumanizacija neistomišljenika, kojem se najprije uskrati sposobnost racionalnog misaonog procesa (kao što je Haverić uradio u Kritici bosanskog uma), a zatim ga se demonizira kao besprizornu hulju ili šljam, jeste Haverićev današnji intelektualni doprinos nastavka obračuna s “neprijateljima” s kojim su se Haverićevi ideološki prethodnici obračunavali prijekim sudom i kuršumom u gluho doba noći.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!