Šta sve ne znamo o Tašlihanu

Trenutno postoje tri različita mišljenja šta činiti o pitanju ostataka sarajevskog Tašlihana. Jedna strana kaže da se objekt treba rekonstruirati, druga da objekt treba restaurirati, a treća strana zalaže se da se gradi novi objekt. Stručnjaci se slažu da ovom pitanju treba ozbiljno pristupiti, ali i naglašavaju da je izgradnjom garaže Hotela “Europe” već uništen integritet Tašlihana

Sarajevski Tašlihan, u narodu poznatiji i kao Gazi Husrev-begov karavan-saraj, dok je bio u funkciji, bio je jedna od najmonumentalnijih zgrada u Bosni i Hercegovini. Građen je od kamena i sedre, presveden kupolama i bačvastim svodovima prekrivenim olovom. Imao je prizemlje i sprat. Građen je oko četvrtastog dvorišta s velikom štalom, magazama u prizemlju i sobama na spratu. S njegove je istočne strane Gazi Husrev-begov bezistan, sagrađen od istog materijala.

Tašlihan je sagrađen između 1540. i 1543. godine, a, po završetku izgradnje, pozvani su iz Dubrovnika vrsni majstori za gradnju kupola i svodova. Ime je dobio po tome što je od temelja do sljemena ozidan kamenom (turski taš – kamen). Kroz historiju, Tašlihan i Bezistan uvijek su dijelili sudbinu Sarajeva. Hamdija Kreševljaković u svom djelu Hanovi i karavan-saraji u Bosni i Hercegovini piše kako u dobra i sretna vremena tu bijaše zlatno vrelo, iz koga je izviralo blagostanje i bogatstvo Sarajlija, koje je bilo na glasu, da mu se strani putopisci ne mogoše dosta načuditi, a u crne dane, kad bi se, osim kuge – najljući dušmanin sarajevski, požar, gradom razbjesnio, stradali bi zajedno.

UNIŠTAVANJE POČELO U VRIJEME AUSTROUGARSKE OKUPACIJE

“U požaru od 1697. izgorjele su obje zgrade, a znatno su oštećene i požarom iz 1831. godine. Bezistan je stradao i 1788. Za požara od 31. augusta 1831. godine rastopilo se olovo na Bezistanu i Tašlihanu. Jedan dio Tašlihana došao je u privatni posjed poslije požara 1697. godine, jer ga vakuf nije mogao obnoviti sve do 1709, što se vidi iz jednog ugovora od 24. VI 1121. (31. VIII 1709). Nakon požara od 1879. godine, zgrada nije više popravljana nego je u preostalom dijelu bila garaža Vejsilage Šaračevića. U maju 1912. g. porušen je i preostali dio, jer je na ovom mjestu vakuf namjeravao podići modernu zgradu, što je omeo početak rata 1914. g. U doba Narodne vlade 1878, 29. jula proveo je u jednoj sobi ovog hana zadnju noć Kostan-paša, bivši zamjenik valije, u društvu s majorom Stojanom Grabovcem i sutradan su se uputili s drugim osmanlijskim činovnicima put Carigrada”, piše Kreševljaković.

Mustafa Vatrenjak, mutevelija Gazi Husrev-begovog vakufa, tvrdi da je destrukcija Tašlihana krenula vrlo brzo nakon austrougarske okupacije. Ističe da je godinu nakon dolaska Austro‑Ugarske namjerno izazvan požar u kojem je Tašlihan izgorio. “Najviše je bio oštećen zapadni dio, što im je bila namjera, jer su s vlasnikom placa koji je bio uz Tašlihan isplanirali da na tom mjestu naprave austrijski Hotel ‘Europe’. Austrijanci su u prve tri godine okupacije namjerno izazivali požare po Sarajevu, i to po onim mjestima na kojima su željeli mijenjati izgled Sarajeva i graditi zgrade. Ne može se reći sa sigurnošću da je bio namjerni požar i u Gazi Husrev-begovoj džamiji u tim godinama okupacije, ali požar se zaista desio. U tom periodu počinje prava devastacija Tašlihana i početak njegovog kraja. U idućim godinama austrijski Hotel ‘Europe’ se proširuje, te se nastavlja širiti i u periodu socijalizma. Postoje i fotografije kako se devastira Tašlihan, odnosi se kamen, nasipa se zemlja itd.”, tvrdi Vatrenjak.

KONTROVERZNA ODLUKA KOMISIJE ZA OČUVANJE NACIONALNIH SPOMENIKA BiH

Na mjestu gdje je nekada stajao čuveni Tašlihan danas postoji svega nekoliko zidina i temelji. Nedavno je Komisija za zaštitu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine poništila odluku prethodnog saziva Komisije o proglašenju Tašlihana nacionalnim spomenikom. Novom odlukom Komisije, prema nekim tumačenjima, otvorena je mogućnost gradnje nad ostacima Tašlihana, koji su u neposrednoj blizini Gazi Husrev-begovog bezistana. Kako prenosi klix.ba, Zavod za zaštitu spomenika FBiH nije se složio s ovom odlukom jer ona ugrožava zaštićene nacionalne spomenike i izlaže ih mogućoj devastaciji. Iz Zavoda su rekli da je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH trebala provesti postupno i detaljno preispitivanje prvobitnih Odluka o proglašenju nacionalnih spomenika Gazi Husrev-begovog bezistana i ostataka Tašlihana. Smatraju i da je, po potrebi, Komisija trebala uključiti i na sjednicu pozvati sve nadležne institucije zaštite kulturno-historijskog naslijeđa u Federaciji Bosne i Hercegovine.

“Zavod za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta u oba slučaja je obaviješten o zaključcima donesenim na sjednici, bez svih utvrđenih činjenica. Zavod se nije složio, odnosno prihvatio Zaključak o stavljanju van snage Odluke Komisije od 30. januara 2008. godine, koji je dopisom dostavila Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH”, rekla je za klix.ba Alma Ferizbegović-Pavlović, direktorica Zavoda za zaštitu spomenika FBiH, te istakla kako smatra da sve nadležne institucije zaštite kulturno‑historijskog naslijeđa FBiH trebaju pokrenuti preispitivanje odluka Komisije.

“Ovom odlukom, ostaci Tašlihana i objekta Gazi Husrev-begova bezistana s dućanima su ugroženi i izloženi mogućoj devastaciji te nedozvoljenoj gradnji u zoni oba zaštićena nacionalna spomenika. Prema važećim zakonima o građenju na nivou Federacije BiH te u skladu s važećim zakonima o zaštiti i korištenju kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa, oni trebaju postupiti s ciljem zaštite arheološkog lokaliteta Tašlihan i graditeljske cjeline Gazi Husrev-begov bezistan u Sarajevu. Federalno ministarstvo kulture i sporta i Zavod za zaštitu spomenika Federacije BiH postupat će u skladu sa svojim ovlastima u slučaju zahtjeva za saglasnost ili stručno mišljenje o izgradnji planiranog objekta”, ističe Ferizbegović-Pavlović.

Haris Dervišević, viši asistent na Katedri za historiju umjetnosti Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, kaže da se, prilikom rješavanja ovog pitanja, Baščaršija treba posmatrati kao cjelina kojoj se nijedan dio ne može izdvajati i svakom se objektu mora pristupiti na isti način. “Baščaršija diše kao jedan organizam i mi ovdje trebamo postaviti pitanje Baščaršije kao nacionalnog spomenika. Moje mišljenje jeste, kao i brojnih istraživača prije mene, poput Ćire Truhelke, Hamdije Kreševljakovića, Alije Bejtića, Juraja Neidhardta, da je Tašlihan, kao neizostavan dio Baščaršije, veoma značajan objekt. Tašlihan je jedan od simbola zlatnog doba Sarajeva, kada je Sarajevo bilo trgovački, kulturni, ekonomski i društveni centar, pa ga svi putopisci koji su prolazili kroz ova područja spominju u svojim putopisima. Ovdje su, pored Bošnjaka i muslimana iz cijelog Osmanskog carstva, boravili i trgovci i putnici iz Dubrovnika, Venecije, Dalmacije, tako da bismo Tašlihan mogli posmatrati i na njega gledati kao na simbol ekonomskog uspona Sarajeva”, potcrtava Dervišević te dodaje da danas sam lokalitet na kojem je nekada bio Tašlihan moramo stavljati u prvi plan i očuvati ono što imamo, te da gradnju nekog novog objekta na tom mjestu treba sasvim isključiti iz razmatranja.

“STRUKA JE ČESTO GRIJEŠILA”

Trenutno postoje tri različita mišljenja šta činiti o pitanju Tašlihana. Jedna strana kaže da se objekt treba rekonstruirati, druga da objekt treba restaurirati, a treća strana zalaže se da se gradi novi objekt. Dervišević kaže da iza svakog ovog prijedloga stoje stručnjaci i da se tu lahko može vidjeti da postoji otvoren problem kojem treba pristupiti vrlo oprezno. “Ako se već poziva struka i govori da se trebaju slijediti savremeni tokovi, nekoliko je puta do sada struka pogriješila i mislim da se ne treba žuriti s bilo kakvim odlukama i bilo kakvom gradnjom. Struka je do sada pogriješila mnoštvo puta: kada je dozvolila da se sruši Isa-begova tekija jer se mislilo da taj objekt više nema značaja i da se treba ići progresivno; struka je također pogriješila kada su napravili purifikaciju Baščaršije, tako da znamo da su tzv. Trgovke, čitav niz dućana srušen je prateći nove trendove u arhitekturi. Postoji još čitav niz slučajeva u kojem su srušeni objekti koji bi danas vrlo lahko mogli imati status nacionalnog spomenika. Mi sada, o pitanju Tašlihana, trebamo pustiti da prođe dovoljno vremena u kojem ćemo napraviti okrugle stolove i naučne skupove na kojima bi se donijela konačna odluka”, poručuje Dervišević.

Lemja Chabbouh-Akšamija, šef Katedre za teoriju i historiju arhitekture i zaštitu graditeljskog naslijeđa na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, kaže da je u vezi s Tašlihanom jedno vrijeme bila prilično zbunjena. Zato je provela svoju istragu, nakon čega je došla do zaključka da su ljudi potpuno neinformirani i da priča o Tašlihanu nije toliko komplicirana kako se nastoji predstaviti.

“Treba uzeti kartu iz 1868. godine. To je karta koju su napravili Austro-Ugari, i to sa zatečenim podacima bez ijedne nove intervencije. Na toj se karti jasno vidi da je riječ o velikom kvadratnom prostoru. Prije deset godina je moj kolega Sejo Gološ uradio idejni i izvedbeni projekt Hotela ‘Europe’. Na prostoru ispod napravljena je garaža koja nema nosivu sposobnost da ima išta iznad sebe. Niko do ovog trenutka nije to izgovorio. Ne znam da li iko o tome razmišlja. Pošto su i prošli put počele priče o Tašlihanu, prijašnja Komisija, u kojoj je bio i pokojni Dubravko Lovrenović, Amra Hadžimuhamedović i Ljiljana Ševo, htjela je pošto-poto da sačuva elemente Tašlihana pa su uradili i rekompoziciju Tašlihana. Sve su rastavili, složili u neke okvire i ramove, ispod napravili garažu i stavili odozgo ploču, i onda odozgo, a to je čista kozmetika i ništa više, postavili ostatke temelja u onom njegovom izvornom obliku, kako je i bio, ali napominjem, na ploču od garaže”, pojašnjava Chabbouh-Akšamija i opominje da je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, u principu, post festum, neke stvari otkrivala koje ona smatra skandaloznim “jer bi se od njih kao od stručnjaka trebalo očekivati da te stvari znaju”.

“Ne trebate vi otkrivati toplu vodu, nego ti ‘stručnjaci’ trebaju uzeti dokumentaciju i uputiti se u određenu stvar prije nego donesu odluku. A kada se već nešto desi, onda je to bruka i sramota. Ja nemam ništa protiv obnove i to, ako će se graditi, treba da bude reverzibilan objekt koji će se u neka doba moći skloniti bez da napravi neku štetu tom prostoru. Druga stvar, ako se već radi i ako je reverzibilan, to bi trebao biti neki savremeni objekt u kojem će tradicionalno ostati prisutno, a koji bi ambijentalno svakako morao biti uklopljen. Bit će to teško, jer, s jedne strane, imate leđa Gazi Husrev-begovog bezistana i ostataka Tašlihana i vertikalnog zida, a opet, s druge strane, imate savremeni front Hotela ‘Europe'”, napominje Chabbouh-Akšamija i kaže da je u ovom cijelom procesu ključna riječ odgovornost, koja redovno izostaje, jer, kako tvrdi, ljudi rade posao šlampavo, primaju enormno visoke plate i pri tome svemu ne snose nikakvu odgovornost.

Obnova Tašlihana srušila bi Hotel “Europe”

Amir Pašić, predsjednik novog saziva Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, koja je “formirana” u martu 2016. godine, pojašnjava priču o Tašlihanu: “Na zapadnom dijelu nekadašnjeg Tašlihana izgrađen je Hotel ‘Europe’. Kada bi neko želio obnoviti Tašlihan, što sada često možete čuti u medijima, morao bi srušiti Hotel ‘Europe’. O tome je zaista smiješno i neozbiljno govoriti. Da nema ništa na tom prostoru, onda bi bilo realno govoriti o tome. Niko i ne spominje da su dimenzije Tašlihana bile oko 70 metara S – J i I – Z više od 50 metara. Niko posljednjih 130 godina nije došao na ideju da ga obnovi, i sada, kad ga je već tehnički nemoguće obnoviti, pojedinci žele raditi na tom pitanju.” Pašić podsjeća javnost da temelji koji se nalaze sada na mjestu gdje je nekada stajao Tašlihan, koje prolaznici mogu vidjeti, jesu demontirani kako bi se napravila garaža Hotela “Europe”, nakon čega su vraćeni na njenu ploču. Pašić tvrdi da se samim tim postupkom izgubio integritet tog objekta, te ističe da bi se na tom mjestu eventualno mogao izgraditi arheološki park.

“Mi moramo primijeniti međunarodne principe, gdje naša Komisija ima zadatak baviti se registracijom spomenika. Prošle smo godine, kada smo preuzeli Komisiju, naslijedili 1.818 peticija koje već 15 godina čekaju da budu riješene. Mi dajemo svoje mišljenje, a nikako odobrenje da se nešto gradi ili ne. Komisija je samo jedna karika u lancu koja daje ocjenu vezano za spomenike, a ocjenu dajemo shodno stanju na terenu; a već sam vam objasnio na kakvo smo stanje naišli kada je riječ o ostacima Tašlihana. S druge strane, mediji nam prigovaraju što smo, kao, izbacili strance iz Komisije, onda se na to dodaje još stotinu stvari. Moj je stav vrlo jednostavan, a to je da smo mi zreli ljudi koji su sposobni i stručni da donose odluke, pošto imamo mrežu stručnjaka i institucija koje se bave ovom problematikom. Ako vi nemate eksperte iz određenog polja, normalno je onda da ćete kontaktirati strane stručnjake. Tako svi rade u svijetu”, kaže Pašić, koji je 1977. godine diplomirao na ovoj zoni Baščaršije, a doktorsku disertaciju prije 30 godina odbranio na temi islamske arhitekture.

“Mislim da dovoljno poznajem ovu problematiku i, upravo zbog toga, tvrdim da ovo uopće nije pitanje Tašlihana, već politizacija čitave stvari kako bi se skupili neki politički poeni i kako bi se ocrnila neka druga strana. Smiješno je to sve skupa, zaista”, konstatirao je Pašić.

PROČITAJTE I...

Usmena predaja kazuje kako je ovaj kraj bio pomilovan i zaštićen od većeg stradanja u svakom ratu, pa i u potonjem. Razlog tome narodni genij nalazi u trima obližnjim turbetima: turbe Hasan efendije u Čanićima, šejha Dede u Čekanićima i šejha Sinana u Gornjem Srebreniku – iznad Starog grada. Ova tri turbeta čine trokut u čijoj se unutrašnjosti nalazi današnji Srebrenik. Međutim, i tri spomenute džamije obrazuju trokut u kojem je ova pitoma čaršija pronašla svoj mir

Amerikanci su snimali filmove o vikinzima, mongolima, eskimima i sve tako do Shaka Zulua, a zlatni američki momak Tom Cruise uspio je glumiti njemačkog SS oficira na engleskom jeziku s jakim njemačkim akcentom. A nije izostajalo ni to da "Alo Alo" Britanci glume pripadnike francuskog pokreta otpora na engleskom jeziku, ali sa šuškavim i zavodničkim francuskim akcentom. Hej, pa Austrijanac Arnold Schwarzenegger uspio je postati američki terminator i nikoga nije bilo briga što se čuje na štajerski naglasak. A neko kaže da Yurdaer Okur ne može glumiti Aliju Izetbegovića, a Keanu Reeves može Budu i James Caviezel može Isusa. I može Australac Mel Gibson glumit škotskog buntovnika Williama Wallacea, a ne može Berke Uzrek Bakira Izetbegovića

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!