Srebrenički cvijet: „Priča će živjeti dok ima onih koji će je tkati“

Ove je godine magazin Stav, u saradnji s poslovnim partnerima izdavača Simurg medije, od Udruženja “Gračaničko keranje” naručio “Srebreničke cvjetove”. Naši čitaoci mogli su ih dobiti kao poklon u određenom broju primjeraka ovog dvobroja Stava

 

U malenim bosanskim sobicama nekadašnje Osman-kapetanove medrese u Gračanici nastaju “Srebrenički cvjetići”. Vrijedne ruke žena zauzete su keranjem, a misli dovama Uzvišenom Bogu dok malehnom šivaćom iglom pletu cvijet po cvijet. Kažu da im je želja da svaka od 350 žena iz Udruženja “Gračaničko keranje” isplete ili, kako se to kaže, iskera 8.372 cvijeta za isto toliko izgubljenih života u julu 1995. godine u Srebrenici. Naravno, one žele i više ako budu mogle. U tome im je pomogao sedmični list Stav, koji je ove godine, u saradnji s poslovnim partnerima izdavača “Simurg medije”, od Udruženja otkupio “Srebreničke cvjetove”. Naši čitaoci mogli su ih dobiti kao poklon u određenom broju primjeraka ovog dvobroja Stava, koji je dobrim dijelom posvećen 21. godišnjici obilježavanja genocida u Srebrenici.

“Od 2010. godine, kada smo napravili ‘Srebrenički cvijet’, sve je više žena angažirano jer su zainteresirane za našu priču, i to nam je najvažnije, da se žene žele utkati u tu priču koja nas sve boli i koja nam daje novu nadu u budućnost i nadu da se neće ponoviti ono što je bilo 1995. godine”, s tugom, ali i toplinom, kazala nam je predsjednica Udruženja Azemina Ahmedbegović. Ona je pojasnila da se “Srebrenički cvijet” radi ručno kako bi se ta priča tkala, jer, dok ima onih koji će tu priču tkati, ona će biti živa. Azemina tkanje po vlastitim riječima osjeća kao živu radnju jer ,kada se one brinu i bave time, ustvari pričaju o budućnosti koju ne mogu pričati ako nemaju temelj u prošlosti. “Ovaj je cvijet upravo taj temelj”, poručila je Ahmedbegović.

Žene iz Gračanice napravile su simbol koji je prepoznao cijeli svijet. U proteklih 20 godina niko nije napravio tako upečatljiv simbol stradanja u Srebrenici, a u razgovoru su nam stidljivo priznale da nisu ni bile svjesne šta su uradile. Radile su to najiskrenije, iz najvećeg poštovanja prema onome što predstavlja ovaj simbol i to im je prije svega bio i cilj. Sretne su što su istrajale na iskrenom putu. Potrudit će se da “Srebrenički cvijet” bude dostupan u svim gradovima, da bude dostupan svima onima koji ga žele. Ovaj je cvijet priča o svim žrtvama u BiH, cvijet je postao i simbol BiH, to jeste priča Srebrenice, ali i Prijedora, Kozarca…

U početku su žene iz gračaničkog Udruženja htjele napraviti onoliko cvjetova koliko je bilo žrtava, ali se to širilo. Rade svaki dan, a najviše vole kada mogu pokloniti cvijet. Niko ne zna koliko je ispleteno cvjetića. Zna se, recimo, da je u prvoj godini u bh. gradovima poklonjeno 15.000 cvjetova. Nakon toga, cvjetovi su se raširili po cijeloj planeti, od Evrope, preko Amerike do Australije. Svih 800 zastupnika u Evropskom parlamentu nosilo je “Srebrenički cvijet” na reveru. Žene iz Gračanice napravile su podvig, svi su tražili, i sada traže taj cvijet, jer je jedino taj cvijet original. Brojne svjetski poznate ličnosti nosile su “Srebrenički cvijet”, kreaciju nastalu u nekadašnjoj Osman‑kapetanovoj medresi, a neki su od njih: generalni sekretar Ujedinjenih nacija Ban Ki-moon, predsjednik Turske Recep Tayyip Erdoğan, glumica Angelina Jolie, bokser Adnan Ćatić…

Žene iz Gračanice ustrajale su u ovom poslu iako mnogi u početku nisu shvatali da je to jedna iskrena priča s najboljom namjerom, pa su često nailazile na probleme. Nažalost, i danas se bore s problemima i prinuđene su trošiti energiju na negativne stvari umjesto da je usmjere na rad. Gračaničko keranje zaštićeno je, ima oznaku geografskog porijekla, što znači da se u Gračanici kera na unikatan način i da se po kvalitetu i načinu rada gračaničko keranje razlikuje od bilo kojeg drugog u svijetu. Istovremeno, Udruženje ima autorska prava za “Srebrenički cvijet”, što znači da se mora poštovati pravo onoga ko to radi.

Njihov, da tako kažemo, uspjeh žele iskoristiti mnogi koji žele zaraditi na onome što one rade. Pogotovo su ljute na zanatliju koji je napravio srebrni cvijet s ciljem zarade, sa simboličnom cijenom od 117 eura. Niko ga ne dira, tvrdi predsjednica Udruženja Azemina, osim što se Udruženje bori pravno jer je ukrao ideju i napravio sebi profit. “Gračaničko keranje” bavi se time pravno, i to im je, kažu, najteže jer se žele baviti svojim poslom, pričati priču o žrtvama. Iskorištavanje žrtava zarad profita jako je bolno. Slučaj je sada na sudu i istrajat će. Iako je česta pojava da mnogi žele iskoristiti ovaj cvijet za profit, žene iz Udruženja ne žele mnogo govoriti o tome jer pravne stavri treba raditi u tišini.

I pored toga, uoči 11. jula, Udruženje “Gračaničko keranje” zovu sa svih strana, svi traže cvjetove. Za razliku od prethodnih godina, ove je godine i nekoliko ministarstava tražilo cvjetove, kao i Međunarodni aerodrom Sarajevo. Ali potražnje uvijek ima, tokom cijele godine. Kada neko nazove i traži jedan cvijet, Udruženje pošalje jer je najvažnija nečija želja da ga želi nositi i na taj način podsjetiti na genocid.

PROČITAJTE I...

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!