Suprotstavljanje Radončiću čin je patriotizma prema domovini

Fahrudin Radončić glavni je nosilac izazivanja, širenja i produbljivanja moralne i političke krize i negativnog stanja među Bošnjacima. Dalji trend takvih pogubnih Radončićevih utjecaja treba spriječiti glasanjem na izborima 2018. godine. Patriotske snage odgovorne su da narodu objasne karakter Radončićeve destrukcije. Ako društveni i politički faktori ispune tu vrstu svoje odgovornosti, onda ostaje samo odgovornost na narodu. Ako se problem Fahrudina Radončića ne objasni narodu, onda za posljedice nije odgovoran narod, već će biti odgovorni politički i drugi društveni faktori koji su trebali, a nisu narod osvijestili o opasnostima Radončićevog neprijateljskog djelovanja

Generala Armije RBiH Fikret Muslimović kontinuirano se napada od Radončićevog Dnevnog avaza, ali i struktura bliskim tom političaru kojeg je svojedobno magazin Dani okarakterizirao “bošnjačkim kasapinom”. Nedavni napad dogodio se u toj novini preko optužbi bivšeg reisul‑uleme Mustafe ef. Cerića, povodom promocija njegove posljednje knjiga o Aliji Izetbegoviću, koju je pisao u koautorstvu s dr. Selmom Cikotićem. Fikret Muslimović vrlo otvoreno za Stav odgovara na Radončićeve i Cerićeve optužbe te objašnjava svoju ulogu u odbrani BiH od agresije. Za Radončića nema lijepih riječi i smatra ga vrlo opasnom osobom za opstanak BiH, a Mustafi Ceriću poručuje da svoje stanje može popraviti, pored ostalog, i čitanjem.

“Ceriću sugeriram da pročita knjigu Mislilac i državnik, Alija Izetbegović jer njen sadržaj može doprinijeti da se bar malo ublaži njegovo devijantno, subverzivno, podrivačko ponašanje koje ne treba ni njemu, ni državi Bosni i Hercegovini, već koristi nekome ko je, suštinski, i protiv njega, i protiv države Bosne i Hercegovine”, kaže Muslimović te dodaje da je nedavno upitao Cerića zašto se identificirao s osobom koja istinskog mislioca i državnika Aliju Izetbegovića trpa u “bošnjačku državnu mafiju”. Muslimovićevu posljednju knjigu, koju je napisao s dr. Cikotićem o misliocu i državniku Aliji Izetbegoviću, podržali su u ulogama recenzenata i promotora akademik Ferid Muhić, profesor dr. Hilmo Neimarlija, profesor dr. Mirko Pejanović, bivši predsjednik Hrvatske Stipe Mesić, profesor Mustafa Spahić itd. Međutim, ta je knjiga u biti samo povod za napade jer, ustvari, Muslimovićeva knjiga Lažovi i ubice mnoge čini nervoznim.

STAV: Prije agresije na RBiH bili ste oficir u Službi bezbednosti bivše JNA, a u otvorenom pismu koje ste uputili na optužbe bivšeg reisa Mustafe Cerića u Dnevnom avazu odgovorili ste da je Vaša uloga bila legalna i da se ne stidite onoga što ste radili. U čemu je, po Vašem mišljenju, onda “fama” u vezi s kadrovima koji su nekada obrazovani u sustavu JNA pa se uključili u odbranu RBiH od agresije? Zašto se pokušava nametnuti da tim kadrovima ne treba vjerovati?

MUSLIMOVIĆ: Propaganda protiv oficira iz JNA uključenih u sistem odbrane RBiH kreirana je u centrima koji su planirali i realizirali oružanu agresiju na našu zemlju. Cilj je bio da se bošnjački narod, putem nepovjerenja, odvoji od oficira Bošnjaka, da odbrana zemlje bude prepuštena nestručnim kadrovima, s teškim posljedicama po sudbinu države i naroda. Osim protiv oficira Bošnjaka, takve propagande nije bilo protiv oficira Hrvata, Slovenaca itd., jer cilj Miloševića i Tuđmana nije bio da nestane država Slovenija i država Hrvatska, niti je bio cilj da se spriječi nastanak i jačanje slovenačke i hrvatske vojske, ali je bio cilj da ne bude države BiH, a put za nestanak BiH je, pored ostalog, bio u sprečavanju izgradnje i jačanja Armije RBiH. Zato su na meti te propagande bili svi, a naročito oni najizrasliji oficiri Bošnjaci za koje se s agresorske strane cijenilo da mogu najbitnije doprinijeti izgradnji sistema odbrane RBiH. To je politička suština o kojoj bi trebala malo dublje razmisliti akademska i politička elita koja se bavi pitanjima uzroka, tokova i posljedica oružanih agresija na RBiH. Mustafa Cerić ima obrazovnog potencijala da to razumije i ispravno tumači, ali su njega njegove moralne manjkavosti usmjerile u pravcu koji je štetan za bh. društvo i državu, pa svoje vrijeme troši u brlogu iz koga se propagira o “bošnjačkoj državnoj mafiji”, što uveseljava najekstremnije neprijatelje BiH.

STAV: Koje su bile okolnosti Vašeg angažmana u organiziranju odbrane RBiH, ko je Vas postavio na neke od najznačajnijih funkcija u Generalštabu Armije RBiH i šta ste tačno radili za vrijeme rata?

MUSLIMOVIĆ: 8. aprila 1992. godine obradovan sam pozivom da dođem u Ministarstvo odbrane RBiH, pa sam odmah sutradan postavljen na funkciju načelnika bezbjednosti Teritorijalne odbrane RBiH. Prije toga, krajem 1991. godine, na inicijativu nekih intelektualaca, o perspektivama odbrane RBiH sa mnom je razgovarao predsjednik Izetbegović. U toku rata i poslije, po odlukama Predsjedništva RBiH, obavljao sam najznačajnije funkcije u Generalštabu Armije RBiH i Ministarstvu odbrane BiH, a bio sam i savjetnik za vojna pitanja u Predsjedništvu RBiH. Veći dio rata bio sam načelnik Uprave za moral u Generalštabu Armije RBiH. Moji saborci, nadređeni i podređeni, znaju da sam u toku rata i poslije sve meni povjerene poslove obavljao stručno, pored ostalog, služeći se znanjima i iskustvima iz JNA. Uzgred da spomenem da se Fikret Muslimović nikada i nikome nije sam kandidirao koje će i kakve funkcije obavljati. Mene su tražili. U JNA sam stekao visoko obrazovanje, postdiplomskog, akademskog nivoa, pa se ne osjećam inferiornim u odnosu na Cerićeva akademska zvanja koja je on jeftino podredio osobi bez ikakvog akademskog identiteta. Za razliku od mene, Cerić se perfidno nametao da bude doživotni reisul-ulema, a što više vrijeme odmiče, svojim javnim istupima dodatno pokazuje manjak dostojanstva i morala koji bi morali krasiti ličnost na takvoj časnoj funkciji.

STAV: Možemo li reći da Cerićevo nepovjerenje i napadi prema Vama ujedno znače i nepovjerenje prema zdravom razumu i procjenama Alije Izetbegovića?

MUSLIMOVIĆ: To je upravo tako. Da poštuje islamske vrijednosti, da poštuje državu BiH i državničku poziciju Alije Izetbegovića, Cerić bi, kao i drugi patrioti, poštovao i Izetbegovićeve odluke da budem general i da budem postavljen na najznačajnije funkcije u Generalštabu. Na posljednje napade protiv mene u Dnevnom avazu odgovorio sam objašnjenjem da Mustafa Cerić laže, petlja i spletkari, da su to ponašanja zabranjena po islamu, da on ne poštuje vrijednosti islama i da je njegovo nepoštivanje države BiH posljedica nepoštivanja islamskih vrijednosti. Poručio sam mu: “Sram te i stid bilo, Mustafa Ceriću!” Da poštuje državu Bosnu i Hercegovinu, Cerić bi poštovao i odluke njenih najviših Ustavom utvrđenih autoriteta da u najtežem ratnom vremenu za njene građane upravo ja, Fikret Muslimović, budem stručni nosilac brige za sigurnost i moralni integritet Armije RBiH. Podrivački, subverzivan odnos prema državi Bosni i Hercegovini Mustafa Cerić pokazuje tako što ne poštuje takve državne odluke i činjenicu da sam ja general Armije RBiH. Pitao sam ga: “Znaš li ti, Ceriću, ko još, kao i ti, ne poštuje odluke državnih autoriteta BiH?” Za slučaj da ne zna, poručio sam mu da se isto kao i on po tom pitanju ponašaju oni najopasniji neprijatelji države BiH.

STAV: Kada se, a Vi ste bili dio oficirskog kadra u JNA, kod Vas dešava razočaranje u JNA i Jugoslaviju, kada je taj prijelomni trenutak i šta se tada dešava s Vašim emocijama, stavovima, uvjerenjima…?

MUSLIMOVIĆ: Bio sam iskreni, veliki patriota Jugoslavije, kao gotovo svi u sredini gdje sam rođen, gdje sam uzrastao, školovao se i radio. Bio sam ponosan što sam oficir JNA, koju je volio narod. Iskreno sam poštovao i dalje poštujem Tita. Iskreno sam se zalagao za vrijednosti bratstva i jedinstva, socijalizma, samoupravljanja… Srazmjerno toj mojoj iskrenosti, kada se pojavio Milošević i kada se JNA počela srozavati na četništvo, u meni se javljao otpor svemu tome, što je sasvim normalno. U ljeto 1991. godine kulminiralo je moje nezadovoljstvo. Shvatio sam da mogu ostati insan samo ako napustim JNA, što sam i učinio septembra 1991. godine. O tome sam detaljno pisao i više puta govorio za medije. Svi patrioti BiH ranije su bili patrioti Jugoslavije. Naravno, vrijeme je pokazalo da smo bili u iluzijama. Oslobađajući se svojih iluzija, svi smo se, kao takvi, uključivali u redove branitelja RBiH. Po tome nisam nikakav izuzetak. U tom pogledu, oficiri Bošnjaci iz JNA nisu nikakav izuzetak. Nemoralno je ispoljavati nepovjerenje prema nama koji smo bili oficiri JNA. Ne želim svoj patriotizam prema BiH dokazivati lažima da nisam bio patriota Jugoslavije i poštovatelj Tita. Patrioti države BiH trebaju biti sretni što smo mi oficiri iz JNA bili osposobljeni da možemo nakon raspada Jugoslavije braniti svoju domovinu Bosnu i Hercegovinu.

STAV: Mustafa Cerić insinuira da ste špijunirali i da dalje to radite za strane obavještajne službe. Kako to komentirate?

MUSLIMOVIĆ: Praktički, svojim takvim insinuacijama, nerazumnim i kontroverznim ponašanjem, Mustafa Cerić ideološki se našao na strani onih koji podrivaju moralne i etičke temelje bh. društva i države. Što se tiče posljedica takvog njegovog ponašanja, sasvim je svejedno čime je motiviran pa se tako ponaša. On laže, petlja i spletkari. Moja uloga u JNA bila je legalna i nisam imao nikakvo drugačije ime nego svoje lično – Fikret Muslimović. Mustafa Cerić treba da kaže da li je on imao neke veze sa službama bezbjednosti bivše SFRJ, odnosno Cerić za sebe treba da kaže da li je, pored svog ličnog imena, imao neko tajno ime. S tim u vezi da spomenem da se u BiH, tokom rata i poslije, najčudnije destruktivno, subverzivno, podrivački, na štetu BiH, ponašaju osobe koje se nisu otarasile nekog drugačijeg imena, kao što su Car, Vezir, Šćepo… Takvi za sebe govore da su patrioti BiH, a prepoznaju se po laganju, petljanju i spletkarenju. Samo po sebi nije problem ako je neko kao Car, Vezir, Šćepo… bio uključen u sistem sigurnosti Jugoslavije, ali je veliki problem ako, sada, dok se lažima, petljanjem i spletkarenjem ponaša na štetu države BiH, to ne priznaje. Čak takvi, da bi javnost odvratili od sumnji prema sebi da su carevi, veziri, šćepe…, napadaju druge ljude da su “kosovci” i da pripadaju “bošnjačkoj državnoj mafiji”. Za razliku od Cerićevog destruktivnog ponašanja putem podrivanja moralnih i etičkih osnova bh. društva i države, Fikret Muslimović nije nikada ništa uradio, napisao ili rekao što bi se moglo kvalificirati štetnim za bh. društvo i državu.

STAV: Je li istina ono što se priča za Vas, da ste bili jedan od najperspektivnijih oficirskih kadrova u JNA, s najboljim ocjenama i referencama na akademskom nivou?

MUSLIMOVIĆ: U JNA sam bio onakav kakvog su me upoznali mnogi ljudi u sistemu odbrane RBiH, u Generalštabu i mnogim jedinicama i komandama Armije RBiH u kojima sam ostvarivao svoju generalštabnu ulogu. Meni je važnije kakve sam vojno stručne i moralne osobine pokazao u Armiji RBiH, nego kako sam ih pokazao u JNA. Istina je da sam imao ubrzano napredovanje u JNA. Nakon završene Vojne akademije kopnene vojske, smjer artiljerijskih i raketnih jedinica, redovno sam pohađao i završio Visoku vojnopolitičku školu, što je bio postdiplomski studij. Diplomirao sam s desetkom u praktičnom dijelu diplomskog na rješavanju zadatka Motorizirana brigada u napadu i putem odbrane postdiplomskog rada iz sociološke teme Rat kao sredstvo politike u djelima Edvarda Kardelja. Naš diplomski sastojao se iz dva dijela. U toj školi sam savladao metodologiju naučnog istraživanja o političkim i društvenim stranama vojske i rata. Nagrađen sam kao prvi u rangu po uspjehu u svojoj generaciji, o čemu su pisali ondašnji mediji. Znanja iz te škole primjenjivao sam u organizaciji odbrane RBiH od 1992. do 1995. godine. Počeo sam pohađati Ratnu školu JNA, što je bila generalska škola, ali sam istu napustio jer sam se uvjerio da je ta vojska postala instrument velikosrpske politike. U JNA se govorilo da sam perspektivan i da sam predviđen da budem general JNA. Vjerovatno bi se to i dogodilo da je Jugoslavija opstala.

STAV: Je li organizacija odbrane BiH bila moguća bez školovanih oficirskih kadrova? Postoje li ratni podaci po kojima bismo mogli mjeriti učinak uključenja bivših oficira JNA u sistem Armije RBiH?

MUSLIMOVIĆ: Ljudski faktor u ratu, posebno u pogledu brojnosti, morala i obučenosti, bitan je za procjene odnosa snaga. Da u Armiji RBiH nije bilo stručno osposobljenih oficira s iskustvima iz JNA, odnos moći agresorskih naspram moći odbrambenih snaga bio bi na štetu snaga odbrane. Oficiri iz JNA ubrzali su proces nastajanja Armije RBiH. Da nije bilo oficira iz JNA, vjerovatno je da se BiH ne bi mogla odbraniti i da bi ishod rata bio na štetu opstojnosti države. Posebno značajan doprinos oficira iz JNA bio je u pogledu izgradnje vojne discipline, subordinacije i jednostarješinstva. Oficiri iz JNA odlučujuće su doprinijeli da Armija RBiH bude pod efikasnom kontrolom civilne vrhovne komande Predsjedništva RBiH. Zaštitio sam Armiju od rizika u tom pogledu. Mi smo, možda bolje od drugih, razumjeli šta znači civilna kontrola nad vojskom. Mi smo se zalagali za red u vojsci. Mi smo sprečavali samovolju i težnje da se neke jedinice izmaknu ispod kontrole legalnih vlasti jer su im komandanti bili neposlušni. Bio sam u prednjem odredu te borbe. Bez obzira na propagandu protiv nas, zato što smo se pristojno, lojalno ponašali, imali smo podršku i naroda i boraca i starješina koji prije rata nisu bili oficiri u JNA, ali su, uz nas koji smo imali znanja iz JNA, i oni brzo stasavali u vrlo sposobne vojne starješine. Nas iz JNA nije bilo mnogo, ali smo bili pravilno raspoređeni po cijeloj našoj Armiji. Obavljali smo najviše funkcije u Generalštabu, komandama korpusa, divizija i brigada.

STAV: Šta znači to da ste bili “stručni nosilac brige za sigurnost i moralni integritet Armije RBiH”? Jesu li ljudi poput Vas, koji su bili pod vodstvom rahmetli Alije Izetbegovića, upravo zaslužni što Bošnjaci imaju iznimno mali broj procesuiranja ratnih zločina naspram Hrvata i Srba?

MUSLIMOVIĆ: Ustav, zakoni te odluke i usmjerenja od civilne vrhovne komande – Predsjedništva RBiH –bile su osnova za djelovanje Generalštaba u cilju pripreme i borbene upotrebe Armije RBiH. U Generalštabu su bile uprave podređene komandantu Generalštaba. Na čelu tih uprava bili su načelnici. Ja sam, po odluci Predsjedništva RBiH, u početku rata bio načelnik Uprave sigurnosti, a tokom 1994. i 1995. godine bio sam načelnik Uprave za moral. Organizacija rada tih uprava podrazumijevala je odgovarajuće djelovanje unutar Armije, od najnižeg do najvišeg nivoa u Armiji RBiH na sigurnosnoj zaštiti u koju je integrirana opća, preventivna, štabna i kontraobavještajna zaštita, odnosno na izgradnji borbenog morala boraca, starješina, komandi, cijelih jedinica, stanovništva i civilnih faktora sistema odbrane. To je podrazumijevalo adekvatne stručne procedure i postupke, sve u funkciji izvršavanja zadataka iz odluka civilne vrhovne komande i komandanta Generalštaba.

Osjećam se zaslužnim za doprinos jačanju reda, discipline, vojne subordinacije i jednostarješinstva. Izgradnja tih kvaliteta u našim jedinicama i komandama bila je sadržaj mog djelovanja na svim funkcijama koje sam obavljao u Generalštabu kao načelnik Uprave bezbjednosti i kao načelnik Uprave za moral. Izgradnja tih kvaliteta bila je preventiva greškama, prestupima, krivičnim djelima, pa i ratnim zločinima. Sistemski i praktički smo se zalagali da se poštuju pravila ratovanja, po svim pitanjima, a posebno po pitanju odnosa prema zarobljenicima i civilima kada se zauzme teritorija s koje je odbačena neprijateljska vojska.

STAV: Zašto Cerić u ovom trenutku izlazi s objedama na Vaš račun i u čije to ime radi? Zanimljivo je da se njegovo pisanje podudara s eskalacijom kampanje protiv Vas u Dnevnom avazu?

MUSLIMOVIĆ: SBB Fahrudina Radončića u najvećem je intenzitetu predizborne kampanje. Cerić je eksponent i poslušnik Radončića, koji se oslanja na Cerićeve moralne slabosti i sklonosti da isto kao i Radončić laže, petlja i spletkari, što je zabranjeno po islamu. Cerić dobro zna za te islamske zabrane, ali ih ne poštuje, što je još gora slika njegove nemoralnosti. Ustvari, Cerić ne poštuje ni islam ni državu Bosnu i Hercegovinu. To se jasno vidi iz njegovog uključivanja u Radončićeve klevete. Da ne poštuje vrijednosti islama, vjerovatno je da će ocijeniti ulema, što je njena obaveza, jer Cerić klevetanjem više napada Islamsku zajednicu nego ljude koje kleveće.

STAV: U svom pismu navodite kodna imena za koje se pretpostavlja da su bila Radončićeva i Cerićeva dok su radili za obavještajne službe bivše Jugoslavije. Imate li konkretne spoznaje o tim njihovim aktivnostima i kad su prestale, odnosno, na temelju čega možemo zaključiti da je ovaj dvojac radio (ili i dalje radi) pod kodnim imenima “Šćepo” i “Vezir”?

MUSLIMOVIĆ: To što su radili i što rade Radončić i Cerić pripada metodologiji i sadržajima djelovanja osoba koje su oslonci stranim obavještajnim službama, kojima je cilj da u sredinama bošnjačkog naroda ima što više nereda, sukoba, sumnjičenja, kleveta, mržnje i razdora. To pripada metodologiji specijalnog rata. Radončić je toliko očitog zla nanio društvu i državi BiH da zaprepašćuje činjenica da neki patrioti BiH mogu na izborima glasati za njega. To je ilustracija kakvu štetu proizvode mediji pod kontrolom Radončića. Cerić je Radončiću vrlo blizak mentalno, moralno, ideološki i politički. U jednom sudskom predmetu kroz obrazloženje presude navedeno je da sam ja imao osnova za pisanje u svojoj knjizi da je Radončić bio saradnik Službe vojne bezbednosti JNA s tajnim imenom “Šćepo”. O tome postoje uvjerljiva svjedočenja koja su precizno poznata široj javnosti. Osim što znam da se intenzivno pisalo i govorilo u medijima da je Mustafa Cerić bio saradnik s tajnim imenom “Vezir”, ništa drugo ne znam niti me zanimalo. Zanimaju me činjenice iz njegovog destruktivnog, nemoralnog ponašanja koje su u prilog toj sumnji da je i Cerić imao neko tajno ime i da ga se nije otarasio. Inače, Cerić je po mnogim pitanjima za mene čudna osoba.

STAV: Je li razlog kontinuiranim napadima na Vas ono što ste napisali u svojoj knjizi Lažovi i ubice? Šta ste razotkrili u toj knjizi?

MUSLIMOVIĆ: U knjizi sam predstavio razna dokumenta koja potvrđuju da je Radončić upleten u izazivanje nereda i sukoba između pojedinih dijelova sistema odbrane RBiH u toku najteže ratne 1993. godine, da je podstrekivao na ubistva, da je Radončić bio saradnik Službe bezbednosti JNA s tajnim imenom “Šćepo” i slično. Žao mi je što prilikom pisanja knjige Lažovi i ubice nisam imao Radončićevo pismo prijetnje ubistvom Harisa Silajdžića, ali znam da su dokumenta o tome sada poznata javnosti. Radončić je Silajdžiću putem pisma zaprijetio da će biti ubijen po zakonu Leke Dukađinija iz 15. stoljeća. Građanima ove zemlje sve to treba objasniti, pa neka se odluče da li je patriotski ili ne takvom Radončiću dati svoj glas, da li BiH treba ići unatrag u 15. stoljeće, u pravni sistem krvne osvete Leke Dukađinija, ili treba ići u evropsku budućnost. Očito je da je Radončić angažirao Cerića, vjerovatno na osnovu potplaćivanja da obavlja najprljavije poslove u propagandi, da skida hipoteke s Radončića. Vjerovatno je da su obojica krenuli u osvetu. Neka oni rade svoj, a ja ću svoj posao. U tom sukobu pobjednik će biti istina, koja je na mojoj strani.

STAV: Neki su tvrdili da je Vaša knjiga Lažovi i ubice bila dio predizborne kampanje 2014. godine, u svrhu diskreditacije političkih protivnika člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića. Je li to tačno?

MUSLIMOVIĆ: U BiH se svake dvije godine održavaju izbori, tako da je nemoguće napisati knjigu a da vremenski ne bude blizu nekoj izbornoj godini. Moj motiv pisanja te knjige nisu bili izbori, ali ako je ta knjiga doprinijela da Radončić izgubi izbore, to mi je drago. Sadržaj te knjige je daleko iznad onog što Radončić znači. Ta je knjiga ocijenjena kao doprinos sprečavanju da se historija odbrane od oružane agresije iskrivljeno tumači. Inače, mislim da je ponašanje nekih Bošnjaka prema Izetbegoviću izraz nasjedanja na neprijateljsku propagandu. U toj je propagandi Radončić vrlo, vrlo surov, sadista koji želi ljude psihološki i moralno uništiti. Moj vrijednosni sud o njemu je da je vrlo, vrlo opasna osoba. Zaštita porodice Izetbegović od Radončićeve propagande nije više političko pitanje, već je važno pitanje moralnosti, etičnosti i odgovornosti Bošnjaka. Oni koji podržavaju Radončićevu propagandu snosili bi odgovornost za eventualnu propast države BiH, što patrioti neće dozvoliti.

STAV: Nedavno se ponovo pokrenula hajka na brigadira Armije RBiH Seada Rekića. Uz tu hajku u Dnevnom avazu, iznose se i ozbiljne optužbe na Vaš račun. Kakva je Vaša veza sa Seadom Rekićem i znate li nešto podrobnije o njegovom slučaju?

MUSLIMOVIĆ: Rekić je vrlo sposoban oficir. Kao komandant jedne jedinice u 3. korpusu Armije RBiH pokazao je veliku hrabrost, zbog čega je poštovan. U JNA, kao komandant bataljona vojne policije, bio je meni potčinjen. S njim nisam imao nikakvih osim službenih odnosa u komandiranju bataljonom policije. Kada sam objavio knjigu Lažovi i ubice, nakon čitanja, pozvao me general Hasan Efendić i pitao zašto u knjizi nisam opisao slučaj Rekića. Pitao sam šta sam to trebao napisati, a on mi je odgovorio da je Rekić u organizaciji Munira Alibabića kao načelnika Službe državne bezbjednosti u Sarajevu, u proljeće 1993. godine, zatvoren i da je tri mjeseca, ilegalno, bez zakonom određenog rješenja isljeđivan, da su ga istražitelji svakodnevno tukli, sve dok nije od 90 kilograma tjelesne težine spao na 48 kilograma, da su istražitelji od njega zahtijevali da potpiše izjavu po kojoj sam ja, Fikret Muslimović na čelu špijunske mreže koju čine brojni oficiri iz bivše JNA koji su se uključili u odbranu BiH, da je Rekić na kraju, da bi spasio život, halucinirajući pristao da potpiše izjavu kakvu su istražitelji napisali, da je odmah ta izjava od strane Sefera Halilovića i Munira Alibabića data Fahrudinu Radončiću i Ekremu Lekiću, koji su na brzu ruku aktivirali Lekićev list As i u njemu objavili Rekićevu izjavu. Tortura i zlostavljanje nad Rekićem smatram da ima karakter ratnog zločina i da neko treba odgovarati zbog tih zločina.

Da sam znao sve što mi je rekao Efendić o tragediji koju je doživio Rekić, ja bih to objavio u svojoj knjizi Lažovi i ubice. Žao mi je što sam kasno saznao. Iako sam žrtva nasiljem iznuđene Rekićeve izjave, ipak mi je drago što je on ostao živ. Ni poslije rata nisam kontaktirao s Rekićem, ali sam, saznavši za sve ovo, zamolio Efendića da se sastanemo s Rekićem, da ga zamolim da bude svjedok na sudu. Sastali smo se. Rekić je o tome dao iskaz na sudu. U sudnici su bili zaprepašteni sadržajem Rekićevog svjedočenja. Koristim i ovu priliku da ga pozovem da o svemu on iznese istinu i samo istinu, jer je u tom pogledu obavezan.

STAV: Rekić se za sada nije oglasio, a mi na medijskim marginama saznajemo da je on bio osam puta ranjen u borbi, da je bio jedan od najboljih diverzanata u Armiji RBiH, da u njegovoj krajiškoj porodici ima 43 šehida i da su svi poginuli u odbrani BiH. Nevjerovatni podaci i naprvu u neskladu s onime što je pisao Radončićev i Lekićev As, pa zatim Slobodna Bosna, a danas ponovo ponavlja Avaz. No, nije Rekić jedini oficir Armije RBiH koji se napada u medijima. Radončićev Avaz samo je u posljednja dva mjeseca uspio oklevetati rahmetli Izeta Nanića, generala Mustafu Polutka i komandanta VII muslimanske brigade Šerifa Patkovića. Je li riječ o smišljenoj strategiji radi urušavanja moralnog kredibiliteta Armije RBiH, ili samo o dnevnopolitičkim prepucavanjima?

MUSLIMOVIĆ: Ponovo upozoravam bh. javnost da je Fahrudin Radončić za opstanak države BiH vrlo, vrlo opasna osoba. Suprotstaviti se njemu znači ispoljiti patriotizam prema domovini BiH. To je moje mišljenje i uvjerenje, bazirano na činjenicama koje su uglavnom poznate javnosti.

STAV: Otkud, po Vašoj procjeni, dolazi najveća prijetnja Bošnjacima? Neki će reći da smo samim sebi najveća prijetnja, možete li se s time složiti?

MUSLIMOVIĆ: Slažem se da je sudbina države BiH najbitnije ovisna od stanja svijesti i ponašanja bošnjačkog naroda, a sudbina Bošnjaka ovisna je od sudbine države BiH. To znaju i neprijatelji BiH pa su se okomili na izazivanje nereda među Bošnjacima, da budu što više međusobno posvađani, da jedni druge mrze, da se među njima širi smutnja, da se izazivaju bezrazložna sumnjičenja, da jedni protiv drugih prenose glasine ne pitajući se za istinu. Suvišno je da ukazujem da je Fahrudin Radončić glavni nosilac izazivanja, širenja i produbljivanja moralne i političke krize i negativnog stanja među Bošnjacima. Dalji trend takvih pogubnih Radončićevih utjecaja treba spriječiti glasanjem na izborima 2018. godine. Patriotske snage odgovorne su da narodu objasne karakter Radončićeve destrukcije. Ako društveni i politički faktori ispune tu vrstu svoje odgovornosti, onda ostaje samo odgovornost na narodu. Ako se problem Fahrudina Radončića ne objasni narodu, onda za posljedice nije odgovoran narod, već će biti odgovorni politički i drugi društveni faktori koji su trebali, a nisu narod osvijestili o opasnostima Radončićevog neprijateljskog djelovanja.

Cijenim da će SBB i Radončić radikalno izgubiti i prestati biti relevantan politički faktor. Ljevica u BiH je impotentna, ali prepotentna. Nikšić je dobar čovjek. Željko Komšić mi je simpatičan, vrlo je koristan u politici, ali nema liderskog potencijala, a baštini ogromnu grešku što se 2006. i 2010. kandidirao za člana Predsjedništva BiH iz reda Hrvata. Komšić treba prihvatiti Nikšića kao lidera, te svoj DF unijeti u SDP. Bajrović je vulgaran. Za razliku od Komšića, od Bajrovića se ne može očekivati da lični interes podredi općem. Zamarat će političku scenu, ali će brzo nestati s te scene. Razbijanje SDP-a rezultat je i posljedica specijalnog rata protiv BiH. Uspravljanje socijaldemokratije ponovnim ujedinjenjem bilo bi korisno za BiH.

Očekujem da ljevica neće nasjesti Radončiću i pred izbore ga prihvatiti kao partnera. Uz uvjet da politički ozdravi, da se ujedini i ojača SDP, što se može dogoditi samo ispravnim odnosom SDP-a prema SDA, patriotske snage će se stabilizirati. U svakom slučaju, očekujem uvjerljivu pobjedu SDA, ali bi bilo jako korisno da SDA i SDP oblikuju snažnu i stabilnu koaliciju. Ometanje da se dogodi ta koalicija bit će osnovni sadržaj djelovanja neprijatelja BiH. Ta je koalicija jedini put stabiliziranja političkih prilika i stanja bošnjačkog naroda, čime bi se stabilizirali i uvjeti međunacionalnih odnosa, u korist reformi i evroatlantskog puta BiH. U SDP-u, DF-u i GS-u ima divnih ljudi koji bi prihvatili naprijed navedeni koncept ako to prihvate njihovi lideri.

 

PROČITAJTE I...

Nikakvih konzekvenci nije bilo za Srbiju pa pretpostavljam da neće ni za Hrvatsku. Žalosno je stanje neodgajanja građana kojima se ne posreduju neke normalne, bazične poruke za budućnost. Radi se isključivo i neprestano na samoviktimizaciji i na laži. Više se toga bojim nego onoga što bi se u ovom trenutku moglo dogoditi između Sarajeva i Zagreba zbog presude

S članom Predsjedništva BiH Bakirom Izetbegovićem i predsjednikom najveće bošnjačke stranke razgovarali smo nakon njegove službene posjete Republici Srbiji. Izetbegović za sedmičnik Stav govori o detaljima posjete Beogradu i njegovoj reakciji na konferenciji za novinare, o otvorenim pitanjima u odnosima s Hrvatskom i Srbijom, o haškim presudama i Slobodanu Praljku, genezi sukoba Armije RBiH i HVO-a, o “virtualnoj” koaliciji između Čovića i Dodika, otkriva kada će SDA donijeti odluku o kandidatu za člana Predsjedništva BiH...

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

KOMENTARI

  • ISLJEDNIK 21.11.2017.

    Veliki broj novinara (pogotovu muslimana i onih iz Hrvatskih medija), vjerskih sluzbenika (pogotovu islamskih, albanskih na Kosovu) u bivsoj Jugoslaviji su djelovali kao informanti i kontraobavjestajci u titovom sistemu. I u tom sistemu biti povezan sa KOS-om, UDBA-om ili biti policijski informanti, nije znacilo “drzavni udar” nego u tom titovom sistemu to je znacilo stititi tadasnji ssitem, a koji je vecina podrzavala. 90-tih godina se situacija promijenila. Neki, poput generala Muslimovica su su se patriotski okrenuli Bosni i Hercegovini. I tu nema nista sporno. Radoncic postaje dopisnik Danas, u Hrvatskoj. Cinjenica koja, u tom starom sistemu, najvjerovatnije stavlja sumnju na cilj tog “ubacivanja” u hrvatski Danas. Po mojoj procjeni i tada je on bio kontraobavjestajac, a svojim ko biva “antimilosevickim” textovima je samo pravio put da se ubaci medju hrvatske medije, a kasnije je prekomandovan u BiH sa istim i mnog radikalnijim zadacima, ukljucujuci i Sefera. Jer kako bas da Sefer, kao provg saradnika dovede bas Radoncica, dakle Sandzakliju. cisto iz profesionalnih racionalnih razloga to je trebao biti barem neki Bosanac. Dakle, sporni su ljudi koji su svoju kontraobavjestajnu destrukciju nastavili i u BiH. Iako licno mislim da je Radoncic najveci balkanski bandit i da je on odgovoran za najmanje ubistvo Ugljena, Leotara, Cele i Selvera Lekica, cak i kad se zanemare ovi zlocini, mora se postaviti pitanje kako neko u BiH moze “posteno” napraviti imperiju od vise stotina miliona eura? Odgovor je jednostavan: neki centri (ili sluzbe) su to mimo BiH sistema omogucile. I taj njegov “posten” put je mogao biti ostvaren samo uz tolerisanje svega sto on radi i sto mu je “dozvoljeno”: sverca, ubistava, drzavnih udara, napadanja pritivnika i iz zahvalnosti za rasturanje BiH. Drugi nacin shvatanja njegove /njihove uloge (Radoncica, Cerica, Sefera i drugih) u unistavanju probosnaske koncepcije je i pitanje: “Kako Radoncic i Ceric, koji kazu da nisu ni bili u nekakvim kontraobavjestajnom specijalnom ratu protiv BiH, kao, eto bas oni, “posteni”, bez straha od suda i odmazde, ZNAJU ko je bio i ko nije bio u takvim sluzbama? Drugim rijecima, ako general Muslimovic, ciji je to bio profesionalni posao zna i iznosi takve podatke, kako to neko ko je “nevin” zna sve detalje o djelovanju kontraobavjestajaca, ko je koga ubio i ko nije, ko je lopov i ko nije itd. Znaci odgovor je jednostavan: To sto govore pubertetlija Ceric i najveci balkanski bandit Radoncic je ili LAZ ili su optuzbe koje iznosim JA i General Muslimovic istinite. To je poznato logicko zakljucivanje, a koje Dnevni Izmet (pardon Avaz) godinama pokusava izmanipulisati i skrenuti sumnju lincujuci nevine…S postovanjem

    Odgovori

Podržite nas na Facebooku!