Šta se dešava kad ne pratimo šta nam djeca gledaju na internetu

Jednog dana pokušao se sjeći nožem. Na svu sreću, zaboljelo ga je pa je odustao. To je radio skrivajući se od nas, ali je sve ispričao mojoj majci, a ona meni. Ja sam doživjela šok. Krivila sam sebe što nisam više bila upućena, ali sam do tada mislila da dovoljno pratim šta radi na internetu. Međutim, potrebne su sekunde da dijete dođe do neželjenog sadržaja”

U prošlom broju Stava pisali smo o balkanskoj YouTube sceni te vrlo mogućim negativnim efektima djelovanja pojedinih “popularnih” domaćih youtubera, koje većinom prate djeca uzrasta između deset i petnaest godina. Naveli smo primjere pojedinih youtubera u čijim su sadržajima najviše zastupljene psovke, ismijavanje, omalovažavanje drugih i slično, a što pokušavaju oponašati njihovi fanovi, odnosno djeca. Koliko god da je tehnologija korisna, kao i internet, njihovo prekomjerno korištenje, odnosno korištenje bez adekvatne kontrole roditelja, za djecu može biti opasno. Nisu tu samo youtuberi, već i razni drugi neprimjereni sadržaji koji se djeci nude kroz crtane filmove, igrice i slično.

Ovog puta razgovarali smo s roditeljima s lošim iskustvima izazvanim onim što su njihova djeca gledala na YouTubeu.

Sanela, majka šestogodišnjeg dječaka iz Sarajeva, i danas pokušava “izbrisati” tragove lošeg utjecaja YouTubea na ponašanje svog sina. U ispovijesti za Stav govori kako nije ni sanjala da joj stariji sin može početi udarati šakama svog dvije godine mlađeg brata.

“Sve se desilo prije dvije sedmice. Kao i sva druga djeca, i moji sinovi danas odrastaju uz savremenu tehnologiju, s tim da smo kao roditelji bili sigurni da uspješno kontroliramo situaciju. Stariji sin, kojem je šest godina, dnevno je imao pravo na pola sata ili sat gledanja crtanih filmova na internetu, a i te crtiće birali smo suprug i ja. Međutim, on je “skačući”, odnosno klikajući s crtanog na crtani, pronalazio nekog našeg dječaka youtubera koji je oponašao nekakvog Jasona. Nekoliko puta sam, čim bih to primijetila, mijenjala sadržaj, misleći da je do njega došao slučajno. Njemu je bilo zanimljivo gledati kako neko igra igricu, kako oponaša likove iz horora i slično, a nije bio svjestan kakav će to utjecaj imati na njega, jer su i te igrice pune nasilja”, priča ova mlada majka. Njen šestogodišnji sin, nakon određenog perioda, počeo je biti nasilan prema svom četverogodišnjem bratu, udarati ga šakama i oponašati situacije iz igrica. Nažalost, to nije bilo sve.

“Jednog dana pokušao se sjeći nožem. Na svu sreću, zaboljelo ga je pa je odustao. To je radio skrivajući se od nas, ali je sve ispričao mojoj majci, a ona meni. Ja sam doživjela šok. Krivila sam sebe što nisam više bila upućena, ali sam do tada mislila da dovoljno pratim šta radi na internetu. Međutim, potrebne su sekunde da dijete dođe do neželjenog sadržaja”, kaže majka. Nakon ovog saznanja, roditelji su razgovarali sa sinom te ukinuli gledanje sadržaja na YouTubeu. Navodi da i danas razgovaraju s njim pokušavajući mu objasniti šta se sve moglo desiti. “Hvala Bogu, to nije ostavilo nikakve posljedice jer smo na vrijeme otkrili, ali nikome ne bih poželjela takav stres. Oni su mali i ne razumiju šta sve može biti na internetu.”

Drugo iskustvo ispričala nam je Alma iz Zenice, majka dječaka koji danas ima trinaest godina, a koji je kao mali bio “hiperaktivan”. Da bi ga makar malo zabavila dok skuha ručak ili završi neke druge kućne poslove, majka mu je povremeno davala da gleda crtane filmove na YouTubeu, pokušavajući izabrati one za njegov uzrast. “Ali, to je jako teško kontrolirati na YouTubeu, jer dok se ja okrenem, on je s nekoliko klikova već došao do sadržaja koji nema veze s crtanim filmom za njegov uzrast. Kada je imao pet godina, zavolio je Spider-Mana, počeo ga je oponašati. Nama je to isprva bilo simpatično. Međutim, jedan je dan zavezao sebi maramu na vrat, stavio stolicu na balkon i popeo se jednom nogom na prozor. Na svu sreću, možda u posljednjoj sekundi, uhvatila sam ga i povukla nazad. Bili smo na jedanaestom spratu. A on je mislio da može letjeti poput Spider-Mana jer je imao maramu”, priča majka iz Zenice, ističući kako i danas, kada se toga sjeti, preživljava šok. Smatra da su današnji crtani filmovi mnogo drugačiji nego prije desetak ili više godina, odnosno, da je teško naći “normalne” crtane filmove. Većina sadrži neki oblik nasilja, zlobe, primjera koji nisu za djecu. Iz tog razloga preporučuje roditeljima da crtane filmove najprije oni pogledaju, pa da ih tek onda puštaju djeci, da bi bili sigurni šta im djeca gledaju.

“Iako mu je sada trinaest godina, i dalje pokušavam ograničiti i pratiti ono što gleda. Šifriram veliki dio stvari, ali on uspijeva ‘provaliti’ šifru samo da bi došao do YouTubea, jer mu je to ušlo u krv. Znam da sam za to ja jedini krivac jer sam mu davala da to gleda kako bi bio mirniji, i zato danas pokušavam ispraviti tu svoju grešku. Dosta toga se ispravilo, pa tako danas više vozi bicikl ili se igra s loptom s drugarima nego što gleda sadržaje na internetu”, kaže ova Zeničanka.

Nejra iz Sarajeva priča da je kod svoje kćerke na vrijeme uspjela prepoznati loš utjecaj određenih sadržaja. U njenom je slučaju riječ bilo o crtanom filmu Nindža kornjače. “To je crtani film još iz našeg djetinjstva. Nisam mogla ni zamisliti da može imati nekog lošeg utjecaja. Međutim, moja kćerka, koja je tada imala šest godina, gledajući ovaj crtani, počela je raditi sve što bi na njemu vidjela – skakati, boriti se i slično. To je radila u stanu kada je bila sama, ali isto tako se počela ponašati i prema djeci, udarati ih, što je mene zaprepastilo. Čim smo to prepoznali, reagirali smo i zabranili joj da gleda taj crtani”, kaže Nejra, navodeći da za svaki uzrast djeteta treba postojati poseban sadržaj, jer je kroz njen slučaj očito da Nindža kornjače nisu za uzrast od šest godina. Njena kćerka danas koristi i mobitel i laptop, ali uz strogu roditeljsku provjeru i bez profila na društvenim mrežama.

Kenan iz Sarajeva otac je desetogodišnjeg dječaka kojem je YouTube nekada bio glavna zanimacija. Otac navodi da je sve počelo kroz crtane filmove, te da je i njegov sin, kao i svako drugo dijete, imao omiljene crtiće, a YouTube je olakšavao da ih gleda kada želi. Isto tako, volio je i određene igrice. “Dopuštali smo mu po pola sata svaki dan, i to tako da mi pronađemo crtane koji želi. Gledao ih je isključivo u dnevnoj sobi, u kojoj smo i mi boravili. Ipak, ni ta kontrola nije bila dovoljna. U školi je saznao za neke popularne youtubere pa je s crtanih filmova prelazio na priloge yuotubera. Jedan nam je dan učiteljica rekla da je počeo koristiti neprikladan rječnik, psovati, što nas je kao roditelje jako iznenadilo, jer tome baš pridajemo pažnju. Barem smo mislili da je tako”, priča Kenan, dodajući da su od toga dana počeli dodatno promatrati ponašanje sina.

Uskoro su se uvjerili da se počeo nekulturno ponašati prema majci, a ako bi igrao igricu, znali su ga čuti i kako psuje. “Šokirani tom promjenom, pregledali smo svaki dan šta je na internetu prethodno gledao i tako naišli na te neke yuotubere. Nakon nekoliko odgledanih videa, shvatili smo razlog promjene njegovog ponašanja. Prilozi koje je gledao bili su puni psovki. Ti su likovi igrali razne igrice, pri čemu su stalno koristili pogrdne riječi, što je djelovalo i na našeg sina.” Odmah su zabranili te klipove, a rješenje su pronašli u tome što su napravili određenu listu videa na YouTubeu na koju je pristup imao njihov sin, a ostale su sadržaje zabranili. Kaže da i danas redovno prate šta im sin gleda na internetu jer je vrlo lahko da se to ponovo desi.

 

PROČITAJTE I...

Svakog 4. decembra od 1993. godine do danas pripadnici Diverzantskog odreda “Dido”, uz svog komandanta brigadira Seada Rekića i saborce iz drugih jedinica, okupe se na Brezovači u podnožju Igmana kako bi odali počast dvojici poginulih boraca Armije Republike Bosne i Hercegovine: Adnanu Došliću i Samiru Bećiroviću. Ekipa časopisa Stav ove je godine boravila s njihovim saborcima, bilježeći kazivanja o dvojici mladića koji se nisu štedjeli u borbi za odbranu BiH

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!