Što nisu spalili i minirali u ratu, uništavaju u miru

Stolac je, zapravo, najbolji primjer kakve je posljedice ostavio udruženi zločinački poduhvat za koji je 29. novembra 2017. osuđena hercegovačka šestorka u Hagu, podržana ratnim rukovodstvom Hrvatske s Franjom Tuđmanom na čelu. Stolac je primjer kako su vođe tzv. Herceg-Bosne ostvarivale ciljeve, kako to Dragan Čović objašnjava, “zaštite svoga teritorija”. Zaštita se svodila na etničko čišćenje, ubijanje, protjerivanje i zatvaranje svih koji nisu Hrvati, te rušenje svega što bi podsjećalo na to da su tu nekada živjeli Bošnjaci

Stolac je jedan od onih gradova koji bi cijeli trebao biti proglašen nacionalnim spomenikom. Taj hercegovački gradić danas ima listu od 30 nacionalnih spomenika, od nekropola stećaka, preko tvrđava do graditeljskih cjelina i vjerskih objekata. Nažalost, gotovo svi nacionalni spomenici u Stocu ili su uništeni ili su, najblaže rečeno, ugroženi. Znakovit detalj jeste to što je u Stocu srušeno ili je u ruševnom stanju sve što ima obilježje “bošnjačko” ili “muslimansko”, odnosno “srpsko” ili “pravoslavno”.

Kako je došlo do toga? Stolac je, zapravo, najbolji primjer kakve je posljedice ostavio udruženi zločinački poduhvat za koji je 29. novembra ove godine osuđena hercegovačka šestorka u Hagu, podržana ratnim rukovodstvom Hrvatske s Franjom Tuđmanom na čelu. Stolac je primjer kako su vođe tzv. Herceg-Bosne ostvarivale ciljeve, kako to Dragan Čović objašnjava, “zaštite svoga teritorija”. Zaštita se svodila na etničko čišćenje, ubijanje, protjerivanje i zatvaranje svih koji nisu Hrvati, a u slučaju Stoca, to su bili uglavnom Bošnjaci, te rušenje svega što bi podsjećalo na to da su tu nekada živjeli Bošnjaci.

Rezultati udruženog zločinačkog poduhvata u Stocu i danas se jasno vide na historijskom području Stari grad Stolac. Ovaj nacionalni spomenik sastoji se od donjeg grada, gornjeg grada, središnjeg platoa s gradnjom iz razdoblja austrougarske uprave, pristupnog puta uz Velidedino brdo. Na nacionalnom spomeniku nije dopuštena izgradnja nikakvih objekata niti postavljanje privremenih ili stalnih struktura čija svrha nije isključivo zaštita i prezentacija spomenika. Stari grad Stolac na listi je ugroženih nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine zbog postavljanja križeva unutar njegovih zidina. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH naložila je da se, u svrhu zaštite nacionalnog spomenika, uklone nezakonito postavljena obilježja (kameni i drveni križevi, kamene i betonske ploče i ostali elementi izgrađeni u zaštićenom prostoru nakon 1992. godine). U zaštićenom području nezakonito je izgrađeno 15 križeva, od kojih je jedan izgrađen od betona i obložen kamenom iz zidova zaštićene tvrđave. Križevi su i danas u tvrđavi iako u rješenju Komisije jasno piše da moraju biti uklonjeni.

POSLOVNA ZONA UZ STEĆKE

Historijsko područje – nekropola stećaka Radimlja kod Stoca jeste nacionalni spomenik, ali ugrožen. U neposrednoj blizini nekropole (300 metara) izgrađena je industrijska i trgovačka zona prema regulacionom planu koji je HDZ-ova vlast nezakonito usvojila u Općini Stolac. U toku stavljanja nekropole na listu ugroženih dobara odvijali su se infrastrukturni radovi i uništavani su vinogradi. Zbog neodržavanja su ugrožene i nekropole sa stećcima u naselju Hodovo i brojnim drugim lokalitetima oko Stoca.

Ugroženo je i arheološko područje – helenistički grad Daorson u Ošanićima kod Stoca zbog neodržavanja, protuzakonitog korištenja metalnih detektora, iskopavanja i uklanjanja predmeta arheološkog naslijeđa te uništavanja kiklopskih zidova grafitima.

Graditeljska cjelina Čaršijska džamija s Čaršijom u Stocu proglašena je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Nacionalni spomenik sastoji se od džamije, harema sa šadrvanom, čatrnjom i grobljem, prostora nekadašnjeg mekteba, musafirhane, 15 dućana, kiraethane, gusulhane, Velike tepe s objektom tepice. U trenutku kada je stavljena na listu nacionalnih spomenika bila je srušena, a na mjestu koje obuhvata nacionalni spomenik bili su poslije 1992. godine izgrađeni prodajni objekti i spomenik, a Komisija je naložila uklanjanje te insistirala na obnovi istim materijalom i u istom obliku kako je i ranije bila sagrađena ova džamija. Obnovljena je 2003. godine.

Graditeljska stambena cjelina Begovina u Stocu također je proglašena nacionalnim spomenikom. Djelomično je obnovljena, a dijelovi koji još nisu obnovljeni trebaju biti restaurirani u izvornom obliku, uz primjenu izvornih ili istovrsnih materijala i izvornih metoda građenja u najvećoj mogućoj mjeri, a na osnovu dokumentacije o ranijem izgledu objekata. Obnova kompleksa koji je porušen u ratu traje već izvjesno vrijeme.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine 7. oktobra 2003. godine proglasila je Mekteb ibtidaija u Stocu nacionalnim spomenikom. Zgrada Mekteba ibtidaija nalazi se u samom centru Stoca, neposredno uz graditeljsku cjelinu Čaršijske džamije, Čaršije u Stocu i zgrade osnovne škole. Zgrada je u velikoj mjeri oronula, ništa nije urađeno do sada da ju se spasi od propadanja.

Mekteb ibtidaija građen je u pseudomaurskom stilu, u skromnijoj, kako se navodi, provincijskoj formi. Ipak, neupitna je njegova elegantna struktura i ljepota ukrasa koji se još naziru na ovoj danas devastiranoj građevini.

Nacionalni spomenik jeste područje i ostaci historijske građevine Podgradske džamije u Stocu (poznata i kao džamija na Mejdanu, džamija u Maloj čaršiji, džamija Hadži Saliha Bure, Zulfikar-kapetanova džamija i džamija Alipaše Rizvanbegovića). Džamija je sagrađena 1732/1733. godine, nalazi se na adi između dva rukavca Bregave. U augustu 1993. godine srušio ju je HVO, a obnovljena je i zvanično otvorena u 2010. godine. Rekonstruirana je u izvornom obliku, iste veličine, od istog ili istovrsnog materijala, primjenom istih tehnoloških pristupa u najvećoj mogućoj mjeri. Dijelovi džamije i materijala od kojeg je bila sagrađena nakon rušenja završili su u Bregavi, na susjednim parcelama ili na deponiji.

NEMA PARA ZA OBNOVU

Uzunovićka džamija u Stocu (džamija Ismail-kapetana Šarića), džamijski harem s ogradnim zidovima, dvije čatrnje, šadrvan i mekteb proglašeni su 2003. godine nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Sagrađena je 1741. godine, a 1964. godine munara je demontirana i prenesena u Crniće, gdje je ozidana uz džamiju koja je 1965. godine renovirana. Pripadnici HVO-a Uzunovićku džamiju zapalili su u augustu 1993. godine. Obnovljena je i zvanično otvorena u augustu 2005. godine, kada joj je vraćen prvobitni izgled zajedno s munarom.

Graditeljska cjelina Šarića kuća (Galerija “Branka Šotre”) u Stocu, sa stalnom muzejskom postavkom (92 grafike Branka Šotre i 11 slika drugih autora), proglašena je nacionalnim spomenikom. I ona je u ratu bila zapaljena. Danas je to Muzej Stolac. Šarića kuću je 1734/35. godine sagradio Ismail-kapetan Šarić iz porodice prvih stolačkih kapetana, koji su tu dužnost obavljali u prvoj polovini 18. stoljeća.

Cjelina se sastojala od haremluka, selamluka i bašče. Na fasadi objekta nalazila se niša sa svjetiljkom, primjerom javne rasvjete u Stocu u 18. i 19. stoljeću.

Graditeljska cjelina Turkovića kula u Stocu, nacionalni spomenik kojeg čine kula, stara kuća, kuća kuhača (kuhinja) uz staru kuću, kuća uz sjevernu fasadu kule, donja i gornja avlija, bašta uz kuću i ispod nje i prilazne stepenice prema graditeljskoj cjelini, također je bila paljena u proteklom ratu. Ista sudbina zadesila je i nacionalni spomenik stambeni kompleks Zejne Elezović – Vakufski dvor.

Uništeno je sve što je činilo urbanističku i arhitektonsku cjelinu Stoca, kulturu življenja vrhunskog kvaliteta. Barbarima nije bilo dovoljno da zapale samo staro, džamije, kuće, mektebe, vakufe…, pa su zapalili i objekte moderne arhitekture koji su vrlo rafinirano nastavljali specifičnu stolačku gradnju. Potpuno je izgorio hotel “Bregava”, remek-djelo moderne bosanske arhitekture, zapaljena je, zatim, Gradska kafana i sve moderne kuće koje su na bilo koji način naslonjene na tradiciju Stoca.

Nacionalni spomenik graditeljska cjelina Crkva sv. Petra i Pavla s grobljem, sudačkim stolicama, dvorištem i zidom u Ošanićima već odavno je u ruševnom stanju. Ovaj pravoslavni hram izgrađen je 1450. godine, a posljednji put obnovljen je 1833. godine.

Nacionalni spomenik Crkva sv. Nikole u Trijebnju izgrađena je 1534. godine, u više navrata je oštećena tokom rata, da bi 1996. godine bila minirana i potpuno srušena. Crkva je obnovljena 2012. godine.

Nakon svega, zaključak je da zaštićeni nacionalni spomenici i nisu baš tako zaštićeni kako bi trebali biti. Lista uništenih nacionalnih spomenika poduga je. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH još 2002. godine uspostavila je listu spomenika za koje je potrebno provesti aktivnosti neophodne za njihovo spašavanje i tako spriječiti njihovo uništenje. Cilj je, kako kažu u Komisiji, usmjeravanje pozornosti svih nadležnih institucija kao i mogućih donatora i investitora na one slučajeve u kojima nacionalnim spomenicima prijeti nestanak.

“Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika u sklopu svojih aktivnosti prati i razmatra stanje u vezi s nacionalnim spomenicima ugroženim nezakonitom izgradnjom, nestručnom rekonstrukcijom, neodržavanjem ili nekim drugim vidom destrukcije. Na temelju provedenog monitoringa, Komisija poduzima i predlaže nadležnim institucijama aktivnosti na otklanjanju i ublažavanju faktora koji ugrožavaju spomenik”, kažu u Komisiji. Vlade su te koje trebaju izdvojiti novac za rehabilitaciju spomenika, ali zbog činjenice da je veliki broj kulturnih dobara porušen, a da se ostala dobra nalaze uglavnom u lošem stanju uslijed neodržavanja, nedostatak finansijskih sredstava predstavlja veliki problem.

Komisija, kako naglašavaju, u svom proračunu nema osigurana finansijska sredstva za fizičku zaštitu nacionalnih spomenika. U okviru svojih aktivnosti, a upravo iz razloga nedostatka sredstava, Komisija aplicira za strane donacije. A dok se novac pronađe, neće više biti ni ruševina.

PROČITAJTE I...

Narod Bosanske krajine ne smije ostaviti prostora historiji da proizvoljno tumači povode i uzroke agresije, te opseg, efekte i ratne domete 5. korpusa. Stoga su činjenice istaknute u monografiji nepobitna istina kojom želimo staviti tačku na i, poručio je Malkoč

Taj hram spominje turski popis iz 1548. godine u nahiji Jasenici. Ne spominje je sumarni popis iz 1533. godine pa je morala nastati između tih dvaju popisa, a za vrijeme turskog gospodstva. Izgrađen je na ničijoj zemlji, na visoravni koja dominira područjem tadašnjih i sadašnjih naselja iz njene okoline, ondje gdje danas skoro da ne vodi ni jedan put, između pravoslavnih sela Potpeć i Jasenica, katoličkog sela Straža i muslimanskih sela Podorašje i Zahirovići

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!