Štuju li bosanski muslimani olovsku Gospu

Kao primjer muslimana koji hodočasti kršćansko svetište, Hudelist navodi Miralema Karagića, upravitelja motela u kojem je odsjeo. “Mi nismo nikakvi vjernici – rekao mi je pritom – ja sam komunist, u Titovo sam vrijeme bio pionir. I moj je otac, ugostiteljski radnik, također bio komunist. Ali mi ipak idemo u crkvu Gospe Olovske, kad je Velika Gospa. Idemo tamo hodočastiti”, navodi Hudelist Karagićeve riječi, iz kojih je jasno da on uopće nije vjernik, ni katolik, ni musliman. Stoga, imputirati muslimanima da posjećuju katoličko svetište i štuju svetu Mariju, kojoj i muslimani pridaju naročit značaj nazivajući je hazreti Merjemom, nije u duhu dobrih komšijskih odnosa i može biti uvredljivo za vjernike

Prošle je hefte hrvatski sedmičnik Globus objavio reportažu o najstarijem marijanskom svetištu u Bosni. Riječ je o svetištu u Olovu, kojeg, prema riječima Darka Hudelista, autora teksta, štuju i olovski muslimani. Uz pohvale hrvatskom sedmičniku što nastoji promovirati suživot i multikulturu u Bosni i Hercegovini, naročito dobar odnos između Bošnjaka i Hrvata, valja primijetiti da Hudelist u svome tekstu pravi nekoliko krupnih grešaka (nadamo se nenamjerno), koje bi čak mogle uvrijediti muslimane. Prije svega, autor ne pravi razliku između Bošnjaka i muslimana, upotrebljavajući ova dva izraza kao sinonime, što je inače kontinuirana boljka svih hrvatskih medija, bojimo se ciljana i namjerna. Tako će ustvrditi da se dobar dio olovskih muslimana i danas deklariraju kao komunisti.

Bošnjaci mogu biti komunisti, ali vjernici teško da mogu, jer ta dva identiteta u pravilu isključuju jedan drugog. Bošnjaci mogu hodočastiti marijansko svetište, ali muslimani jedino mogu hodočastiti Kabu u Meki, a komunisti hodočaste Titin grob u Beogradu i njegove jaslice u Kumrovcu na Dan mladosti. Kao primjer muslimana koji hodočasti kršćansko svetište, Hudelist navodi Miralema Karagića, upravitelja motela u kojem je odsjeo. “Mi nismo nikakvi vjernici – rekao mi je pritom – ja sam komunist, u Titovo sam vrijeme bio pionir. I moj je otac, ugostiteljski radnik, također bio komunist. Ali mi ipak idemo u crkvu Gospe Olovske, kad je Velika Gospa. Idemo tamo hodočastiti”, navodi Hudelist Karagićeve riječi, iz kojih je jasno da on uopće nije vjernik, ni katolik, ni musliman. Stoga, imputirati muslimanima da posjećuju katoličko svetište i štuju svetu Mariju, kojoj i muslimani pridaju naročit značaj nazivajući je hazreti Merjemom, nije u duhu dobrih komšijskih odnosa i može biti uvredljivo za vjernike.

Nije posjećivanje marijanskog svetišta dio sinkretičnosti bosanskog islama koji bilježimo u našoj historiji, kakav utisak ostavlja čitanje Hudelistovog teksta, već izraz za koji bošnjački komunisti vjeruju da je manifestacija njihovih univerzalističkih principa. Ako komunisti iz bošnjačkih redova smatraju da je hodočašće katoličkih svetišta multikulturalnost, to nije izraz istinskog međureligijskog dijaloga, kako vjeruje Hudelist. Istina je da u bosanskom islamu postoje brojni sinkretički elementi koji se ne zatiču u drugim dijelovima islamskog svijeta. Muhamed Hadžijahić kaže da je “islam kakav su Osmanlije donijeli na Balkan bio već apsorbirao dio predislamskih religioznih ostataka iranskih i turkmenskih naroda. Na Balkanu i u Bosni i Hercegovini islam, u doticaju s civilizacijama s kojima se tu sreo, također nije mogao izbjeći izvjesne strane infiltracije. I dio Bosanaca koji je prihvatio islam unio je u novu religiju dosta elemenata ranijih svojih vjerovanja i obreda, prije svega stare slavenske religije, zatim bosanskog bogumilstva, pa i ortodoksnog kršćanstva, kao i drugih kultova koji su ostavili traga u južnoslavenskim zemljama”.

Jedan od tih elemenata jeste posjećivanje dovišta koja su postojala i prije dolaska islama u Bosnu i Hercegovinu, ali ne i posjećivanje današnjih katoličkih svetišta. I dok se u Hrvatskoj bave islamom u Bosni, kao nečim radikalnim ili tolerantnim, kontinuirano poručuju da fundamentalno ne razumiju islam niti složenost identiteta bosanskih muslimana i eklektičke elemente njegove sveukupnosti u odnosu s drugim religijama u BiH. Pritom se Hudolistu priviđaju nekakvi zapadno orijentirani muslimani, što bi značilo da postoje ovi drugi, istočno orijentirani. A novinar, ni u najboljoj namjeri, neće pronaći muslimane koji obilaze olovsko svetište. Ne zato što oni ne poštuju katolike, nego zato što vjeruju da se poštovanje ne iskazuje prihvatanjem katoličkih modela bogoslužja.

PROČITAJTE I...

Nisam siguran da uljepšavamo bajramske dane ako ih krnjimo ili, gluho bilo, ugrožavamo njihovu tihu i toplu privatnost. U kosmosu komšiluka, rodbine i najdražih prijatelja, u njemu je mjesto gdje se otvaraju duše i srca, tu je mjesto radovanju, ljubavi i praštanju. Na stadionima, po ulicama i kafanama ljudi ne pokazuju ljepšu stranu svog lica. Tu se čovjek ne susreće ni s Bogom ni sa sobom

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

KOMENTARI

  • bošnjak musliman 20.04.2017.

    odu titini pioniri jer tu bude svakake brlje za popit…ima jedan notorni od titinih pionira što je volio popit, pa vazda hodo po tim njihovim hođeldijama i shranama, pa jednom kad se dobro napio, viko tim vlasima na sahrani: ma, vi ste meni pravi, da Bog da vam vako bilo SVAKI DAN! 🙂

    Odgovori

Podržite nas na Facebooku!