Svakog proljeća Prijedor postane Venecija

Ravničarski dijelovi povratničkih mjesnih zajednica Hambarine, Rizvanovići i Bišćani pri svakom manjem podizanju nivoa rijeke Sane potpuno su potopljeni. Sva sreća pa je komunikacija višom cestom preko Hambarina moguća jer je put Prijedor – Bišćani – Volar redovno pod vodom. Ove godine čak u nekoliko navrata. Poseban problem građanima i gradskoj upravi predstavljaju podzemne vode. Mještani kažu da je zemlja zasićena i puna kao sunđer. Jednostavno više nema kud. Stariji mještani sumnjaju da razloge za sve češće naglo podizanje i padanje nivoa rijeke Sane treba tražiti nauka

Šesnaestog maja svečano će biti obilježen Dan Grada Prijedora, ali i četvrta godišnjica od majskih poplava iz 2014. godine. Doslovce, za vrijeme velike proslave u Hotelu “Prijedor”, na kojoj se uobičajeno sakupi prijedorska “creme de la creme”, naišao je plimni val plaveći ogromnu površinu grada i prigradskih mjesnih zajednica. Datum koji će desetine hiljada građana zauvijek pamtiti.

Skromni nasipi i brane koje je do devedesetih gradila tadašnja vlast pokazali su se nikakvom zaštitom. Poslijeratna prijedorska vlast uglavnom je predizborno asfaltirala. Dugi niz godina o zaštiti od poplava niko nije ni razmišljao iako se one pojavljuju svake godine. Iz godine u godinu Prijedor s proljeća i jeseni postaje svojevrsna krajiška Venecija. U informacijama koje nam je dostavila gradska uprava, a prema Elaboratu o procijenjenoj šteti na području grada Prijedora uzrokovanoj pojavom poplave u periodu od 15.05. do 08.06.2014. godine, šteta je 15 miliona maraka.

STOLJETNA POPLAVA

Stoljetna poplava iz 2014. godine, kao i ona koja je u martu ove godine zaprijetila Prijedorčanima, natjerala je gradsku vlast na čelu s gradonačelnikom Milenkom Đakovićem da krene u realizaciju određenih projekata kako bi se u narednom periodu maksimalno zaštitili ljudi i imovina u šestoj po veličini lokalnoj zajednici u BiH.

I zaista, sudeći po onome što čujemo u razgovorima s Prijedorčanima, aktivnosti koje je 2014. godine sprovela Vlada Republike Srpske ostat će upamćene kao jedne od najbolje organiziranih. Uvedeni su novi poreski nameti i oformljen je Fond solidarnosti, iz kojeg je svako pogođeno stanovništvo dobilo sredstva u iznosu od 5.000 KM i više, kojima su u određenim prodajnim centrima mogli karticom Fonda kupiti ono što su smatrali najpotrebnijim. U žalosti su, u narednom periodu, ostali brojni vodom oštećeni privrednici. Posebno mala i srednja preduzeća od kojih neka do danas čekaju obećana sredstva za sanaciju štete. Iz prijedorske gradske uprave nam kažu da je u 2015. godini realizirano pet projekata.

Jedan od njih jeste i podizanje nasipa kanala Berek u dužini dužine 380 metara, čime je jednim dijelom zaštićeno povratničko područje Starog grada Prijedora. Na desnoj obali Sane, uzvodno od ušća, od planiranih 430 metara, a zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa, podignut je nasip dužine tek 230 metara. Osim toga, nivelirana je kruna nasipa rijeke Gomijenica do njenog ušća u rijeku Sanu dužinom od 500 metara. Podignut je nivo postojećeg nasipa na desnoj obali rijeke Sane uzvodno od mosta Žeger dužinom od 300 metara, te očišćena rijeka Miloševica dužinom od tri kilometra. Za realizaciju ovih projekata upravo je iz Fonda solidarnost uloženo 1.225.309,13 KM.

Sudeći po priloženim informacijama, štićena je desna obala rijeke Sane i “gušće naseljena područja grada”, ma šta se pod tim podrazumijevalo. Međutim, iz dugoročnih planova gradske uprave dostupnim javnosti očito je da se radi o gusto naseljenim izbjegličkim naseljima podignutim na močvarnom dijelu naselja Gomjenica, te naseljima na desnoj obali rijeke Sane, uzvodno od gradskog mosta.

Na lijevoj obali Sane, osim izgradnje parapetnog zida dužine 465,50 metara, za što su uložena kreditna sredstva EIB-e u iznosu od 313.957,02 KM, nije učinjeno ništa. Djelomično je spašen dio prigradskog naselja Tukovi, a zid se tokom martovskih poplava ove godine pokazao prijeko potrebnim.

Građani Prijedora, kao i brojni povratnici, od kojih većina živi na lijevoj obali rijeke Sane, te nizvodno od gradskog mosta u naseljima Stari Grad, Raškovac – Skela, ne kriju nezadovoljstvo. O naseljima poput Zecova i Čarakova, koja su naseljena Bošnjacima, ili o naseljima sa srpskim stanovništvom udaljenijim od centralne gradske zone, malo ili nikako se ne govori. Lokalni mediji sve su vrijeme baratali informacijama o svega 80 poplavljenih kuća. Primjera radi, u naselju Zecovi rječica Svetinja sve češće naglo izlije i doslovce zarobi kuću starice Nure Omanović, te presiječe lokalni put, a time i komunikaciju mještana Zecova i dijela Čarakova s ostatkom svijeta, posebno djece školskog uzrasta. Potoci Cokot i Svetinja u mahali Poljski Put u naselju Čarakovo decenijama plave porodične kuće Siječića, Redžića i Musića. Štetu saniraju i štite se vlastitim sredstvima ili uz pomoć rodbine iz inostranstva.

SUMNJE MJEŠTANA

Ravničarski dijelovi povratničkih mjesnih zajednica Hambarine, Rizvanovići i Bišćani pri svakom manjem podizanju nivoa rijeke Sane potpuno su potopljeni. Sva sreća pa je komunikacija višom cestom preko Hambarina moguća jer je put Prijedor – Bišćani – Volar redovno pod vodom. Ove godine čak u nekoliko navrata. Poseban problem građanima i gradskoj upravi predstavljaju podzemne vode. Mještani kažu da je zemlja zasićena i puna kao sunđer. Jednostavno više nema kud. Stariji mještani sumnjaju da razloge za sve češće naglo podizanje i padanje nivoa rijeke Sane treba tražiti nauka. Sumnjaju u manje seizmološke aktivnosti te krški, krečnjački teren uzvodno, čime su poremećeni tokovi ogromnih podzemnih kanala za koje se zna da postoje, posebno nakon otvaranja velike prirodne jame i formiranja jezera usred naselja Sanica kraj istoimene rijeke u općini Ključ.

Neki, pak, sumnjaju i u tehnologiju ruskog “Zarubežnjefta” i britanskog ”Shella”, koji su, izazivanjem manjih seizmoloških trenja svojim ogromnim mašinama, možda učinili podzemnu štetu. Građani strahuju od neizvjesne budućnosti za koju se pripremaju kako mogu, umiju i znaju. Neki su nakon poplava iz 2014. godine prizemlja svojih kuća polijepili keramičkim pločicama pa sad imaju probleme sa zagrijavanjem prostorija zimi. Drugi se samoorganiziraju te vlastitim sredstvima prekopavaju rječice i potoke, ili, pak, zidaju zidove oko avlija i kuća. Novije kuće grade s višim fundamentom od uobičajenog, čime su troškovi gradnje daleko veći. Ovakve troškove i štete godinama niko ne računa, kao ni pretrpljenu duševnu bol.

Denis Dedić, predsjednik MZ Bišćani, kaže za Stav da je situacija u martu po mnogo čemu podsjećala na katastrofu iz 2014. godine.

“Jedina je razlika u tome što voda ove godine nije ušla u sve stambene objekte, dok je kuća mog kolege, predsjednika MZ Rizvanovići Seada Karagića, pri tom i teško pokretnog čovjeka, uglavnom pod vodom.” Ogorčen je na Civilnu zaštitu, koja je od predstavnika mjesnih zajednica telefonom tražila informacije na terenu na kojem ih nisu vidjeli.

“Kada je u pitanju gradska uprava, situacija je nešto drugačija. Imao bih ja tu i kritike i pohvala. Sve u svemu, novi gradonačelnik se prema nama odnosi zaista korektno. Ali, predsjednik sam Mjesne zajednice, jedne od najvećih, a i živim tu već 19 godina i ono što moram reći iz povratničke perspektive jeste da je situacija iz godine u godinu sve gora. Prvo bih krenuo od svojih političkih predstavnika, pa onda i na lokalnu vlast. I situacije poput ovakvih s prirodnim nepogodama samo dodatno otežavaju i onako težak povratnički život. Toga svi moraju biti svjesni. I zbog ovog se, između ostalog, raja seli. A sreću u inostranstvu traži sve više povratnika”, ogorčen je Dedić, dodavši kako je i njegova šestočlana porodica jedna od pet porodica s djecom iz Bišćana koje su u redu za njemačku vizu.

Posljednja martovska poplava kojom je bilo zahvaćeno i područje MZ Raškovac bila je nešto jačeg intenziteta nego redovna godišnja poplava na ugroženim lokacijama. Prema riječima Murisa Čirkića, predsjednika Mjesne zajednice, stambene jedinice koje su bile ugrožene u toku martovskih poplava ugrožene su svake godine u različitim intenzitetima. Za Stav kaže da je činjenica da je i psihološki faktor nakon rekordnih poplava 2014. godine učinio svoje, te da svaki nagli porast rijeke Sane izaziva opću paniku među stanovništvom.

“Civilna zaštita, koju predvodi Dušan Vranješ, postupila je krajnje profesionalno, konstantnim prisustvom na području moje mjesne zajednice, stalnim praćenjem i redovnim informisanjem. Njihovom intervencijom stekao sam dojam da se u svakom trenutku svjesno vladalo situacijom”, ističe Čirkić, te dodaje da su poduzimane mjere zaštite popravljanjem sigurnosnih nasipa, a osigurane su i vreće s pijeskom.

Čirkić i Dedić hvale susretljivost prijedorskog gradonačelnika. Ipak, mještani i dalje strahuju jer znaju da mogu opet očekivati poplave. “Mještani su ogorčeni jer od poplava 2014. godine nije nešto stvarno poduzeto na zaštiti našeg naselja, a maj je pred nama”, zabrinuto će Čirkić. Koristi priliku da za Stav istakne i da za druge probleme predugo čekaju rješenja. “Čeka se zamjena ulične rasvjete, rekonstrukcija oštećene asfaltne površine, košenje javnih površina, makadamske ulice na kilometar od centra grada nikad nisu asfaltirane. Ima puno drugih problema koji su u nadležnosti gradske uprave.”

NOVI PLANOVI

Područje Mataruškog polja, koje je uglavnom povratničko i još uvijek nezaštićeno od poplava, proglašeno je i “zonom zaštite voda”. Naime, na prostoru od oko 5.000 dunuma povratničke obradive zemlje, koja je proglašena zonom zaštite voda, izgrađeni su arteški bunarevi. Višemilionskim kreditnim zaduženjem kod Vlade Švicarske prije nekoliko godina pokušao se riješiti problem vodosnabdijevanja desetina hiljada građana Prijedora. A upravo je ovo područje gotovo svake godine potpuno pod vodom. Velike su vodene površine i nakon povlačenja martovskih poplava još uvijek vidljive.

Iz gradske uprave ne kriju strahovanja. Međutim, smatraju da je zona Mataruškog polja u opasnosti tek tokom poplava većeg intenziteta, iznad kote mjerenja za proglašenje vanredne odbrane od poplava. A kako se ona mjeri, govori podatak da je glavna mjerna letva ispod gradskog mosta u noći s 12. na 13. mart bila pomjerena i oštećena, što su nam potvrdili i iz kabineta gradonačelnika, nakon čega su, kako kažu, korištene “druge raspoložive metode mjerenja vodostaja rijeke Sane”. Iz gradske uprave ipak se ograđuju od odgovornosti za mjerenje vodostaja rijeka, što je svakako u nadležnosti Republičkog hidrometeorološkog zavoda Republike Srpske. Iako je zaštita ključnih izvorišta vode prilično nejasna, uvjeravaju nas kako prijedorski Vodovod preduzima sve potrebne mjere zaštite radi snabdijevanja stanovništva higijenski ispravnom vodom za piće.

U gradskoj upravi ipak su optimistični. Za Stav kažu kako su u proteklom periodu uradili projektnu dokumentaciju za čišćenje korita rijeke Sane cijelom dužinom od 42,5 km u granicama Prijedora, te projekt regulacije rijeke Miloševica od ušća do Stevića mosta u dužini od 3 km. Osim toga, urađen je projekt izgradnje odvodnih kanala u naseljima Vrbice, Topolik i Nova Orlovača, od čega povratnička naselja na području Mataruškog polja, kao i ona nizvodno desnom obalom od gradskog mosta, neće imati puno koristi. Mataružani spas vide u lokacijama bunareva gradske vode za piće iskopanih na njihovoj zemlji zbog kojih je u planu i rušenje stotinjak povratničkih kuća.

Iz gradske uprave saznajemo da će tek tokom ove godine u JU Vode Srpske u Bijeljini biti sproveden postupak javnih nabavki za projektiranje uređenja rijeke Gomjenica kao vodotoka “prvog reda”, a na dionici reguliranog kanala. U istoj će ustanovi, navodno, istovremeno biti sproveden i postupak javnih nabavki za projektiranje nasipa na lijevoj obali Sane i izradi obodnog kanala ispod Mataruškog brda za Hambarine. Kad će projektiranje biti završeno, koliko će koštati realizacija i čime će biti plaćena, ne zna se. Rjeđe naseljenim i manje prioritetnim područjima Prijedora ne preostaje ništa drugo do prilagođavanje uvjetima života poput onih u Veneciji, Prijedoru mogućem gradu pobratimu.

 

 

PROČITAJTE I...

“Činjenice da sam musliman i da dolazim iz Bosne i Hercegovine nikada ili skoro nikada nisu predstavljale nikakav problem. Naravno, pri upoznavanju i prvom kontaktu ljudi vas ne gledaju baš prijateljski, ali to traje veoma kratko. Već pri prvom treningu, kada vide kakva sam osoba i kad se upoznaju s mojim profesionalnim vještinama u ovom sportu, gube negativan stav”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!