Sudstvo u raljama Fahrudina Radončića

Krajnje je vrijeme da nadležni organi provjere činjenice o Radončićevoj korupcijskoj zloupotrebi pravosuđa, pa da se o tome upoznaju nadležni pravosudni autoriteti u BiH, kao što su predsjednici sudova, glavni tužioci, ombudsmani za ljudska prava. Oni koji bi to trebali činiti za to primaju plaće, ali propuštaju svoju obavezu jer se veliki broj boji odmazde koja bi protiv njih i njihovih porodica uslijedila putem Dnevnog avaza. Ovakva vrsta perfidnog medijskog psihološkog pritiska i terora strahom gotovo da nije zabilježena na prostoru ovog dijela Evrope

Neovisno pravosuđe uvjet je stabilnosti države i društva. Neovisnost pravosuđa mogu ugrožavati samo politički autoriteti pojedine države putem korupcijskih oslonaca unutar pravosudnog sistema. Ako postavimo pitanje kako se političari u Bosni i Hercegovini, s izraženom ambicijom da budu državnici, odnose prema pravosuđu, odgovor donosi podosta zabrinjavajućih zaključaka.

Naime, pokušaji pojedinih političkih stranaka i njihovih lidera da ovladaju pravosuđem, s ciljem da ono djeluje u skladu s njihovim užim interesima, imaju karakter ugrožavanja ljudskih prava i sloboda, naročito ugrožavanja prava i sloboda onih fizičkih i pravnih lica s kojima su u sukobu stranke i njihovi lideri angažirani u pravosudnoj korupciji. Političke stranke, lideri i građani, ako istinski žele jačanje države, a ne njeno propadanje, trebaju se zalagati protiv pokušaja da pravosuđe bude pod kontrolom moćnih pojedinaca koji ga korumpiraju koristeći svoju ekonomsku moć. Treba istaći da je i laž da političar ili istaknuti pojedinac zloupotrebljava pravosuđe također s karakterom podrivanja i pravosuđa i države. Dakle, suprotstavljanje zloupotrebi pravosuđa može biti društveno opravdano i korisno samo ako je odgovorno, nepristrano i argumentirano.

KAKO PRAVOSUĐE U BiH ZASTUPA RADONČIĆEVE LIČNE INTERESE

O tretmanu dokaza u obliku dokumentacije iz ratnog perioda pravosuđe u BiH nema jasne stavove, pa u sudskim procesima o tome primjenjuje različite kriterije. Isti ratni dokument s oznakom “strogo povjerljivo” redovno se uzima kao relevantan dokaz, osim u slučajevima sudskih predmeta u kojima Fahrudin Radončić ima interesa da odbacivanjem takvih dokumenata prikrije istinu o svojoj destrukciji, posebno u toku rata. U slučajevima predmeta gdje Radončić ima takav interes, dokumenti iz ratnog perioda kao dokaz na Sudu odbacuju se pod izgovorom da nije skinuta oznaka tajnosti. Na Sudu Radončić direktno ne negira ono što se o njemu inkriminirajuće nalazi u takvim dokumentima. On to negira indirektno, odbacujući mogućnost da se takvi dokumenti koriste na Sudu u dokazivanju onoga što je iz njegovog destruktivnog djelovanja predmet sudskog spora.

Pri tome treba imati u vidu da su svi ratni dokumenti, bez obzira kako je stepenovana njihova tajnost, dostupni javnosti, međunarodnim i domaćim sudovima, portalima… Dokumenti u kojima se dokazuje Radončićeva kriminalna i subverzivna aktivnost u toku rata također su odavno prispjeli u javnost putem pisanih i elektronskih medija, a posebno putem portala. Jedino Radončić i Sud u BiH takve dokumente još uvijek smatra tajnom, što je besmisleno i apsurdno. Važno je da pravosuđe odgovori zašto se u svim sudskim predmetima takvi dokumenti prihvataju kao dokaz, osim u slučajevima ako takvi dokazi ne odgovaraju Radončiću. Na ovaj način Sud štiti Radončića, ali diskriminira osobe u sudskim sporovima s Radončićem.

Sud smatra zabranjenim da se kao dokaz koriste dokumenti u kojima se uz Radončića spominju Ramiz Delalić Ćelo i Naser Keljmendi. Tako se odbacuju autentične pismene izjave kao dokazi o Radončićevim kriminalnim radnjama. Takve pismene izjave, date u vrijeme rata kada se razjašnjavala organizirana kriminalna i subverzivna djelatnost u poznatoj akciji “Trebević”, dali su i potpisali desetine pripadnika Armije RBiH, među kojima i Ramiz Delalić Ćelo. Također, Sud ne dozvoljava da se u dokaznom postupku pojave svjedoci koji su u ulozi ovlaštenih službenih lica uzimali pismene izjave u kojima Delalić i drugi detaljno opisuju Radončićeve kriminalne i subverzivne postupke u vrijeme rata. Dakle, postoje dokazi da su pismene izjave Delalića i drugih o Radončićevom kriminalnom i subverzivnom ponašanju autentične, pa time i validne, što Sud u korist Radončića odbacuje, na štetu istine o vrlo važnim pitanjima i problemima iz ratnog perioda. Dakle, Sud učestvuje u prikrivanju istine i daje mogućnost Radončiću da bude uspješan u obmanama javnosti na štetu istine, pa i na štetu pravde. Ovim Sud postaje egzekutor diskriminacije i nepravde, umjesto da bude garant jednakog tretmana svakog građanina kada se pojavi na Sudu.

JEDINO SUD NE ZNA DA RADONČIĆ DIKTIRA UREĐIVAČKU POLITIKU “DNEVNOG AVAZA”

Sudovi u BiH ignoriraju općepoznatu činjenicu da je Fahrudin Radončić glavni autoritet uređivačke politike Dnevnog avaza i da vlastiti SBB-ov bilten upotrebljava za obračune s onima koji su u političkom ili bilo kojem drugom smislu prepreka njegovim političkim ili poslovnim ambicijama. Subverzivni karakter protiv države BiH u ovoj dnevnoj novini indicira se raznovrsnim, opsežnim i svakodnevnim obmanama javnosti. Radončićeve obmane po intenzitetu, širini i dubini imaju karakter opasnog podrivanja moralnih, etičkih i političkih osnova države BiH.

Slijedom toga, ako bi se od mase slučajnih prolaznika na ulici tražilo da kažu čiji je Dnevni avaz, rijetko ko bi dao drugačiji odgovor osim da je Radončićev. No, u čitavoj BiH ta činjenica nije poznata jedino Sudu koji prihvata kao istinite Radončićeve obmane da on nema ništa s dnevnim novinama koje je pokrenuo. Također, ako bi se od mase slučajnih prolaznika na ulici tražilo da kažu ko diktira uređivačku politiku Dnevnog avaza, rijetko ko bi dao drugačiji odgovor te bi ponovo došli do imena Fahrudin Radončić. Po zakonu, stranke u sudskom postupku nisu dužne dokazivati općepoznate stvari. Međutim, u slučajevima gdje je Radončić u pitanju, na Sudu se moraju dokazivati i općepoznate činjenice.

Nadalje, sudovi ignoriraju činjenicu da Dnevni avaz ne postupa po zakonu da objavi demanti kleveta koje je naredio i usmjerio Radončić. Na ovaj način Sud pristaje na gaženje zakona BiH. Kada osobe koje su meta kleveta u Dnevnom avazu, znajući da te klevete naređuje Radončić, u nekom drugom mediju ili posebno izdatoj knjizi odgovore na Radončićeve klevete, slijede Radončićeve tužbe. Treba naglasiti da u postupku po tim tužbama Sud se očito stavlja na stranu Radončićevih obmana javnosti da on nema ništa s Dnevnim avazom. Sud u korist Radončića ne uvažava dokaze da Dnevni avaz ne ispunjava zakonsku obavezu da objavi demanti na svoje pisanje s karakterom klevetanja.

Štaviše, Radončić na Sudu kukavički ističe da novinari Dnevnog avaza samoinicijativno, bez njegovog utjecaja, imaju potrebu da se obračunavaju s ljudima koji su u javnosti eksponirani da se suprotstavljaju medijskim i političkim utjecajima Radončića. Iz toga se postavljaju razna pitanja koja su izlišna, ali reda radi da se upustimo u njihovo postavljanje radi mentalne čistoće našeg javnog prostora: Otkud novinarima tih dnevnih novina motiv da pišu ekstremne klevete protiv Radončićevih političkih konkurenata? Otkud novinarima motiv da pišu ekstremne klevete o ljudima koji su se medijski suprotstavili Radončiću? Otkud novinarima motiv da nikada ne objavljuju demantije na klevete lansirane putem Dnevnog avaza protiv ljudi s kojima se politički i lično sukobljava Radončić? Otkud koincidencija da klevete protiv osoba s kojima je Radončić u zavadi prestaju onda kada Radončić s njima popravi političke i lične odnose?

Stoga, krajnje je vrijeme da nadležni organi provjere činjenice o Radončićevoj korupcijskoj zloupotrebi pravosuđa, pa da se o tome upoznaju nadležni pravosudni autoriteti u BiH, kao što su predsjednici sudova, glavni tužioci, ombudsmani za ljudska prava. Oni koji bi to trebali činiti za to primaju plaće, ali propuštaju svoju obavezu jer se veliki broj boji odmazde koja bi protiv njih i njihovih porodica uslijedila putem Dnevnog avaza. Ovakva vrsta perfidnog medijskog psihološkog pritiska i terora strahom gotovo da nije zabilježena na prostoru ovog dijela Evrope. Međutim, ako se dopusti nastavak prakse medijskog ucjenjivanja, u kojem se jedan od stupova države doslovno nalazi u raljama političara i tajkuna Fahrudina Radončića, za očekivati je da će se krhki državni sistem u budućnosti dodatno narušiti. Goroj, a ne boljoj budućnosti.

PROČITAJTE I...

U završnoj fazi sam trećeg izdanja knjige o balkanskom mafijašu Fahrudinu Radončiću, kojom ću javnosti u potpunosti prezentirati koruptivno-kriminalno djelovanje Radončića u BiH i za sva vremena staviti pečat na njegovo kvazipoštenje i kvazipatriotizam koji već decenijama pokušava podvaliti Bošnjacima. Između ostalog, riječ je o dokumentaciji, fotografijama, transkriptima i izjavama iz kojih će javnost jasno vidjeti da se Fahrudin Radončić u BiH bavio špijunažom, u toku rata sarađivao s agresorskom stranom, te kao ratni profiter trgovao drogom, alkoholom, kahvom i slično, a što je nastavio i u kasnijem periodu

Iz sedmice u sedmicu na vidjelo izlaze navodi o tome kako u kineskoj regiji Xinjiang čak milion ljudi vlasti drže u logorima. Prema izjavama bivših zatvorenika koji su nakon puštanja na slobodu otišli u inostranstvo, zatočeni su jer su bili religiozni, upražnjavali su vjerske obrede ili čak zato što ne govore kineski. Neki od njih kažu da su mučeni. Većina onih koji su zatočeni jesu muslimanska manjina Ujguri

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!