Sve više Bošnjakinja na putu u Mekku: “Hadž je za ženu džihad”

Muslimanka je kroz brojne naraštaje na hadž ispraćala djeda, oca, muža, sina. Ona je ostajala da brine o porodici, da nastavi i dalje marljivo raditi, da bude još primjerenija i bolja, jer je nakon povratka muža s hadža ona dobijala i jednu neoficijelnu, ali u narodu izuzetno cijenjenu titulu – postajala je hadžinica. Od trenutka kada je žena ovog podneblja aktivnije počela učestvovati u izvršavanju ibadeta hadža, mnogo se šta promijenilo

Piše: Alma HADŽIĆ

Svaka je pripovijest o prvom susretu s Medinom, gradom poslanika Muhammeda, jedinstvena.

Nakon bezbroj izgovorenih salavata, proučenih kasida, iščitavanja sire (životopisa Muhammeda, a. s.), na tlu smo gdje je ovaj vizionar, vrijedni radnik za islam, posvećeni vjerovjesnik radio sa svojim ashabima. Zbog dolaska u časno mjesto, nastupa nevjerovatna fascinacija Poslanikovim naslijeđem. To su naslijeđe žene i muškarci sa svih meridijana planete. Sljedbenice i sljedbenici islama.

O putovanju na hadž kod nas se uvijek pisalo. Sa zanimanjem smo iščekivali povratak hadžija, kako bi nam prenijeli svoj doživljaj i susret na časnim mjestima Medine i Meke. Ove su godine na hadž iz Bosne i Hercegovine opet došli Bošnjaci. Činili su to stotinama godina, pa i u najtežem periodu, tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu.

Na brojnim ikrar-dovama, koje su hadžije upriličile kako bi obznanili svoj nijet da obave hadž, mogla se čuti ona poznata da je, nakon nijeta, hadžija već krenuo u borbu sa sobom, s okolnostima koje će ga pratiti dok dušu ne ispusti.

Desilo se to i ovogodišnjim hadžijama. Nisu ni otputovali, a prvi test.

Ovogodišnja neugodnost zbog otkazivanja ugovora nekih aviokompanija čiji su avioni trebali prevesti hadžije zadala je velike glavobolje organizatoru, Uredu za hadž Rijaseta Islamske zajednice u BiH. Hadžije spakiranih kofera, umjesto poziva u kojim će ih obavijestiti o terminu leta, primaju informacije da se letovi odgađaju do daljnjeg. Intenzivno se kontaktira i, zahvaljujući susretljivosti aviokompanije “Turkish Airlines”, hadžije kreću na put.

Allahova mudrost je u svemu. Kako je na ispraćaju trećeg aviona kazao rukovodilac Ureda za hadž Nezim Halilović, ove su godine nastojali da u prvom avionu budu hadžije iz Bihaćkog muftijstva. Kada je “Turkish Airlines” potvrdio da će prevesti hadžije, Krajišnici su stigli u Sarajevo. Bili su u predviđeno vrijeme na aerodromu i prošli su pasošku kontrolu. Dok su čekali polijetanje i sjedili u avionu spremni za polazak, utvrđeno je da je došlo do kvara, da guma na jednom od točkova aviona nije ispravna. Rezervne nema, a zamjenska može stići tek sutradan iz Istanbula.

Hadžije iz Krajine izlaze iz aviona, preuzimaju prtljag, smještaju se u visočku i sarajevsku medresu i čekaju naredni let.

Nažalost, jedan od bihaćkih hadžija tada je doživio težak infarkt. Zbrinut je u Kliničkom centru u Sarajevu. Pružena mu je potrebna pomoć, a ljekari su kazali da bi se infarkt desio da su prema ranijem planu hadžije bile na letu. Allah najbolje zna, ali posljedice bi bile kobne. Ako Bog da, hadžija će se oporaviti i, nadamo se, obaviti hadž.

Na ulazu u avion ljubazno osoblje “Turkish Airlinesa” svakom je hadžiji i svakoj hadži hanumi uručilo hedije. Malo je riječi kojim bi se mogle prenijeti najljepše želje i dove za ovu kompaniju od strane hadžija. Lijepa je gesta da se u ime Islamske zajednice za susretljivost i pomoć pri organiziranju prijevoza hadžija kompaniji zahvalio reisul-ulema IZ u BiH Husein ef. Kavazović. Zapitanost koju su mnoge hadžije istakli na putu za Medinu bila je: “Zašto ‘Turkish Airlines’ nije odmah bio partner u organizaciji ovogodišnjeg hadža?”

Trend po kojem su nekad na hadž iz Bosne i Hercegovine uglavnom išli muškarci u posljednjih se dvadeset godina vidno promijenio. Sve je više žena, mladih bračnih parova, djevojaka i mladića, pa čak i djece koja idu na hadž. Boravak naših žena na hadžu vrlo je zanimljiv fenomen. O tome bi naša javnost trebala više znati. Muslimanka je kroz brojne naraštaje na hadž ispraćala djeda, oca, muža, sina. Ona je ostajala da brine o porodici, da nastavi i dalje marljivo raditi, da bude još primjerenija i bolja, jer je nakon povratka muža s hadža ona dobijala i jednu neoficijelnu, ali u narodu izuzetno cijenjenu titulu – postajala je hadžinica.

Od trenutka kada je žena ovog podneblja aktivnije počela učestvovati u izvršavanju ibadeta hadža, mnogo se šta promijenilo. Naša prosječna džematlijka time je animirala Islamsku zajednicu u BiH da u organizaciju odlaska na hadž uključi obrazovane žene, šerijatske konsultantkinje koje će vjernicama približiti propis hadža, pojasniti neke specifične situacije i okolnosti kada je posrijedi propis hadža.

Hadž je vrlo zahtjevan ibadet za ženu. Poslanik Muhammed kazao je da je obavljanje hadža za ženu džihad. Izložena je velikom naporu, striktnim postupcima, te svojim vjerničkim angažmanom muslimanke testira i pomiče granice. Tako su to radile brojne generacije.

Zanimljiva je anegdota da je jedan naš hadžija, prilikom obavljanja sajja (obaveznog dijela ibadeta u kojem hadžije žurnim hodom između blagih uzvišenja Safa i Merva oživljavaju spomen na plemenitu Hadžeru i njenog sinčića Ismaila) negodovao zbog žena koje tu “nešto trče”, ne znajući da je Uzvišeni Gospodar, upravo zarad žene i njene herojske borbe za djetetov život, koji je u konačnici Božija blagodat, dao taj propis u okviru obreda hadža.

PROČITAJTE I...

Dok je sasvim jasno zašto na ovakvo okupatorsko ponašanje ne reagiraju okupatorski saradnici, tj. strani projekti, poltroni i klijenti, nejasna je šutnja autentične bošnjačke politike, javnosti i javno angažiranih ličnosti kojima je valjda jasno da je atak na jazik atak na samo središte nacionalnog bića i identiteta.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!

error: Sadržaj je zaštićen!