Srpski narod je danas doživio najveću izdaju od strane svojih političkih predstavnika

Malo će ko shvatiti šta se dogodilo 9. marta 2017. godine. A desilo se nešto što će najskuplje koštati upravo one koji se danas pokušavaju predstaviti kao pobjednici. Pirova je pobjeda koju proglašava član Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda, Mladen Ivanić

Piše: Elvir MUSIĆ

Odluka Međunarodnog suda pravde u Hagu o odbacivanju zahtjeva za reviziju presude BiH protiv Srbije u narednim danima će biti tumačena na razne načine, iz raznih uglova i s različitih analitičkih polazišta. Politička kriza na državnom nivou će se nastaviti još nekoliko dana i pasti će u zaborav kao i mnoge slične krize koje su stanovnike Bosne i Hercegovine u proteklim godinama tjerale u tržne centre po kupovinu rezervi za „ne daj Bože“. Za očekivati je i izbijanje krize na „bošnjačkoj i probosanskoj“ političkoj sceni gdje će pljuštati međusobne optužbe i zahtjevi za smjenama koji će odražavati pokušaj individualizacije krivice za propuštenu priliku da se pred Sudom u Hagu dovrši posao vezan za izvođenje istine na čistac. I ta kriza će proći. Možda će trajati par dana duže od one prethodno spomenute, ali će ipak skončati u zaboravu stanovnika ove prelijepe zemlje.

Malo će ko, međutim, shvatiti šta se dogodilo 9. marta 2017. godine. A desilo se nešto što će najskuplje koštati upravo one koji se danas pokušavaju predstaviti kao pobjednici. Pirova je pobjeda koju proglašava član Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda, Mladen Ivanić. Jadna je reakcija predsjednika manjeg bh entiteta, Milorada Dodika, i otužan je pokušaj likovanja političara koji kroz to likovanje nastoje popraviti rejting pred virtuelne političke izbore. Jer, njima je sve u izborima. I stolicama. A da nije tako, oni bi sami pokrenuli reviziju presude. Pokrenuli bi je kako bi bar pokušali sa srpskog naroda skinuti etiketu jedinog naroda koji je u srcu Evrope, prvi i jedini nakon Drugog svjetskog rata, počinio tako jedno strašno nedjelo kakvo je genocid. Bar bi pokušali. Pokrenuli bi je kako bi bar poručili da su ubjeđeni da njihov narod nije počinio tako strašan neljudski čin.

Ovako, upinjući se iz petinih žila da osujete pokušaj Bakira Izetbegovića da pred Sudom u Hagu pokrene reviziju presude, oni su – svjesno ili nesvjesno – glasno da glasnije ne može, priznali meritornost presude prema kojoj su Vojska i policija Republike srpske na području Zaštićene zone Ujedinjenih nacija, Srebrenice, počinili genocid nad bošnjačkim stanovništvom, i prema kojoj je Srbija mogla spriječiti genocid, a nije to učinila. Pitamo se samo da li je toga svjestan srpski narod koji ovu gospodu koja ga je danas – jednom za navijek – ostavio da nosi stigmu naroda čije su vojne i policijske snage počinile genocid, bira da ga predstavlja u organima vlasti?

Da li će pripadnici srpskog naroda koji nisu i ne žele ponijeti dio krivice koja je – da su njihovi politički predstavnici bili iole mudriji – mogla biti adresirana istinskim krivcima, smoći snage da glasno poruče: Ne u moje ime! Srpski narod je danas doživio najveću izdaju od strane svojih političkih predstavnika koji će nastaviti osporavati kredibilitet Međunarodnog suda pravde u Hagu, a sve s namjerom da se opravdaju pred vlastitim narodom. Međutim, njihova zdušna borba protiv pokušaja pokretanja revizije presude kojom je jasno presuđeno kad, gdje, kako i od strane koga je u BiH počinjen genocid, te ko ga je mogao a nije spriječio, dokaz je protiv njihove tvrdnje o neuvažavanju Suda u Hagu. Da su kojim slučajem uistinu smatrali da taj sud nije kredibilan, na zahtjev za reviziju presude se ne bi ni osvrnuli. Ali, jesu i to će biti dokaz protiv njih pred sudom historije srpskog naroda.

PROČITAJTE I...

Poskok je, po istom principu kao i Građanski savez, Konakovićevo pisanje o Kiseljaku stavio u kontekst džume, klanjanja, džamije, hadža, objavljujući uz svoj komentar premijerovu fotografiju s hadža, nazivajući njegov dolazak u Kiseljak vjerskim turizmom. Još se jednom pokazalo da je ekstremizam uvijek jednako isključiv, odvratan i prljav, bio crven ili crn, ili bilo koje druge boje – svejedno je.

Kao da nije bilo dovoljno to što odlikovanje nosi ime po čovjeku koji je Bošnjake zamišljao kao dio hrvatske nacije, nego otkrivamo da su prije muftije Hasanovića isto odlikovanje 1995. primili ratni zločinci i gospodari života i smrti u tzv. Herceg-Bosni: Dario Kordić, Mate Boban i Gojko Šušak. Osim samog imena i skandalozne liste nagrađivanih, problematično je i vrijeme, odnosno politički kontekst kada je odlikovanje primljeno

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

KOMENTARI

  • Orion 10.03.2017.

    Srpski narod u BiH je ruralnog mentaliteta on samo vjeruje svome voždu. I nikad neće razumjeti šta je to kad se nosi etiketa Genocidnog naroda , nerazumjevajući čak ni šta im govori srpska elita urbanog mentaliteta i građanske provinjencije koja ne želi da nosi tu ljagu na svom vratu a mora .

    Odgovori

Podržite nas na Facebooku!