“Stav” u posjeti Odjelu dječije hematoonkologije KCUS-a: Ovdje rade posebni ljudi

“Ovdje dolazimo od maja ove godine, svako 21 dan od kada mu je ustanovljena dijagnoza. Faruka svi paze. Što se tiče ovog medicinskog osoblja, ja samo mogu od Boga zatražiti da im da sve najbolje na svijetu. Svi su nam na raspolaganju”, kaže Snježana Hadžić

“Prvo pitanje koje sam postavila sebi bilo je: Zbog čega se to desilo baš mom djetetu? Jesmo li mi krivi i šta je moj maksum učinio da mu se ovo desi? To su samo neka od pitanja koja su me mučila kada sam saznala za dijagnozu koju ima moja curica”, kaže nam Elvedina Delić iz Tešnja, majka petogodišnje Nejre koja je pacijentica Odjela za dječiju hematoonkologiju Pedijatrijske klinike Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu (KCUS).

Nejru Delić zatekli smo pred polazak kući u Tešanj dok je završavala ciklus onkološke terapije na Pedijatrijskoj klinici KCUS-a. Nevini dječiji osmijeh dočekao nas je čim smo zakoračili u bolničku sobu. Sve je čisto i besprijekorno, a najljepše Nejrine oči koje nas posmatraju dok razgovaramo s njenom majkom.

“Sve se desilo iznenada, ali važno je što se bolest otkrila na vrijeme. Sada su nalazi malo bolji i nadamo se pobjedi. Naša su djeca posebna, a takvo je i osoblje koje radi na ovom odjelu. To valjda tako dragi Bog odredi, da s ovakvom djecom rade posebni ljudi”, objašnjava nam hrabra majka Elvedina Delić.

Na Odjelu za dječiju hematoonkologiju Pedijatrijske klinike KCUS-a boravi i desetogodišnji Faruk Hadžić iz Bihaća, koji je tu u pratnji majke Snježane. Faruk će ove jeseni krenuti u peti razred. Kaže da mu najviše nedostaju brat i sestra i da jedva čeka da ih vidi.

“Ovdje dolazimo od maja ove godine, svako 21 dan od kada mu je ustanovljena dijagnoza. Faruka svi paze. Što se tiče ovog medicinskog osoblja, ja samo mogu od Boga zatražiti da im da sve najbolje na svijetu. Svi su nam na raspolaganju. Nema ko šta reći osoblju koje radi ovdje, a ako ko šta i kaže, znajte da laže”, ističe Snježana.

U pratnji je majke Ismete trogodišnji dječak Ajnur Tabak, koji se također liječi na ovom odjelu. Ajnur je među najmlađim pacijentima na Odjelu za dječiju hematoonkologiju Pedijatrijske klinike.

“Ajnur dobro reagira na terapiju. Nadamo se najboljem, a uz pomoć Boga, ljekara i sestara na KCUS-u, tako će i biti. Nije mi bilo lahko da prihvatim Ajnurovu dijagnozu, ali nije nam ništa drugo preostalo”, kaže nam Ismeta.

Prema riječima prof. dr. Ede Hasanbegovića, direktora Discipline za zdravlje djeteta, Odjel za dječiju hematoonkologiju regionalni je centar u liječenju.

“Mi smo prvi u regiji uradili autolognu transplantaciju matičnih ćelija kod djeteta od 10 kilograma. Poznato je da neki pacijenti koji odu u Beč bez preporuke ili uputnice iz te klinike dobiju odgovor da se vrate ovdje, jer se u KCUS-u radi identičan tretman. U proteklih 20 godina ovdje je liječeno oko 1.500 djece koja su oboljela od malignih bolesti iz cijele Bosne i Hercegovine”, rekao je Hasanbegović, dodavši da je ovog broja izliječeno oko 80 posto pacijenata.

Pojašnjava da je visok procenat izlječenja karcinoma kod djece jer ona lakše podnose hemoterapiju nego odrasli. Također, od 1996. godine uspostavljena je metoda primanja hemoterapije putem plasiranja centralnog venskog katetera.

“Na našoj klinici primjenjuju se svi protokoli u liječenju koji su prihvaćeni u svijetu. Iako liječenje traje dugo, pacijentu i njegovoj porodici na dispoziciji, osim medicinskog osoblja, jesu i psiholog i socijalni radnik. Sarađujemo i s Udruženjem ‘Srce za djecu koja boluju od raka u FBiH'”, navodi Hasanbegović.

Hasanbegović na Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu radi duže od dvije decenije, a najteži mu je moment kada roditeljima mora saopćiti dijagnozu. Nikome nije lahko podnijeti patnju roditelja.

“Meni je i sada, nakon 20 godina staža ovdje, teško saopćiti roditeljima dijagnozu. Nije lahko, jer, od 10 djece, njih osam će se izliječiti, ali dvoje neće. To uvijek ostavi posljedice na sve nas. Nešto što je lijepo jeste to što se djeca koja se liječe ovdje uvijek vraćaju da nas vide i pozdrave. Čak su neki upisali studij medicine. Riječ je o dvoje djece koja su imala leukemiju. Neke naše pacijentice su postale majke i sada nam rado svrate”, priča Hasanbegović objašnjavajući da su kontakti s bivšim pacijentima dobar znak da je osoblje Pedijatrijske klinike KCUS-a uradilo dobar posao, kako dijagnostički, tako i onaj ljudski.

 

PROČITAJTE I...

Kada smo razgovarali o tome kakav bi motiv trebao biti na nagradi došli smo do rješenja da to bude motiv s naslovnice prvog broja časopisa Stav, gdje je otvoreni dlan u prvom planu. Sama simbolika te otvorene šake izuzetno je jaka i snažna. Mislim da je to bio i logičan izbor jer ova književna nagrada zaslužuje da startuje moćno i u vrhunskom izdanju i treba biti bitna kao i sam 25. novembar

Džamije spajaju ljepota, ista krv, isti cilj, plemenita namjera, ali i nevolja. Nalaze se u zoni slijeganja tla zbog eksploatacije slanice, što je dovodilo u pitanje njihovu budućnost. Sol je gradila i istovremeno rušila i razjedala Tuzlu. Ne da se vazda sastaviti dva hajra kao što su ove dvije Božije kuće i kao što su njihovi graditelji

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!