Studenti spremni i odlučni nastaviti srednji put Alije Izetbegovića

U Svečanoj sali Rektorata Univerziteta u Sarajevu, 22.02., održana je promocija Zbornika radova „Bosna prije svega“ o životu i djelu predsjednika Alije Izetbegovića. Riječ je o studentskim radovima koji su pisani pod urednikovanjem dr. Admira Mulaosmanovića, a ranije su izlagani na simpoziju koji je organizirao JU „Muzej Alija Izetbegović“, Udruženje „Mladi muslimani“, Fond „Bošnjaci“ koji su i izdavači Zbornika radova.

Zbornik radova su predstavili direktor JU Muzej Alija Izetbegović Adnan Žiško, predsjednik SPUS-a Merim Serdarević, prof. dr. Lejla Kodrić Zaimović s Filozofskog fakulteta Sarajevo i glavni urednik sedmičnika Stav Filip Mursel Begović.

Predsjednik SPUS-a Merim Serdarević, kao domaćin promocije, istakao je da “kada govorimo o ličnosti prvog predsjednika Republike Bosne i Hercegovine Alije Izetbegovića, onda govorimo o svima nama u Bosni i Hercegovini, Bošnjacima, Srbima, Hrvatima, Jevrejima i ostalima”.

“Njegove poruke i stavovi bili su univerzalni i pomirujući, puni tolerancije i razumijevanja. Zato je izuzetno značajno što smo danas u prilici da promovišemo radove studenata na temu ličnosti našeg prvog predsjednika. Ovim na jedan simboličan način pokazujemo da su mladi spremni i odlučni nastaviti srednji put Alije Izetbegovića”, poručio je Serdarević.

Prof. dr. Lejla Kodrić Zaimović naglašava da se u Zborniku valorizira naučna, politička, državnička te uopće društvena, ali i ona čisto ljudska, emotivna ostavština rahmetli predsjednika Izetbegovića.

„Zbornik okuplja osam studentskih radova studenata tri fakulteta, odnosna dva univerziteta – Univerziteta u Sarajevu (Filozofski fakultet i Fakultet islamskih nauka) te Internacionalnog univerziteta u Sarajevu, a autori – koje osjećam potrebu ovdje i lično spomenuti – su sljedeći (i to prema redoslijedu pojavljivanja u Zborniku): Armin Džunuzović, Dino Proha, Alma Kubura, Merjem Mekić, Aziz Skopljak, Aida Sadiković Mehonić, hfz. Fatima Camić te Merjem Brković. Njihovi radovi razvrstani su mahom u hronološko-tematskoj perspektivi, prateći stasavanje, rane formirajuće godine u životu rahmetli predsjednika Izetbegovića, preko onih proceskih i zatvorskih, pa sve do ratnih, najodsudnijih, zaokružujući na kraju i gorke, sjetne, jednako zahtjevne prve godine mira, sve do konačnog preseljenja. Sve vrijeme uporedo se vode dvije narativne niti, jedna faktografska, naučna, ali uz stalno prosijavanje i one emotivne, čisto ljudske, koju ovi mladi istraživači sasvim svjesno ne izostavljaju, donoseći, pritom, jednu živu, stvarnu interpretaciju“, primjećuje Kodrić Zaimović i dodaje da počev od prvog rada Alija Izetbegović i mladomuslimanski pokret preko rada Lider i predsjednik ovdje se pronalazi sistematičan osvrt na najodsudnije trenutke ugroženosti Bošnjaka uz naglašavanje „Izetbegovićevog umijeća da kao lider i predsjednik napravi političke poteze koji će obilježiti savremenu historiju Bosne i Hercegovine“.

„Na kraju, ohrabruje činjenica da se mladi istraživači čije radove danas promoviramo hvataju u koštac s neistinama i kontroverzama isključivo naučnom metodom, da se bave Istinom, koja je u temelju naučnog ethosa, zazivajući ovdje i Aristotela i Platona, kojima se Izetbegović također rado vraćao“, naglasila je Kodrić Zaimović.

Na takvo razmišljanje nadovezao se glavni urednik sedmičnika Stav Filip Mursel Begović koji je govorio o medijskim procesima koji su se ticali napada i obrane simboličkog naslijeđa Alije Izetbegovića, kao i njegova lika i djela.

„Napadi na njegovu ličnost se odvijaju u dva pravca. Vanjski, od hrvatskih i srpskih nacionalista, temelje se na ustajalim frazama koje izgovaraju još od devedesetih o Izetbegoviću kao islamskom radikalu koji je želio islamsku državu, muslimaniju, findžan državu, koji je započeo rat i slično, a njegova ličnost doslovno se satanizira. Unutarbošnjački su posebno perfidni jer ga počesto izvršavaju ljudi s dnevnopolitičkim agendama i koji počesto crpe svoj legitimitet iz naglašavanja da su bili Izetbegovićevi saradnici, savjetnici i slično. Kažemo perfidni, jer nakon što se Izetbegovića pokušava osporiti unutar Bošnjaka, potom i vanjski osporavatelji upravo iz toga crpe tzv. corpus delicti. S jedne strane među Bošnjacima se ponavlja istovjetna retorika kao i u narativima srpske i hrvatske nacionalne politike – o radikalu koji je želio islamsku državu, nadalje vrlo su perfidni pokušaji da ga se označi kao izdajnika koji je radio za strane obavještajne službe i s nakanom da prodaje i trguje s teritorijima Bosne, a zatim ga se pokušava predstaviti kao čovjeka koji je bio na čelu tzv. državne mafije koja je uz to započela rat. I vanjski i unutarnji kritizeri njegova života i djela rade to ne bi li oslabili simboličko značenje koje njegova historijska pojava nosi, odnosno posebno su zainteresirani da preko simboličnih elemenata koji tvore savremeni bošnjački nacionalni identitet ospore same Bošnjake“, objasnio je Begović koji smatra da Aliju Izetbegovića napadaju kao čovjeka koji je bio na čelu države kada je ona stekla nezavisnost sa namjerom da se preko njega osporava i osakati sama država, kao čovjeka koji je upravljao procesima kada su Bošnjaci vratili svoje ime i kada su započeli s finalnim zaokruživanjem vlastitog identiteta i to s razlogom da se ospori sam identitet Bošnjaka u širokom rasponu od jezika i književnosti pa do samobitnosti i postojanja kao autentični evropski narod.

„Napadaju ga kao čovjeka koji je bio na čelu obrane od agresije i na čelu Armije R BiH s namjerom da se ospori pravedna borba bošnjačkog naroda, i na kraju kao čovjeka koji je bio na čelu Stranke demokratske akcije ne bi li se osporila ta stranka u današnje vrijeme. Ako nije moguće ostvariti ove ciljeve, tada se pristupa također jednoj vrlo perfidnoj strategiji – izjednačavanju. U smislu stavljanja jednakosti između Alije Izetbegovića, Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića, odnosno pokušava se nametnuti da su dvije vrlo agresivne nacionalne politike na istoj razini s onom trećom – bošnjačkom. I zato u današnje vrijeme čujete – nećemo da nas trpaju u etnonacionalne torove, svi su oni isti, i slično“, naglasio je Begović i dodao da čuvati sjećanje na Aliju Izetbegovića znači ujedno čuvati i simbole koje on predstavlja za nacionalni identitet.

Begović je upozorio da postoji „jedan pomodarski trend koji želi da sve što je vezano za bošnjački nacionalni identitet, pa tako i Alija Izetbegović, bude predstavljeno kao nešto zastarjelo, romantizirano, retrogradno, seosko i neurbano“.

„Pokušava se nametnuti da Alija Izetbegović pripada nekim vremenima koje smo nadišli i na koje se ne treba vraćati. Potpuno krivo, jer Alija Izetbegović ima svoje neizostavno mjesto u našoj historiji, on je već sada dio naše tradicije i to one pozitivne. A narod bez tradicije i korijena nije narod, on je ništa. I zato mi na njega trebamo gledati kao na ličnost koja je važna u kontinuitetu naše tradicije i na taj način ga afirmirati, ali mi se moramo prilagoditi današnjem vremenu i izazovima današnjeg vremena. Ne morate nositi beretku i baloner da bi slijedili univerzalnu poruku Alije Izetbegovića, to su vanjske manifestacije i sterotipi koje vole koristiti u seriji ‘Lud, zbunjen, normalan’. Bitno je samo da uzmemo univerzalnu poruku, suštinu djelovanja Alije Izetbegovića i njegovog srednjeg puta i da je koristimo u ovom vremenu“, konstatirao je Begović.

 

PROČITAJTE I...

Ovogodišnje obilježavanje Dana bijelih traka u Prijedoru proteklo je, kao i uvijek, dostojanstveno. Protokolom je bila predviđena šetnja glavnom gradskom ulicom, te okupljanje na centralnom gradskom trgu, na kojem se svake godine polože 102 ruže obilježene imenima 102 ubijene prijedorske djece. Redovno godišnje okupljanje obilježe povremene diskusije, oprečni istupi u javnosti ili u izbornim godinama demonstracija sile lokalnih vlasti zloupotrebom skupštinske sale

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!