Šta je Bakir Izetbegović govorio u Istanbulu?

“Čovjek snuje, a Allah određuje. Komunisti su mu namijenili 14 godina zatvora, a on je na polovici te kazne bio predsjednik Bosne i Hercegovine i šef onima koji su ga progonili. Bio sam s njim kada je kao predsjednik ulazio u institucije zatvora, policije i tužilaštva, te ste mogli vidjeti na licima tih ljudi strah od njegove osvete. Ali, on im se nije svetio”, rekao je član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović u Istanbulu, prisjetivši se vremena pokretanja SDA i višestranačja u BiH

 

U organizaciji vakufa “Bosna Sandžak” i Udruženja za kulturu i solidarnost “Bosna Sandžak”, koji okupljaju veliki broj Bošnjaka iz istanbulske općine Bayrampaşa, od 14. oktobra do 2. decembra organizirano je mnoštvo respektabilnih kulturnih manifestacija. Riječ je o drugim po redu “Danima kulture ‘Bosna Sandžak'”, koji su otvoreni izložbom fotografija bosanskohercegovačkog fotografa Samira Sinanovića. Izložba je popraćena i s monumentalnom monografijom Bosna i Hercegovina – Očima ljubavi, fotografskim putopisom koji je autor iz Sanskog Mosta u nakladi bošnjačkih udruga s Bayrampaşe izdao u dvojezičnom tursko-bosanskom izdanju.

U sklopu “Dana kulture” nastupit će muzičari Amira Medunjanin i Damir Imamović, a književnik Abdulah Sidran počastit će turske Bošnjake s književnom večeri. U prestižnom Pera muzeju održat će se i projiciranje dokumentarnih filmova na temu sevdalinke i sevdaha, ali i muzičkog naslijeđa Balkana. Zanimljivo je, kako su nam sami organizatori objasnili, da se ovom manifestacijom uradio svojevrsni iskorak od dosadašnjeg pretežno folklornog i udrugaškog obilježavanja kulturne tradicije Bošnjaka u Turskoj, te da su izabrani ponajbolji predstavnici bh. kulture i za mjesta njihovih nastupa određene respektabilne kulturne i obrazovne institucije u Turskoj.

 

KAD BI SE SRCE OPREDIJELILO, ONDA BI GA VODIO RAZUM

Univerzitet Marmara u staroj jezgri Istanbula, tik uz čuvenu Plavu džamiju, jedna je od takvih institucija. 15. oktobra, četiri dana uoči 14. godišnjice preseljenja prvog predsjednika nezavisne BiH Alije Izetbegovića, na Univerzitetu gdje je 1997. primio titulu počasnog doktora pravnih nauka održano je predavanje člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića pod naslovom Moj otac Alija Izetbegović. Među prisutnima, uz vodstva bošnjačkih udruženja u Republici Turskoj, bile su visoke političke delegacije iz Republike Turske, visokopozicionirani državni ministri iz Bošnjačke stranke u Crnoj Gori, predstavnici SDA Sandžaka iz Novog Pazara, te mnogi drugi zainteresirani građani Republike Turske, u kojoj Alija Izetbegović ima neprikosnoveni status političkog lidera i islamskog filozofa.

Bakir Izetbegović izabrao je fotografije koje su obilježile političko djelovanje njegovog oca, te je uz njihovu projekciju ponudio dinamična objašnjenja i uvid u ključne događaje njegovog života. Bakir Izetbegović zahvalio je organizatoru i vodstvu Univerziteta Marmara te predavanje započeo prisjećanjem na svog pradjeda, koji se također zvao Alija Izetbegović i koji je 24 godine bio načelnik Općine Bosanski Šamac. Njegov otac bio je Izet-beg Jahjapašić, porijeklom iz Beograda, otkuda je porodica protjerana. Pradjed Alija Izetbegović služio je vojsku u Istanbulu, gdje je upoznao djevojku Sidiku Dževrak iz Uskudara, koju je oženio. Bakir Izetbegović objasnio je da je Sidika bila tamne puti i zelenih očiju, te da je zauvijek “obojila” njegovu porodicu.

“Pa su se Izetbegovići rađali plavokosi poput Alije i mene, ili su bili tamniji i zelenooki, a genetika iz Uskudura zauvijek je ušla u našu krv. U našoj kući u Bosanskom Šamcu podjednako se govorio bosanski i turski jezik, a otac Alije Izetbegovića, moj dedo, bio je trgovac, jedan pravi gospodin i beg, vrlo ozbiljan čovjek”, rekao je i dodao da je nakon jednog poslovnog neuspjeha preselio u Sarajevo. Život mu je obilježio Prvi svjetski rat, gdje se borio u austrougarskim bošnjačkim regimentama, te je ranjen na italijanskom frontu.

“Moj je otac posebno volio svoju majku. Bila je posebna osoba, bila je emocija koja je držala porodicu na okupu, vjernica koja je u njega od djetinjstva usađivala islam”, naglasio je Bakir Izetbegović, pokazavši staru sliku svoje porodice s koje je danas živa samo njegova tetka Hajrija, koja danas ima 94 godine.

S fotografija koje prikazuju njegovog oca u mladosti Izetbegović opisuje mladog idealistu koji izgleda pomalo pjesnički, sklon izučavanju filozofije, vjere, književnosti, politike i koji stasava u revolucionarnim vremenima društveno-političkih prevrata.

“I muslimani su u to vrijeme razmišljali o revolucijama kako bi spasili svoje vrijednosti, osjetivši da su slabi i da se trebaju rješavati onoga što ih koči. Alija je prvo bio privučen komunističkom idejom, ali to nije dugo trajalo jer je to bila ateistička ideologija, a on je bio vjernik. Zatim su krenula njihova organiziranja, a nevjerovatno da je još kao devetnaestogodišnjak koncipirao knjigu Islam između Istoka i Zapada. Interesantno da je u izboru životnih ciljeva bio idealista i romantičar, ali kada bi ih odabrao, onda bi postao vrlo uporni racionalista. Ništa se ne bi moglo bazirati na pretpostavki, a kad bi se srce opredijelilo, onda bi ga vodio razum”, rekao je Izetbegović, te detaljno nastavio o djelovanju “Mladih muslimana”, koji su bili inspirirani ideologijom “Muslimanske braće” iz Egipta i koji su tražili autentični izraz koji će izvući muslimane iz letargije i pasivnosti. Osvrnuo se i na period Drugog svjetskog rata kroz prikaz slike gdje Alija Izetbegović 1943. godine u Istočnoj Bosni kao humanitarac s “Mladim muslimanima” pomaže muslimanskim muhadžirima, te nezavidnoj poziciji u kojoj su se našli, razvučeni između ideologija zločinačkog fašizma i ateističkog komunizma.

O svojoj majci Halidi Repovac rekao je da su se ona i Alija u mladosti jako zaljubili jedno u drugo i da je s njim u braku bila 60 godina. “Većinu vremena ga je čekala, da izađe iz zatvora, da se vrati s dugih putovanja s terena”, naglasio je. Alija je prvi put uhapšen 5. marta 1946. godine i osuđen na tri godine, a poznatu fotografiju na kojoj drži svoje ime iz arhive dosjea UDBE Bakir Izetbegović je sačuvao sa svjedočenjem udbaša koji su ga ispitivali. “To su vjerovatno najbolje riječi izrečene o Aliji Izetbegoviću. Mi smo njegovi sljedbenici, poštovatelji, rođaci i sinovi, ali treba vidjeti šta su o njemu napisali dušmani i kako se on držao u času kada su svi popuštali, jedni druge optuživali i kada su se gubile glave. Naveli su da zbog njegovog drskog i ponosnog ponašanja tokom istrage zaslužuje što veću kaznu. Čim je izašao iz zatvora, oženio se i dobio kćer, moju sestru Lejlu”, kazao je Bakir Izetbegović, prisjećajući se odlazaka svog oca na teren u Crnu Goru, gdje je gradio elektrane. “Jako bi ga poželio, ne bi ga bilo mjesecima, onda se jednog jutra probudim, a u sobi leži plavokosi, od crnogorskog sunca preplanuli otac koji bi mi uvijek donio neki poklon. Tada ga ne bih puštao, uvijek bih bio uz njega, skakao po njemu, bio nestašan, a on bi sve to trpio. Nikada nije bio grub, nikada me u životu nije udario”, prisjetio se Izetbegović.

 

ČOVJEK SNUJE, A ALLAH ODREĐUJE

Komunisti nisu dopuštali napredovanja u karijeri bivšim zatvorenicima, ali Alija Izetbegović bio je prirodni lider i posao se lijepio za njega, te je uvijek bio šef, pa kada na tu funkciju i nije bio izabran. Bakir Izetbegović smatra da njegovo iskustvo na gradilištima, gdje je radio s hiljadama ljudi, i zatvorima, gdje je prisilno i pod pritiskom morao dijeliti prostor s hiljadama ljudi, omogućilo da pronikne u ljudsku psihologiju i da razvije sposobnosti uspješnog organizatora, a kasnije i političkog lidera.

“Očigledno je bio pripreman za ulogu koja ga je čekala, a koja nije bila nimalo lahka. Bio je idealan sagovornik, ogromnog znanja i ogromnog interesiranja. Nije bilo toga o čemu s njim niste mogli razgovarati. Imao je izuzetno dobru narav, praštao je ljudima, prelazio je preko njihovih mana i sitnih izdaja, vraćao ih nazad”, objašnjava Izetbegović, a pokazao je i mnoštvo fotografija na kojima se njegov otac, kao “borac za stvar islama”, susreće s mnogim saputnicima i intelektualcima tog doba.

38 godina nakon prvog hapšenja, u martu 1983. godine, Alija Izetbegović ponovo je uhapšen i suđen u montiranom procesu. Bakir Izetbegović objasnio je da su tzv. islamski fundamentalisti, kako su ih prozvale komunističke vlasti, ustvari bili obračun Beograda s dijelom komunističkih vlasti u BiH koju su činili Bošnjaci, ne bi li među njih ubacili “vrući krompir” i pratili njihove reakcije. Oni su odlučili da se s tzv. bujanjem islamskog radikalizma drakonski obračunaju, a među lažno optuženim bio je Alija Izetbegović. Sadašnji član Predsjedništva BiH sjetio se vremena kada su komšije od njih okretale glavu, kada su ih ljudi izbjegavali na ulici, kada u štampi nije mogao pročitati ništa osim laži o svom ocu, kada je bilo jako malo iskrenih, hrabrih i vrijednih ljudi i organizacija koje su željele pružiti pomoć. Alija Izetbegović dobio je 14 godina robije, a čovjeku koji je tada u šezdesetim godinama života to je značilo gotovo doživotnu robiju. Bakir Izetbegović kaže da u više od 5 godina zatvora njegov otac niti jednom nije pušten kući, a da su na vikende puštani masovne ubice i silovatelji. O tom vremenu Bakir Izetbegović otkriva da je očeva veza i kontakt s vlastitom djecom bio presudan da se održi, ali da je među osuđenim kriminalcima u zatvoru bilo dobrih ljudi koji su ga štitili, posebno ističući Albance, koji su bili vrlo zaštitnički raspoloženi prema njegovom ocu.

“Ali, čovjek snuje, a Allah određuje. Komunisti su mu namijenili 14 godina zatvora, a on je na polovici te kazne bio predsjednik Bosne i Hercegovine i šef onima koji su ga progonili. Bio sam s njim kada je kao predsjednik ulazio u institucije zatvora, policije i tužilaštva, te ste mogli vidjeti na licima tih ljudi strah od njegove osvete. Ali, on im se nije svetio”, rekao je Bakir Izetbegović, prisjetivši se i vremena pokretanja SDA i višestranačja u BiH.

“U početku smo bili sami. Ja sam imao jednog Stojadina i njime smo obilazili BiH i on je hrabrio ljude, posebno intelektualce. Kada je krenulo, to je bilo kao kada brana provali, kao lavina, takva je bila reakcija Bošnjaka koji su stotinu godina trpjeli nepravde, progone i otimanja. Kada su grč i stega nestali, odaziv je bio masovan”, rekao je Bakir Izetbegović o pokretanju SDA i dodao da je “Alija imao jako dobre odnose s bosanskim Srbima i Hrvatima, a da nije bilo uplitanja Zagreba i Beograda, ne bi bilo rata”.

Bakir Izetbegović, uz obimnu slikovnu prezentaciju, govorio je i o tadašnjim odnosima sa Srbima i Hrvatima i njihovim predstavnicima, bosanskoj tradiciji i osjećaju za multikulturalnu zajednicu, događajima koji su prethodili agresiji na Republiku BiH, referendumu za nezavisnost, zatim o četverogodišnjoj agresiji u kojoj Bošnjaci nisu izgubili rat, velikim razaranjima, diplomatskim inicijativama, zemljama koje su pomogle odbranu BiH i o Srebrenici kao “rani koja nikada neće zarasti”.

“Alija je to nazvao ‘čudom bosanskog otpora’, i zaista je bilo čudo, a odgovor je u visokom moralu ljudi. Nismo imali oružja, ali imali smo moral. Ljudi jednostavno nisu mogli ni pomisliti na kapitulaciju i predaju. Richard Holbrooke je jako poštovao Aliju i jednom je rekao: da nije bilo Alije Izetbegovića, ne bi bilo Bosne i Hercegovine. Odnosno, da nije bilo 200 hiljada hrabrih ljudi koji su po blatnjavim rovovima ginuli za Bosnu i Hercegovinu i slušali Aliju Izetbegovića, ne bi bilo države”, rekao je Bakir Izetbegović, te istakao da su posebnu vrijednost tom otporu i borbi dale Sandžaklije.

“Teško ćete naći ijednog Bošnjaka iz Sandžaka da ujedno nije bosanskohercegovački patriota, da tu zemlju ne osjeća kao svoju i da, pa čak ako ne ide u džamiju, ne da na svoju vjeru. To su čvrsti i snažni ljudi, nema slabašnog Sandžaklije”, rekao je član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović uz gromoglasni aplauz publike.

“Božiji rob Alija Izetbegović preselio je, ali mislilac i lider Alija Izetbegović i dalje je živ, to prepoznaju i prijatelji i neprijatelji”, rekao je na samom kraju svog izlaganja.

“Turska ima dva velika lidera: oca Atatürka, koji je spasio Tursku u vremenima kada su je svi napadali, i najboljeg sina Erdoğana, koji će je vratiti na one političke i strateške pozicije koje zaslužuje, koji joj vraća dignitet i ponos. I zato ja vama poručujem da budete uz Tayyipa, jer njega je Bog poslao Turskoj kao što je Bosni i Hercegovini poslao Aliju Izetbegovića”, uputio je Bošnjake u Turskoj član Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda Bakir Izetbegović, te se direktno s predavanja uputio na sastanak s turskim predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoğanom.

 

 

MUHAMED SANDŽAKTAR, PREDSJEDNIK UDRUŽENJA “BOSNA SANDŽAK”

Mi , Bošnjaci, odvojeni smo granicama, ali smo braća

Mnogo sam zahvalan predsjedniku Bakiru Izetbegoviću što je došao i podržao naš rad svojim predavanjem. Cilj našeg udruženja jeste da upoznamo našu braću iz BiH i Sandžaka, da ne zaboravimo ko smo i odakle smo, da učimo i promoviramo našu bošnjačku kulturu i identitet te da se povezujemo. Kada to prepoznaju i političari i podrže nas, tada svaka naša saradnja dobiva na zamahu. Mi smo kulturno udruženje i nastojimo izgraditi mostove između država u kojima živi naš narod. Nije to samo most između BiH, Turske i Sandžaka jer Bošnjaka ima po čitavom svijetu. Drago mi je da su u Beogradu lijepo dočekali predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana, a u Novom Pazaru sam se naježio kad sam vidio koliko ga naš narod voli. Turska će uraditi sve što može za Bosnu i za Sandžak. Mi, Bošnjaci, odvojeni smo granicama, ali smo braća, i to moramo njegovati i unapređivati, a kultura je prostor našeg uvezivanja. Uskoro će kod nas gostovati Amira Medunjanin, Damir Imamović i Abdulah Sidran, te smo sretni jer ćemo moći kroz ove priznate umjetnike Turskoj predstaviti ponajbolje kulturne sadržaje iz Bosne i Hercegovine.

 

MUZAFER ÇILEK, OSNIVAČ FONDACIJE BİGMEV I USPJEŠNI INDUSTRIJALAC

Ovakve aktivnosti ujedinjuju našu dijasporu u cijelom svijetu

Smatram da je kulturna saradnja između dvaju naroda početak. To je osnova. Ona povezuje narode i tako ljudi uče jedni od drugih, kroz kulturu. Mislim da građani Turske ne poznaju dovoljno Bošnjake u Bosni i Hercegovini, niti one iz Sandžaka. Smatram da ovo važi i u obratnom smjeru. Ako se kulturne aktivnosti potiču na pravi način, onda one uvezuju ljude i iz njih se rađaju prijateljstva, ali i biznis i ekonomska razmjena. Prošle je sedmice turski predsjednik bio u Sandžaku. Svim Bošnjacima koji tamo žive to je donijelo poseban val emocija i entuzijazma. A sada je predsjednik Bakir Izetbegović došao u Tursku i svi ljudi koji ovdje žive, svi Bošnjaci i Bošnjakinje, imaju jedan poseban osjećaj, kao što se to može vidjeti danas. Čuti neke detalje o rahmetli Aliji Izetbegoviću od njegovog sina jeste posebno iskustvo za sve nas koji ovdje živimo. Ja se kao Bošnjak u Turskoj osjećam izvanredno zbog toga. Ovakve aktivnosti ujedinjuju cijelu našu dijasporu, u cijelom svijetu, jer i do njih preko medija dopire glas o našim susretima.

 

OSMAN NURKOVIĆ, MINISTAR SAOBRAĆAJA I POMORSTVA U VLADI CRNE GORE I POTPREDSJEDNIK BOŠNJAČKE STRANKE

Vrlo je važno da se Bošnjaci povezuju

Vrlo je važno da se Bošnjaci međusobno uvezuju, kako s Turskom, tako i s Bosnom. Trenutno je bitno da sarađujemo na kulturnom, obrazovnom i informativno-medijskom planu. Ta koordinacija najviše zavisi od Bošnjaka iz Sarajeva, od institucija i intelektualaca u Sarajevu, jer je u tom gradu koncentracija naše elite. Stoga Sarajevo treba inicirati tu saradnju na svim poljima. Sarajevo bi trebalo shvatiti da smo mi dio bošnjačkog korpusa i da ih aktivno zanima kako živimo i s kakvim se problemima suočavamo. Vrlo je važno da se povezujemo i da jedni o drugima znamo više, jer nas ima u svim sferama i ima nas svugdje. Od te saradnje bismo svi mogli imati višestruku korist.

 

 

MIRSAD DŽUDŽEVIĆ, PREDSJEDNIK BOŠNJAČKOG NACIONALNOG VIJEĆA U CRNOJ GORI

Očekujemo da će se otvoriti bošnjačka nacionalna biblioteka u Turskoj

Bošnjačko vijeće u Crnoj Gori organizirana je samouprava Bošnjaka, organizirana po Zakonu i Ustavu države Crne Gore. Ovo je već treći saziv kako postoji Vijeće. Sarađujemo s Udruženjem “Bosna Sandžak” zato što su to naša braća, rodbina i sunarodnjaci koji se trude da očuvaju kulturu i tradiciju koju su s ovih prostora donijeli u Tursku kad su tamo odselili. Prostor djelovanja Bošnjačkog nacionalnog vijeća u Crnoj Gori jeste obrazovanje, kultura i informiranje, riječju – zaštita kulturne baštine. U ovom sazivu smo stavili težište na obrazovanje i zaštitu te baštine. Naše sjedište je u Rožajima, s obzirom na to da je tu koncentriran najveći broj Bošnjaka. Trenutno radimo na projektu bošnjačke nacionalne biblioteke i do sada smo osigurali preko 3.000 naslova. Računamo da ćemo uz pomoć Vlade Crne Gore i nevladinog sektora uspjeti da oformimo tu biblioteku i uz nju bošnjački kulturni centar. Što se tiče pomoći iz Turske, prije svega smo oslonjeni na TIKA-u, na Ambasadu Turske u Crnoj Gori. Od udruženja najviše sarađujemo s Udruženjem “Bosna Sandžak”. Nedavno je potpredsjednik tog udruženja boravio kod nas u posjeti i tad smo dogovorili neke značajne projekte, pa očekujem da ćemo u skorijoj budućnosti početi sa štampanjem knjiga, te da ćemo otvoriti bošnjačku nacionalnu biblioteku u Turskoj.

 

 

PROČITAJTE I...

“Cazinska medresa zatvorena je odmah nakon završetka Prvog svjetskog rata, a ponovo je otvorena odmah nakon početka posljednjeg rata, odnosno agresije na našu zemlju. Medresa je zatvorena 1920. godine zbog nedostatka materijalnih sredstava, a otvorena je 1993. godine zbog duhovnih potreba muslimana ovog kraja. Cazin i cijela Bosanska krajina nisu mogli više podnositi stanje prekinute tradicije, već su odlučili obnoviti kontinuitet pamćenja. Medresa je ponovo svečano otvorena 8. septembra 1993. godine”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!