Što je babi milo, to joj se i snilo

Zanimljiva je cijela ta nesposobnost hrvatske političke kulture da se Bosna i Hercegovina posmatra bilo kako osim kao kolonijalna tvorevina kojom neko sa strane upravlja.

Zanimljivo je i instruktivno posmatrati kako određeni krugovi u Bosni i Hercegovini razumiju visoku politiku, na koji način promišljaju bošnjačku političku poziciju, šta priželjkuju i šta su im zapravo nadanja i vlažni snovi.

Upravo je u tom i takvom domenu, vlažnih snova i mašte, članak Dnevnog lista, potpisan od I. Marić, u kojem se posjeta reisul-uleme ef. Huseina Kavazovića SAD-u tumači kroz prizmu vlastitih fantazija i želja.

U Dnevnom listu sanjare što o narastajućem utjecaju hrvatskog lobija, što o strogim instrukcijama koje je navodno Kavazoviću zadala “Amerika”, tj. Donald Trump i trenutna američka administracija, a koje se tiču njihovog navodnog nezadovoljstva Bakirom Izetbegovićem.

To nezadovoljstvo navodno je uzrokovano Izetbegovićevom bliskošću s predsjednikom Republike Turske Erdoğanom te Izetbegovićevim “radikalizmom”. Na stranu infantilne želje potpisnika članka u Dnevnom listu, zanimljivo je to projiciranje vlastitih etiketa i predrasuda spram bošnjačkih političkih ličnosti na čitavu američku administraciju, kao što je zanimljiva i cijela ta nesposobnost hrvatske političke kulture da se Bosna i Hercegovina posmatra bilo kako osim kao kolonijalna tvorevina kojom neko sa strane upravlja.

Uslijed takvih zabluda, imamo stalne pokušaje hrvatske politike da ostvari svoje partikularne interese, ili preko nekog vanjskog centra (lobiranje u Bruxellesu, okretanje Putinu, Kolindina posjeta Erdoğanu), ili preko kukavičijih jaja na bošnjačkoj političkoj sceni, umjesto da se traži iskren dogovor i kompromis s autentičnim bošnjačkim političkim predstavnicima.

Upravo takve predrasude, koje izbijaju doslovno iz svake druge riječi ovog članka u Dnevnom listu, potvrđuju da će, nažalost, normalizacija političkih odnosa morati uslijediti tek nakon deradikalizacije hrvatske političke kulture.

PROČITAJTE I...

Ko je god poznavao Nusreta Halačevića i njegovo djelo, bez izuzetka će reći kako je Nusret bio strasan fotoreporter i jedan od najvrednijih hroničara Sarajeva. Često je išao na dženaze da snimi nekoliko usputnih fotografija, a iz njih je nastajala čista umjetnost. Fotografirao je i stare sarajevske nošnje, i to mu je jedno vrijeme bila glavna preokupacija. Vjerovatno je na taj način želio sačuvati spomen o tadašnjim Sarajlijama Bošnjacima, njihovoj kulturi, tradiciji, običajima, vjeri i vjerovanju, o svemu onome o čemu više niko nema ni da priča ni da piše

Džamija u Slapovićima zapaljena je 1995. godine, ali nije srušena do temelja. Ostali su sačuvani masivni perimetralni zidovi, izrađeni od lomljenog kamena, kao i munara. Nakon povratka su mještani odlučili da je obnove. Godine 2008. džamija u Slapovićima je obnovljena, i to je jedina džamija na području opštine Srebrenica koja je nakon obnove uspjela zadržati stari, autentični izgled

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!