Što je babi milo, to joj se i snilo

Zanimljiva je cijela ta nesposobnost hrvatske političke kulture da se Bosna i Hercegovina posmatra bilo kako osim kao kolonijalna tvorevina kojom neko sa strane upravlja.

Zanimljivo je i instruktivno posmatrati kako određeni krugovi u Bosni i Hercegovini razumiju visoku politiku, na koji način promišljaju bošnjačku političku poziciju, šta priželjkuju i šta su im zapravo nadanja i vlažni snovi.

Upravo je u tom i takvom domenu, vlažnih snova i mašte, članak Dnevnog lista, potpisan od I. Marić, u kojem se posjeta reisul-uleme ef. Huseina Kavazovića SAD-u tumači kroz prizmu vlastitih fantazija i želja.

U Dnevnom listu sanjare što o narastajućem utjecaju hrvatskog lobija, što o strogim instrukcijama koje je navodno Kavazoviću zadala “Amerika”, tj. Donald Trump i trenutna američka administracija, a koje se tiču njihovog navodnog nezadovoljstva Bakirom Izetbegovićem.

To nezadovoljstvo navodno je uzrokovano Izetbegovićevom bliskošću s predsjednikom Republike Turske Erdoğanom te Izetbegovićevim “radikalizmom”. Na stranu infantilne želje potpisnika članka u Dnevnom listu, zanimljivo je to projiciranje vlastitih etiketa i predrasuda spram bošnjačkih političkih ličnosti na čitavu američku administraciju, kao što je zanimljiva i cijela ta nesposobnost hrvatske političke kulture da se Bosna i Hercegovina posmatra bilo kako osim kao kolonijalna tvorevina kojom neko sa strane upravlja.

Uslijed takvih zabluda, imamo stalne pokušaje hrvatske politike da ostvari svoje partikularne interese, ili preko nekog vanjskog centra (lobiranje u Bruxellesu, okretanje Putinu, Kolindina posjeta Erdoğanu), ili preko kukavičijih jaja na bošnjačkoj političkoj sceni, umjesto da se traži iskren dogovor i kompromis s autentičnim bošnjačkim političkim predstavnicima.

Upravo takve predrasude, koje izbijaju doslovno iz svake druge riječi ovog članka u Dnevnom listu, potvrđuju da će, nažalost, normalizacija političkih odnosa morati uslijediti tek nakon deradikalizacije hrvatske političke kulture.

PROČITAJTE I...

Ideja je da se povežu svi turistički potencijali s pistom na Baljevcu kako bi postali uređena cjelina u okviru koje bi se turisti mogli zabaviti, odmoriti ili rekreativno baviti sportom. Ovo područje ima dobar strateški položaj jer se nalazi blizu Nacionalnog parka “Plitvice”, a to je mjesto gdje počinje i završava odmor na Jadranu. U blizini je i Nacionalni park “Una”, kao i stara jezgra Bihaća, što ovom kraju daje potrebne predispozicije za uspjeh u turizmu

Valja nam razmišljati i o onome što slijedi poslije ramazana. Jesu li s ramazanom završila i naša druženja s džematom? Da li poslije ramazana ostavljamo Kur'an na police do neke nove prilike? Da li smo i mi poput onoga koji kroz šalu zna reći: “E sad ću smotati postekiju i turiti je na tavan do idućeg ramazana”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!