Sudbina bosanskog jezika jeste sudbina države Bosne i Hercegovine

“U kantonu u čijem Ustavu stoji ‘bošnjački jezik’, u kojem se u većini škola bosanski jezik ne može odabrati kao maternji, a unutar opće klime kontinuiranog negiranja bosanskog jezika i kompletnog bošnjačkog identiteta, mišljenja sam da Odsjek za bosanski jezik mora opstati po svaku cijenu i bez obzira na broj upisanih studenata. Mi više ne možemo očekivati grupe od dvadeset i više kandidata, kao što je to bilo nekada, ali moramo prihvatiti svakog studenta i maksimalno mu se posvetiti”

 

Prije nekoliko sedmica u medijima je objavljeno kako u novoj akademskoj godini na Univerzitetu “Džemal Bijedić” u Mostaru neće biti upisa studenata na Odsjek za bosanski jezik i književnost Fakulteta humanističkih nauka. Nakon što se nije prijavio dovoljan broj studenata, po kvotama koje je bio ustanovio menadžment Univerziteta, nije bilo dopušteno raspisivanje drugog upisnog roka za studij bosanskog jezika.

Istovremeno, na Sveučilištu u Mostaru ove akademske godine upisan je jedan, a na Univerzitetu u Istočnom Sarajevu upisana su svega dva studenta na odsjek za hrvatski, odnosno srpski jezik. Kako s ovih odsjeka navode, bez obzira na to što imaju mali broj studenata, studij maternjeg jezika mora se očuvati po svaku cijenu.

Međutim, zbog brojnih negodovanja u javnosti, novi menadžment Univerziteta “Džemal Bijedić” prije nekoliko dana  je  donio novu odluku, da će od naredne akademske godine Univerzitet raspisivati i drugi konkursni rok bez obzira na broj prijavljenih kandidata na prvom roku, te da će se svaki prijavljeni kandidat upisati na ovaj studij.

Profesorica Dijana Hadžizukić s Odsjeka za bosanski jezik i književnost na Fakultetu humanističkih nauka u Mostaru kaže kako je na prošlosedmičnom sastanku dogovoreno i to da bosanski jezik, književnost i kultura kao izborni predmet bude ponuđen studentima svih fakulteta na Univerzitetu, te da će se pokušati osigurati adekvatne stipendije za studente bosanskog jezika i historije.

“Također, pri Fakultetu humanističkih nauka bit će formiran Institut za bosanski jezik, historiju i književnost, na kojem će raditi mladi naučnici i koji će afirmirati bosnistiku. Nadam se da Univerzitet neće ostati sam u ovim nastojanjima, te da će, u vezi s ovim pitanjem, kompletna društveno-politička zajednica, kao i njene institucije, djelovati u okviru svojih nadležnosti. Vidite, jasno je da Odsjek za bosanski/hrvatski/srpski jezik i književnost na Fakultetu humanističkih nauka Univerziteta ‘Džemal Bijedić’ u Mostaru posljednjih godina ima veliki problem s malim brojem prijavljenih studenata, a onda, posljedično, i s malim brojem diplomiranih profesora bosanskog jezika i književnosti.

Razlozi su brojni – od sve manjeg broja novorođene djece, velikog broja porodica koje iseljavaju iz Bosne i Hercegovine, preko teških uvjeta zapošljavanja, pa do nedostatka kandidata zbog upisa maturanata na fakultete čije su diplome prihvaćene u zemljama Evropske unije, informatika naprimjer. S druge strane, o važnosti studija bosanskog jezika na Univerzitetu u Mostaru suvišno je bilo šta reći”, napominje Hadžizukić, te nastavlja: “U kantonu u čijem Ustavu stoji ‘bošnjački jezik’, u kojem se u većini škola bosanski jezik ne može odabrati kao maternji, a unutar opće klime kontinuiranog negiranja bosanskog jezika i kompletnog bošnjačkog identiteta, mišljenja sam da Odsjek za bosanski jezik mora opstati po svaku cijenu i bez obzira na broj upisanih studenata. Mi više ne možemo očekivati grupe od dvadeset i više kandidata, kao što je to bilo nekada, ali moramo prihvatiti svakog studenta i maksimalno mu se posvetiti”, poručuje Hadžizukić.

Kada je riječ o bosanskom jeziku i njegovom statusu u Bosni i Hercegovini, kao i u zemljama bivše Jugoslavije, direktor Instituta za jezik u Sarajevu dr. sc. Alen Kalajdžija napominje da je, u vezi s ovim pitanjem, u junu u Banjoj Luci održana konferencija pod nazivom Jezik, sloboda i tradicija – Društveno-politička stvarnost bosanskog jezika u južnoslavenskoj jezičkoj zajednici.

“Tu smo pozvali stručnjake iz zemalja bivše Jugoslavije da nas upoznaju sa situacijom o pravima upotrebe bosanskog jezika u njihovim zemljama. Zaključak je bio da je bosanski jezik u svim zemljama zastupljen, kao i da treba raditi na poboljšanju uvjeta rada ljudi koji žive u tim područjima. To bi podrazumijevalo institucionalnu podršku države Bosne i Hercegovine. Međutim, došlo se i do općeg zaključka: što su govornici bosanskog jezika formalno-pravno u ravnopravnijoj poziciji u odnosu na druge narode, to je status bosanskog jezika u slabijoj poziciji. Ondje gdje je bosanski jezik manjinski, on je poprilično priznat i ima svoja prava, a ako je ravnopravan, prvenstveno u slučaju Bosne i Hercegovine, tu je bosanski jezik i ugrožen. To je nekako produkt svih naših paradoksa i on se uklapa u sva društveno-politička dešavanja koja su naša svakodnevica. Mi institucionalno moramo raditi na podizanju svijesti o bosanskom jeziku i njegovoj važnosti”, naglašava Kalajdžija.

Direktor Instituta za jezik prokomentirao je i status bosanskog jezika u Mostaru i nedavna dešavanja u vezi s Odsjekom za bosanski jezik i književnost Fakulteta humanističkih nauka na Univerzitetu “Džemal Bijedić” u Mostaru.

“To govori koliko naša bosanskohercegovačka i probosanska akademska zajednica ne vidi značaj bosanskog jezika u reafirmaciji države Bosne i Hercegovine. Bosanski jezik nešto je što ulazi u habitus kulturnog, nacionalnog i etničkog identiteta države, a naše akademske i političke elite to ne prepoznaju. Oni se uglavnom povode za nekim jeftinijim političkim poenima, a ne vide priliku da zapravo bosanski jezik postane platforma na kojoj će djelovati u budućem vremenu. Na ovom se planu mora i treba raditi i djelovati. Ljuljanje Odsjeka za bosanski jezik u Mostaru traje već godinama. Tu se ide za čistom pragmatikom. Smatram da političke elite moraju malo više povesti računa o bosanskom jeziku, a ne samo deklarativno.

Ako hrvatska politika ulaže u hrvatski jezik, i ako srpska politika ulaže u srpski jezik, i to bez obzira na broj studenata, pa makar se radilo o samo jednom studentu, i zalažu se da ti odsjeci opstanu, moramo se zapitati šta stoji na strani bosanskog jezika. Vidite, čim se postavi pitanje o bosanskom jeziku, odmah nekako imate problem s finansiranjem. A istovremeno nam nije problem finansirati brojne druge stvari. Ovo se mora promijeniti, jer, sudbina bosanskog jezika jeste sudbina države Bosne i Hercegovine. Ovo dvoje, po mom mišljenju, ne treba odvajati”, konstatirao je Kalajdžija.

Prethodni članak

Lekcije propalog škrabala

Sljedeći članak

Zaim anakonda

PROČITAJTE I...

Strahovita je snaga zaborava! Čim sam saznao za postojanje tunela (ljeta 1993. godine), krenuo sam u sređivanje dozvola da iziđem na slobodne teritorije, dokle mi bude dopušteno, da svojim očima vidim rađanje jedne narodne vojske, da opišem to što vidim, da ta buduća vojska vidi svog “narodnog” pjesnika, s obostranom nadom da će možda od toga susreta i njemu i njima biti ljepše i lakše. Pamtim da smo preko Igmana “putovali” punih sedam dana. – Ali da nije urađena TV reportaža (s Mirzom Huskićem), da nisu urađeni ovi zapisi, sve bi požderala zvijer zaborava. Data u ovim zapisima, živa, neposredna historija pokazuje svoju žilavost i činjenicu da su se mnogi od naših današnjih problema koprcali u povijesnoj bešici već tih dana i godina. Hvala redakciji Stava što je prepoznala gotovo zaboravljenu životnost i živopisnost ovih zapisa. I oni su dio naše historije

Ove godine, 20. oktobra, navršava se stotinu četrdeset godina od austrougarske okupacije naše domovine, događaja u kojem je hiljade Bošnjaka svjedočilo svoju ljubav i odanost prema svojoj domovini, vjeri i narodu. Hiljade naših predaka i prethodnika dalo je tada svoje živote da bismo mi, njihovi nasljednici i potomci, danas živjeli. I evo, sto četrdeseti put dočekujemo godišnjicu okupacije bez ijedne riječi ili slova o njima. Za sto četrdeset godina nismo podigli nijedan spomenik našim junacima niti smo se puno trudili da bar sačuvamo njihove mezaristane, kojih je iz godine u godinu sve manje

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!