Šume su dale posao za 30 hiljada ljudi

Bosna i Hercegovina ima velike mogućnosti za proizvodnju širokog asortimana namještaja od punog drveta ili na bazi ploča, u garniturama ili u komadima. Također, kapaciteti za proizvodnju građevinske stolarije, elemenata za namještaj, montažne drvene gradnje, parketa, podova, stubišta i rezane građe su respektabilni. U Bosni i Hercegovini postoji i proizvodnja raznih vrsta ploča i furnira. Šume i šumska zemljišta u BiH obuhvataju 63 posto ukupne površine zemlje, a nivo kvaliteta drveta među najvišim je u Evropi. Drvna industrija, kao jedan od najvažnijih ekonomskih sektora u BiH, zapošljava blizu 30.000 ljudi

Svako malo pa se ovdašnji drvoprerađivači požale kako im nedostaje kvalificiranih radnika. Nedostaje stolara, ali najviše onih koji mogu isplanirati i okončati poslove u proizvodnoj operativi. Teško pronalaze profilirane radnike za proizvodnju masivnog namještaja, razvoj novih proizvoda, traže stručnjake za tehnologiju i savremene poslovne procese. Posljednjih godina dio bosanskohercegovačkih fabrika namještaja, drvenih podova, montažnih kuća i ostalih finalnih proizvoda dinamično povećava izvoz i osvaja međunarodne nagrade za kvalitetu i dizajn proizvoda. Istovremeno, svakodnevno se čuju vijesti o tome kako mladi ljudi nemaju interesa za upisom u srednje škole drvnih zanimanja i zanatskih usmjerenja. Navodno, i zbog toga što je riječ o industriji u kojoj su primanja zaposlenika niska.

VIŠE FRIZERA NEGO STOLARA

Priče učenika i nastavnika Srednje škole za okoliš i drvni dizajn iz Sarajeva pokazuju da to ipak nije tačno. Direktor Muamer Muratović kaže kako je velika zainteresiranost učenika za upis na smjerove stolara, tapetara i drvnih tehničara, ali da upisne kvote nisu usklađene potrebama tržišta. “Mi smo prošle godine s našeg praga najmanje tridesetero djece i roditelja vratili jer se nisu mogli upisati u našu školu. To je jedna tužna činjenica zato što privrednici traže svoj radni kadar, a mi ga ne možemo ponuditi jer nam upisna politika i upisna kvota to ne odobravaju”, kaže Muratović.

U ovu se školu može upisati 120 učenika, od toga je 12 stolara i 12 tapetara koji sačinjavaju jedno odjeljenje, a jedno je odjeljenje namijenjeno tehničarima za obradu drveta i programerima na CNC mašinama. Ostala su mjesta rezervirana za smjerove iz oblasti šumarstva.

“Da se makar dozvoljava da imamo cijelo odjeljenje stolara, cijelo odjeljenje tapetara, sigurno bi privrednici to odmah osjetili. Dobro sarađujemo s privrednicima, ali, nažalost, upisna kvota radi protiv nas. Društvo treba prihvatiti činjenicu da treba obrazovati kadrove koji su potrebni našem tržištu rada. Nije opravdano da se u tri različite škole u Kantonu Sarajevu upiše oko 75 frizera svake godine, a stolara 12. Isti je slučaj sa zanimanjem kuhara, za koje postoji jako veliko interesiranje i potražnja, a mala upisna kvota”, pojašnjava Muratović.

Tvrdi kako obrazujemo veliki broj medicinskih kadrova uglavnom za strano tržište. U isto vrijeme nismo u stanju promijeniti školski sistem kako bi se zadovoljile potrebe domaće privrede za radnom snagom. Barem kada je u pitanju sektor drvne industrije kao najperspektivnije grane privrede u našoj zemlji. “Imali smo prošle godine učenika koji je prije nego što je dobio svjedočanstvo potpisao ugovor o radu na neodređeno. Ima puno tih primjera, ali je malo djece. Od njih 12 koji se upišu, ako ih 10 završi za stolara, njih pet zaista želi da radi taj posao, i to je neki fin uspjeh”, smatra Muratović.

Vahidin Musić bivši je učenik ove srednje škole. Iz znatiželje je htio naučiti ručno izrađivati predmete od drveta, pa je upisao stolarski smjer. Na praksi je bio u sarajevskoj firmi “Fructas”, gdje se nakon završetka školovanja i zaposlio. “Ja volim ovaj posao. Zaposlio sam se kada sam imao 17 godina i radim već četiri godine. Kupio sam sebi auto, položio vozački ispit. Sve ovisi od toga koliko je neko zainteresiran i koliko želi učiti”, kaže Musić.

Na internetskoj stranici firme “Fructas”, koja se bavi obradom pločastog materijala i njegovom pripremom za konačnog kupca, napisano je: “Sa zadovoljstvom nastavljamo saradnju sa JU Srednja škola za okoliš i drvni dizajn Sarajevo. Za školsku 2017/2018. godinu primili smo dva učenika sa željom da im pomognemo da budu dobri majstori, a prvenstveno ljudi. To su Nikola Kujundžić i Hamza Mohammad.”

Direktor “Fructasa” Jasmin Hindija kaže da oni zaposle 70 posto učenika koji kod njih obave praksu. “Jedan od njih je i Vahidin Musić, koji je pokazao znanje, želju i htjenje za učenjem, što je danas malo teže naći. Obim posla se konstantno povećava, što je pozitivno za nas, a radna snaga je potrebna. Problem je i sirovina koju mi izvezemo pa nam je Evropa vraća po veoma visokim cijenama. Nemamo firmu u Bosni koja bi proizvodila sirovu ivericu ili medijapan”, ističe Hindija.

STALAN RAST IZVOZA

“Drvna industrija Bosne i Hercegovine je u 2017. godini izvezla proizvode vrijedne 1,3 milijarde maraka, što je za 9,2 posto više nego u 2016. godini. Izvoz proizvoda u skupini drvo i proizvodi od drveta činio je 60,1 posto, a izvoz namještaja i montažne drvene gradnje 39,9 posto, što je povoljnije s aspekta izvoza finalnih proizvoda od drveta nego prošle godine”, kaže za Stav sekretarica Asocijacije drvne industrije i šumarstva pri Vanjskotrgovinskoj komori BiH Selma Bašagić.

Brojke koje analizira Vanjskotrgovinska komora pokazuju stalan rast izvoza. “U prošloj godini izvoz namještaja učestvovao je s 38,9 posto u ukupnom izvozu, što je za 12,7 posto više nego u 2016. godini. Uvoz je 2017. godine iznosio 5,5 posto više nego u 2016. godini. Pokrivenost uvoza izvozom iznosila je 373,5 posto, što je povoljnije nego u 2016. godini. Trend povećanja izvoza nastavlja se i potrebno je i dalje raditi da bi se povećao posebno izvoz finalnih proizvoda”, istakla je Bašagić.

Jedna kompanija koja izvozi dobar dio svojih proizvoda jeste i sarajevska “Ećo Company”, koja se od 2002. godine bavi proizvodnjom i trgovinom namještaja. Četiri godine kasnije počeli su razvijati dizajnerske linije pod vlastitim brendom nazvanim “Inside”. Kažu kako izvoze oko 40 procenata svojih proizvoda. Planiraju proširenje fabrike, upošljavanje i edukaciju novih radnika. Najveći su problemi, kažu, visoka stopa opterećenja rada, nedostatak kvalitetnih kadrova i nabavka sirovina. “Sirovine ima dovoljno, ali nije adekvatno raspoređena. Firme bi mogle povećati svoj izvoz i broj zaposlenika ako bi imale kvalitetnu sirovinu u kontinuitetu”, tvrde iz ove kompanije. Uspješno posluju i ovdašnje kompanije koje se bave proizvodnjom montažnih kuća. “Savox” iz Milića izvozi kuće u Italiju. “Promo” iz Donjeg Vakufa ima skoro 200 uposlenih, a proizvodi i gradi montažne kuće po principu “ključ u ruke”. Osamdeset procenata svojih proizvoda izvoze u zemlje EU.

Ipak, mnogima nedostaje novac kako bi modernizirali opremu, povećali produktivnost rada i tako proizvodili po konkurentnijim cijenama. Da bi se povećao izvoz finalnih proizvoda od drveta, potrebno je uredno snabdijevanje proizvođača sirovinom, unapređenje tehnološke opremljenosti kapaciteta i viši nivo stručnosti zaposlenih.

Kako kaže Selma Bašagić, neophodan je paralelan razvoj ljudskih potencijala i unapređenje tehnologije, uz intenzivniju promociju potencijala i izvoznih rezultata na ciljnim tržištima. Očekuje se da Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH donese mjere koje će destimulirati izvoz sirovine. Nju se treba usmjeriti ka bh. kompanijama te naći linije za povoljnija kreditna sredstva za nabavku opreme i podsticaje za proizvodnju.

Bosna i Hercegovina ima velike mogućnosti za proizvodnju širokog asortimana namještaja, od pločastog do onog od punog drveta, u garniturama ili u komadima. Također, kapaciteti za proizvodnju građevinske stolarije, elemenata za namještaj, montažne drvene gradnje, parketa, podova, stubišta i rezane građe su respektabilni. Šume i šumska zemljišta u BiH obuhvataju 63 posto ukupne površine zemlje, a kvaliteta drveta među najvišim je u Evropi. Drvna industrija, kao jedan od najvažnijih ekonomskih sektora u BiH, zapošljava blizu 30.000 ljudi.

 

PROČITAJTE I...

Tri godine GRAS pokušava nabaviti nove minibuse da bi mogao održavati linije u sarajevskim padinskim naseljima, ali “Transturist”, koji uopće ne može učestvovati na tenderima, obara svaki GRAS-ov tender, a u tome ima podršku firme “Sejari”, koja se pojavljuje kao ponuđač minibusa, koja očito ne želi isporučiti minibuse, ali odugovlačenjem pogoduje “Centrotransu”. Zajedničko im je većinski vlasnik – “Sejari Holding GMBH” iz Njemačke

Kroz kamatu se ne stvara direktna korist društvu i podržavanjem kamate ohrabruje se lijeni mentalitet. Ona je prepreka zdravom radu koji može dugoročno koristiti ljudima. Ovaj finansijski sistem funkcionira s veoma mnogo kamate, kamata raste na kamatu, ili, bolje rečeno, novac od novca bez ikakvog pokrića. Ta fiktivna ekonomija čak je 26 puta veća od stvarne ekonomije. Zbog tog narušenog balansa u ekonomiji, stvara se kriza, tako da je samo čudo što krize nisu još veće, a glavni je krivac kamata. Pitanje je koliko ćemo još izdržati raditi na ovaj način bez stvarnog rada

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!

error: Sadržaj je zaštićen!