STAV 77: Ja voliti Bosna, ja raditi ništa

Novi broj sedmičnog časopisa STAV od četvrtka možete naći na kioscima u Sarajevu, a od petka širom BiH

Novi broj sedmičnog časopisa STAV od četvrtka možete naći na kioscima u Sarajevu, a od petka širom BiH

Glavni i odgovorni urednik Stava Filip Mursel Begović u Uvodnoj riječi piše o plamenom čudu u Hramu Preobraženja Gospodnjeg: „Srbima se naprosto stalno nešto ukazuje, jal kalašnjikov, jal nož, jal šajkača, jal kašikara, jal Milošević, jal Putin, jal Dodik, jal referendum. Eto, sada im se na oltaru Hrama Preobraženja Gospodnjeg ukazao ‘militantni muslimanski političar'“

Urednik Nedim Hasić posjetio je Cersku u kojoj od prijeratnih pet hiljada danas živi 800 stanovnika. „Braneći se u ratnim godinama, Cerska je izdržala do proljeća 1993. godine. Više nije mogla. Ali i tada, kada su u zbjegovima išli ka Srebrenici ili Tuzli, Cerani su znali da će se jednog dana vratiti u svoje mjesto. I uradili su to prije dvanaest godina. Zaboravljeni od svih, bez pomoći vlasti, sami su sklopili razbijene komadiće svojih života. I nastavili dalje“, poručuje Hasić.

O olujnom političkom ljetu s rijetkim sunčanim danima čitajte u tekstu urednika Jakuba Salkića, koji primjećuje da se referendum o Danu RS-a može posmatrati i kao predizborni igrokaz Milorada Dodika, jer je svjestan da gubi podršku građana, pa referendumom pokušava utjecati na podizanje nacionalnih tenzija pred lokalne izbore. Salkić piše i o referendumu o nezavisnosti RS-a najavljenom za 2018. godinu.

Novinar Hamza Ridžal piše o islamofobiji kao novoj ideologiji Zapada: „Porast terorističkih napada u svijetu, uključujući američke terorističke vojne kampanje tokom prve dekade 21. stoljeća, podsjetio je na ‘avet islama’ kao glavnog neprijatelja ‘zapadne civilizacije’. Usred su ove spirale straha i bijesa ‘islam i Zapad’ još jednom postavljeni kao glavne kategorije jedne globalne konfrontacije dvaju nepomirljivih protivnika. Diskurs islamofobije, koji se od 11. septembra 2001. godine u zapadnim medijima i popularnoj kulturi nametnuo kao interpretativni ključ razumijevanja terorizma i geopolitike, prerastao je u novu ideologiju Zapada“, piše Ridžal, koji teorijske koncepte ilustrira analizom islamofobije u američkim i evropskim online medijima.

U ovom broju Stava čitajte intervju s generalnim direktorom Turske radio-televizije (TRT) Şenolom Gökom, koji ističe da je „Fethullah Gülen sredstvo kojim strane sile žele slomiti Tursku“. „Turskoj ne daju da se brani“, naslov je teksta kojeg potpisuje Bojan Budimac, dopisnik Stava: „Poslije kilavih reakcija na vrlo konkretne vojne prijetnje Turskoj i još anemičnije reakcije na pokušaj puča, vrlo je licemjerno prigovarati Turskoj zbog težnji za osamostaljenjem odbrambenih mogućnosti. Uostalom, kada je riječ o najsavremenijim sistemima protivzračne odbrane, zar nije nelogično da druga po veličini NATO armija zavisi od ’(ne)milosti saveznika’ poput Holandije ili Njemačke“, pita Budimac.

O neiskorištenim potencijalima Unsko-sanskog kantona piše Haris Suljadžić u tekstu „Zašto i na bazene moramo u Hrvatsku“, a o učinku Nijemaca koji su sa 142 spali na 42 medalje na Olimpijadi piše Muhamed Osmanagić.

U razgovoru za Stav, novi reisul-ulema Islamske zajednice Srbije, Sead ef. Nasufović, poručuje da su lični interesi podijelili muslimane u Srbiji. Nasufović otvoreno govori i o odnosu s Islamskom zajednicom BiH, smatrajući da ona doprinosi razdoru među muslimanima Sandžaka, iako joj to nije namjera.

O tajanstvenom nacionalnom spomeniku u Rataju kod Miljevine, turbetu uklesanom u živac kamen, piše Izet Perviz. „Okolni pravoslavci, koji su u Rataje naseljeni u godinama nakon Prvog svjetskog rata, kazat će da je ’svečev grob’, a muslimani, koji su otjerani početkom posljednjeg rata, govorili su da je ovdje sahranjen ’dobri čovjek, ashab Isa pejgambera“, piše Perviz. Pored spomenutih tekstova, u novom broju Stava čitajte i druge zanimljive reportaže, analize i mišljenja.

I u ovom broju čitajte redovne kolumne Enesa Ratkušića, Farisa Nanića, Irfana Horozovića, Samedina Kadića, Sadika Ibrahimovića i Nebojše Šerića Šobe.

Sljedeći članak

Kud to Dodikovi brodi brode

PROČITAJTE I...

Vakuf se može smatrati jednom od fundamentalnih ekonomskih institucija Osmanskog carstva. Svrha mu je bila i pokretanje novih ekonomskih aktivnosti, a dio zarade dijelio se prema potrebama društva u skladu sa željama vakifa. Bio je to način investiranja u produktivne i prosperitetne projekte od kojih će korist imati pojedinci, ali i društvo u cjelini. Zbog toga je vakuf istovremeno bio i čin štednje i čin investiranja

Okolni pravoslavci, koji su u Rataje naseljeni u godinama nakon Prvog svjetskog rata, kazat će da je “Svečev grob”, a muslimani, koji su otjerani početkom posljednjeg rata, govorili su da je ovdje bio sahranjen “dobri čovjek, ashab Isa pejgambera”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!