Šta se dogodi kada se bolja budućnost posvađa s narodom i pravdom

I sada, kada ga njegov nekada omiljeni medij napada, Konaković bi uz politički facelifting želio dio negativne atmosfere koja prati Radončića, i to vrlo nezgodnu famu o nacionalnom izdajniku i čovjeku koji je infiltriran među Bošnjake s ciljem njihovog raslojavanja, prebaciti na Šefika Džaferovića i SDA. Uostalom, sudi po sebi i vlastitom osjećaju za “zakulisne igre”. U njima je do sada bio gubitnik, a ne bi se moglo reći da se nije trudio.

Ako bismo sudili prema izjavama Dine Konakovića, Šefik Džaferović nije u predizbornoj kampanji nego u turističkom obilasku Bosne i Hercegovine. Naime, Konaković tvrdi da je “lider SDA Bakir Izetbegović sklonio strukture koje su smetale Fahrudinu Radončiću kako bi lider SBB-a imao šanse da pobijedi” te da je “dogovor Izetbegović – Radončić sada potpuno jasan”. Međutim, Konaković dobro zna šta radi kada iznosi ovu vrstu lažnih procjena. Dio je javnosti, nažalost, uvježban da pada na priče o “zakulisnim igrama”, te su uvjereni da se ama sve vrti oko “podjele plijena”. I nije Konaković jedini koji širi ovakvu vrstu političkih spinova, one su, nažalost, učestala pojava. Doduše, što se Konakovića tiče, lahko ga demantiraju činjenice jer nije se Šefik Džaferović s Bakirom Izetbegovićem u Travniku susreo da turistički popije kahvu i prokomentira vremensku prognozu, nego su zajednički nastupili na predizbornoj tribini SDA. Usput su izrekli tvrdnje koje su duboko povrijedile (odnosno razotkrile) predsjednika SDP-a i predsjednika SBB-a.

Da je aktuelan bilo kakav dogovor između SDA i Fahrudina Radončića, koji bi, da postoji, bio duboko neprincipijelan i krajnje štetan ne samo za SDA nego i za Bošnjake i državu općenito, Džaferović bi bio gurnut postrance. Upravo suprotno tome, za sada jedino Šefik Džaferović obilazi teren i drži tribine širom Bosne i Hercegovine, što mu je omogućilo da se nametne u javnosti pa možemo zaključiti da je do sada najvidljiviji kandidat u predizbornoj kampanji. Ovakva predizborna strategija SDA za sada se pokazuje uspješnom, a pritom sa subjektom kojeg su isturili, u liku osobnosti kandidata SDA za člana Predsjedništva BiH, ponajbolje demantiraju bilo kakve insinuacije da je Džaferović tzv. trkaći zec u korist Radončića.

Što se tiče dosadašnjeg pojavljivanja kandidata za člana Predsjedništva BiH, Denis Bećirović trenutno bilježi nekoliko nastupa na televizijama, sakupio je poneku podršku od pojedinaca, nekoliko priopćenja podrške fantomskih i nerelevantnih udruženja iz dijaspore… i to je to. Denisov napuhani balon sastavljen od populističkih patriotskih fraza i frazica polahko se ali sigurno ispuhuje. Međutim, SDP je preko svojih drukera po medijima vrlo aktivan u zagovoru svoje ideologije, što se posebno vidi po društvenim mrežama, gdje njihovi aktivisti pokušavaju (pre)oblikovati javno mnijenje. I to je varljivo jer kao da zaboravljaju da vrlo negativna društvena atmosfera koju šire ne prelazi granice Sarajeva i još pokojeg većeg grada u Bosni i Hercegovini. S druge strane, često optužuju SDA da pomoću svojih stranačkih botova vodi žestoku kampanju po društvenim medijima. Prema saznanjima koje imamo, SDA ne vodi ovakvu vrstu kampanje, koja je legitimna te je više-manje postala standard u puno razvijenijim demokratijama na Zapadu. Za SDP-ove aktiviste po društvenim mrežama još bismo i mogli reći da ih krasi određena količina inteligencije, općeg znanja i neke vrste uvjerenja u ono što promoviraju, ali za Radončićeve internet-botove (lažne profile) možemo reći da su u pravom smislu riječi otužna robovska vojska koju je vrlo lahko detektirati i nadglasati. Ako nisu to, onda su silikonski dodatak na neku od aplikacija na Facebooku i odazivaju se na ime Sanela Prašović-Gadžo.

Radončić, nakon Konvencije SBB u kojoj je obznanio svoju kandidaturu, nije prisutan na terenu. Sastao se s nekoliko stranih dužnosnika… i to je sve. Treba uzeti u obzir da ovaj političar, osim problema s pijeskom u bubrezima zbog kojih ne može posjetiti Srebrenicu, ima i određene probleme s pojavljivanjem na otvorenom prostoru uopće. Jesu li stanoviti strah od naroda i manije proganjanja definitivno preuzele njegovu krhku duševnu mikroklimu, suštinski je nebitno, ali intrigantna je pomisao na Radončićeve fobije da kao postoji neki nadobudni Bošnjo koji bi u njemu mogao prepoznati nekadašnjeg turskog vazala, a zatim ljutog muslimanskog glavosječu Kraljevića Marka, pa ga počastiti kakvom letećom ciglom. Jer, bez obzira šta god ko mislio, narod nije glup i narod zna. Stoga, Radončić vjerovatno smatra da će njegov duboko kompromitirani Avaz za njega odraditi sav posao, što je bez sumnje posve kriva procjena. Upravo iz ovog uvjerenja, Radončić ovih dana intenzivno napada lidera novoosnovane stranke Narod i pravda.

Ako je neko zaboravio, da podsjetimo da je Dino Konaković bio jedna od omiljenih celebrity ličnosti koja je, bez obzira na ozbiljno narušene odnose između njegove bivše stranke i Radončićevog SBB-a, kao bivši premijer Kantona Sarajevo, bio čest gost Avazovih tiskovina. Konaković je računao da će se ova saradnja nastaviti i prilikom njegovog napuštanja SDA, i to s ciljem da ga SBB podrži i bude protiv njegove smjene s mjesta premijera Sarajevskog kantona. Ne samo da se to nije dogodilo nego se Konaković posljednjih mjeseci našao pod paljbom Radončićevih medija. Naime, Radončić je ispravno shvatio da otpadnici od SDA više štete njemu nego onima od kojih su otpali i da ponajviše utječe na njegovu izbornu bazu koja se uvjerila da vožd iz “tornja” nije rješenje i utjeha za njihova razočarenja politikom te će, po svemu sudeći, veliki broj glasača SBB‑a dati priliku nekome “novom”, bez obzira što oni poput Konakovića imaju pokoju SDA boru na čelu.

I sada, kada ga njegov nekada omiljeni medij napada, Konaković bi uz politički facelifting želio dio negativne atmosfere koja prati Radončića, i to vrlo nezgodnu famu o nacionalnom izdajniku i čovjeku koji je infiltriran među Bošnjake s ciljem njihovog raslojavanja, prebaciti na Šefika Džaferovića i SDA. Uostalom, sudi po sebi i vlastitom osjećaju za “zakulisne igre”. U njima je do sada bio gubitnik, a ne bi se moglo reći da se nije trudio.

PROČITAJTE I...

I bez obzira na to da većina Bošnjaka zna da je Komšić političar koji se nije proslavio za vrijeme svojeg osmogodišnjeg mandata u Predsjedništvu BiH, osim što je njegova pojava bila trn u oku Hrvatima, Bošnjaci su mu dali povjerenje jer ga ne vide kao opasnost za opstanak BiH.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!