fbpx

Sveto mjesto Slap kod Žepe

Inicijator obnove spomenika, koji je i zahvala stanovnicima Žepe, Višegrađanin je Fahrudin Ujkić, koji je uspio, u saradnji s Merdanom Gakovićem, Mesudom Cocalićem i Jusom Kešmerom, skupiti novac i okončati restauratorske radove.

 

FOTO: Velija Hasanbegović

Premalo je priča ispričano o herojstvu naroda Žepe tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Jedna od malo spominjanih priča jeste i ona o tome kako su, između borbe za opstanak, spašavali i tijela svojih komšija pobijenih u Višegradu. Drina je nosila tijela Višegrađana. Ona koja su doplutala tih dvadesetak kilometara od Višegrada do Slapa kod Žepe pokopana su u privremenom mezarju.

Klanjane su dženaze nepoznatim ljudima, znalo se odakle je Drina donijela njihova tijela. Nakon agresije, postavljen je i spomenik u sjećanje na pobijene, ali i u sjećanje na mještane Žepe koji nisu htjeli prepustiti Drini tijela svojih sunarodnjaka. Prije osamnaest godina sva su tijela ekshumirana i predata porodicama, a poslije pokopana na različitim mezarjima. Na desetine je imena isklesano na spomeniku u Slapu kod Žepe, koji je sada obnovljen i koji će svečano biti otvoren 4. augusta.

Inicijator obnove spomenika, koji je i zahvala stanovnicima Žepe, Višegrađanin je Fahrudin Ujkić, koji je uspio, u saradnji s Merdanom Gakovićem, Mesudom Cocalićem i Jusom Kešmerom, skupiti novac i okončati restauratorske radove. “Novac smo skupljali na internetu, od poznanika, prijatelja, na obraz. Bilo je teško, dovlačili smo materijal čamcima, nepristupačan je teren, ali ipak smo uspjeli uz dosta muke obnoviti spomenik”, kaže Ujkić za Stav.

Četvrtog augusta na Slapu će, između ostalog, nakon otkrivanja obnovljenog spomenika biti održana i regata i čas historije u sjećanje na žrtve Višegrada. “Mi moramo obilježavati mjesta stradanja, to je naša historija i neće nam određivati neko drugi gdje ćemo obilježavati važne događaje”, kaže Ujkić, zaključujući: “Mjesta poput ovog za nas moraju biti sveta, ovdje Višegrađani trebaju da hodočaste, da naša djeca znaju šta je bilo, šta nam se desilo. Moramo se uozbiljiti da nam se zlo ne bio opet ponovilo.”

PROČITAJTE I...

Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI