fbpx

SREBRENICA: Ne posustajemo, ali treba nam više jedinstva

Mi smo narod koji je preživio genocid i prije nekih 15-ak godina nismo mogli ni sanjati da ćemo u Srebrenici dočekivati ramazane kako ih dočekujemo danas. Mi smo ove godine klanjali teravih-namaz na deset mjesta, angažirali smo četiri učenika medrese. Imamo tri naše učenice medrese koje su sada na praksi i uključene su u naše ramazanske programe. Ta su djeca odrasla u Srebrenici poslije rata. To je ono što nam daje snagu i što pokazuje da ima života u Srebrenici”, priča Damir-efendija, koji kaže da su mladi najveće bogatstvo Srebrenice

Piše: Adem MEHMEDOVIĆ

Prije agresije na Bosnu i Hercegovinu i genocida na području općine Srebrenica bile su 23 džamije. Osim u Luci i Slapovićima, gdje su džamije zapaljene, sve su ostale do temelja porušene. Do sada je obnovljeno 19 džamija, a jedna je i novoizgrađena u mjestu Podgaj. Prva džamija koja je obnovljena nakon rata jeste Bijela džamija. Ova je džamija obnovljena 2002. godine, a petnaest godina kasnije krenula je u mjesecu ramazanu obnova dvadesete džamije u ulici Petriča u Srebrenici. Kako kaže Damir-efendija Peštalić, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Srebrenica, Bošnjaci u Srebrenici u proteklim su godinama obnavljali infrastrukturu koja je u potpunosti uništena tokom rata.

NISMO MOGLI NI SANJATI DA ĆEMO U SREBRENICI DOČEKIVATI RAMAZANE KAKO IH DOČEKUJEMO DANAS

“Sada je došlo vrijeme da se bavimo i drugim stvarima osim obnavljanja infrastrukture. Imamo sve uvjete da radimo. Velika je stvar kada djeca kod svojih kuća prave iftare i nose ih majkama koje su same. To su djeca koja odrastaju ovdje. Mi se sada možemo u potpunosti posvetiti radu sa svim generacijama. Mi ovdje imamo izvrsne historičare, profesore, novinare, ljude iz svih branši i svi oni moraju biti uključeni u rad naše zajednice. Islamska zajednica takva mora biti jer je to naše zajedničko mjesto”, kaže Damir-efendija Peštalić, koji dodaje da je značajno što je u mjesecu ramazanu počela obnova džamije u Petriči.

“Nama je džamija u Petriči izuzetno važna. Uspomene mnogih džematlija vezane su za tu džamiju. Posebnu ulogu imala je tokom rata kada su se u njoj ljudi okupljali. Obnova je krenula, i to je četvrta džamija koja se obnavlja u gradu. Do sada je obnovljena Bijela džamija, zatim Čaršijska džamija i džamija u Crvenoj Rijeci. Bijela džamija prva je obnovljena i već sad ima ideja da se zbog toga i renovira. Inicijativu za obnovu džamije u Petriči pokrenule su džematlije. Jedan moj veliki prijatelj koji danas živi u Americi pokrenuo je ideju i inicirao obnovu ove džamije. On želi ostati anoniman, ali mogu slobodno reći da je vakif obnove ove džamije. Naravno, uključeno je tu mnogo džematlija i iskreno se nadam da ćemo naredni ramazan dočekati u džamiji u Petriči”, govori efendija Peštalić.

Damir-efendija Peštalić smatra da se u Srebrenici mnogo toga izgradilo i uradilo u proteklim godinama.

“Mi smo narod koji je preživio genocid i prije nekih 15-ak godina nismo mogli ni sanjati da ćemo u Srebrenici dočekivati ramazane kako ih dočekujemo danas. Mi smo ove godine klanjali teravih-namaz na deset mjesta, angažirali smo četiri učenika medrese. Imamo tri naše učenice medrese koje su sada na praksi i uključene su u naše ramazanske programe. Ta su djeca odrasla u Srebrenici poslije rata. To je ono što nam daje snagu i što pokazuje da ima života u Srebrenici”, priča Damir-efendija, koji kaže da su mladi najveće bogatstvo Srebrenice.

“Mi smo htjeli na jedno sijelo tokom ramazana da pozovemo sve mlade bračne parove u gradu. I kada smo krenuli, onda smo shvatili da mi nemamo kapacitet i prostor da svi budu na jednom mjestu. Onda je aktiv žena našeg Medžlisa pozvao samo one koji su tu u tom aktivu, i tu je bilo 17 mladih bračnih parova i 37 djece. Mi ćemo, naravno, težiti tome da okupljamo naše ljude i praviti strategiju koja je najbolja za sve nas. Ja se sjećam jedne godine, čini mi se, 2004. je bila, i s jednim prijateljem sam pio kahvu koji je bio pesimističan. Kažem mu ja: ‘Vidi, brate, ja imam ženu, ti imaš ženu, bit će djece.’ I tako se pravi zajednica. Danas, hvala Bogu, mi u školi imamo 70% bošnjačke djece, imamo mlade i obrazovane ljude ovdje koji su spremni preuzeti odgovornost. Nema to svaka zajednica u manjem entitetu, i zbog toga moramo biti mudri i pametni da zadržimo te mlade ljude ovdje. Naravno, moramo otvarati put i onima koji hoće da dođu i žive u Srebrenici. U svemu tome ne smijemo zaboraviti naše majke. Ako ne bude života ovdje, koliko će nam pravda značiti?! Pravda u mjestu gdje je počinjen genocid ponovni je život. Života u Srebrenici ima”, kaže Damir-efendija Peštalić ne zaboravljajući majke koje su ostale bez svojih najmilijih.

“Snaga majki koje bez svoje djece dočekuju ramazan i Bajram velika je. Njihova je snaga ogromna i ona nama svima daje energiju, i mi hoćemo i radimo na tome da našu djecu učimo da su one naše majke, a da su naša djeca njihova unučad. U Memorijalnom centru je najveći džemat u Bosni i Hercegovini. Muslimani vjeruju da su šehidi živi. Mi imamo tradiciju da se u Memorijalnom centru Potočari klanja teravih-namaz. Ta ideja i inicijativa došla je od majki čiji su sinovi smiraj našli u Memorijalnom centru. Od 30. marta u Memorijalnom centru svakog se petka klanja džuma-namaz. Vjerovatno će se to nastaviti do septembra, da iskoristimo lijepo vrijeme. Na taj način se družimo, upoznajemo s ljudima koji dolaze iz svih dijelova Bosne i Hercegovine i svijeta”, ističe Damir-efendija Peštalić.

BAJRAM-NAMAZ U 11 DŽAMIJA NA PODRUČJU OPĆINE SREBRENICA

“U Srebrenici se bajram-namaz klanja u 11 džamija. To je dovoljna poruka da je ovdje život moguć i formiran. Nama je lijepo u Srebrenici i niko od nas nije natjeran da se vrati i živi ovdje. Mi smo ovdje što volimo i želimo to. Bošnjaci se ne smiju dijeliti ni po kom osnovu. Ali, evidentno je da neki žele to, da nas dijele na one koji su se vratili, na one koji žive u Federaciji ili dijaspori. Bitno je da ljudi prepoznaju da baza može biti u Srebrenici. Pored ovih ljudi ovdje, mi moramo uključiti sve naše ljude ma gdje bili. Mi se moramo posafati i poredati, jer za svakog ima mjesta, i da svi zajedno radimo za dobrobit današnjice i budućnosti naše djece. Sve je do nas. Bajram neka nam svima bude prilika da pružimo jedni drugima ruku i razgovaramo, da napravimo strategiju koja će biti naša bošnjačka, gdje će svako raditi svoj posao. Neka nam Allah, dž.š., na tom putu pomogne jer dosta je urađeno, ali mnogo više možemo i moramo. Budimo jedinstveni i zajedno u svemu. Neka nam to bude bajramska poruka”, poručio je Damir-efendija Peštalić.

Običaj je u Srebrenici da se bajram-namaz klanja u Bijeloj džamiji. Nakon bajram-namaza, vjernici se okupe ispred Čaršijske džamije, gdje se druže, piju kahvu i čestitaju jedni drugima. Poslije toga, vjernici idu u Memorijalni centar Potočari, gdje odaju počast žrtvama genocida u Srebrenici.

Teravih-namaz u Memorijalnom centru Potočari

Od 2006. godine na Musali u Memorijalnom centru u Potočarima klanja se teravih-namaz. Majke iz Srebrenice, koje su se do tada vratile u svoje domove, došle su u Medžlis IZ Srebrenica s idejom da se ovaj namaz klanja baš na tom mjestu. Svoj zahtjev obrazložile su činjenicom da šehidi nisu mrtvi i da one žele sa svojom djecom klanjati. Ovaj namaz u Memorijalnom centru klanja između 100 i 150 džematlija, a uglavnom su to majke i članovi porodica čiji su najmiliji ukopani u mezarju. Mejra Đogaz izgubila je tri sina i svaku večer teravih-namaz klanja u Memorijalnom centru Potočari.

“Sustanem ja radeći u dan, dug je dan, ali dođem zbog svojih sinova da ovdje klanjam. Osjećam se lijepo kad klanjam kod svoje djece. Ne mogu izostaviti ni jednu teraviju a da ne dođem ovdje”, kaže Mejra Đogaz.

IFTARI

Omladina je u Srebrenici tokom ramazana pripremala iftare i posjećivala nekoliko majki u njihovim kućama, a koje ne mogu često doći u džamiju i koje same žive. Cilj je da mladi pokažu majkama da neko misli na njih. Generacija Srebreničana koja odrasta i pred kojom je budućnost neće zaboraviti ono što su njihovi očevi i djedovi preživjeli, ali genocid im je samo poticaj da budu bolji, uspješniji i velikodušniji prema svakom živom biću, a posebno prema preživjelim Srebreničanima i svojoj Srebrenici, koju neizmjerno vole. Pored toga, tokom mjeseca ramazana u Srebrenici su organizirani mnogobrojni iftari u svim džematima.

RAMAZAN I BAJRAM U BRATUNCU

Bošnjaci na području općine Bratunac s radošću dočekuju iz godine u godinu mubarek-ramazan i Bajram. Glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Bratunac Elvir-efendija Hodžić kaže da je svake godine ramazan ispunjen raznim sadržajima i druženjem džematlija.

“Već osmu godinu zaredom posljednji dan ramazana, uoči Bajrama, organiziramo iftar za omladinu i mektepsku djecu, a poslije akšam-namaza vatromet. Iftar se organizira u haremu gradske džamije, a vatromet svake godine izmami dječiju radost, a i radoznalost naših komšija koji su poslije ovog vatrometa sigurni da smo završili s postom i da je nastupio Bajram. Okolne trgovinske radnje dobro se pripreme i nabave sav neophodni materijal i namirnice za spremanje bajramske baklave. O vatrometu uoči Ramazanskog bajrama kod gradske džamije priča se i prati i u susjednoj Ljuboviji, a poslije njega uslijedi i pokoja telefonska bajramska čestitka”, kaže Elvir-efendija Hodžić i dodaje da se bajram-namaz na području općine Bratunac klanja u šest džamija.

“Prvog je dana Bajrama bajramski prijem u sjedištu Medžlisa, a drugog dana naši imami s džematlijama obilaze šehidska mezarja na području naših džemata. Centralno je okupljanje za Dan šehida kao i svake godine na Šehidskom memorijalnom centru u Veljacima u 10 sati, a nakon toga svi idemo u Potočare”, govori efendija Hodžić, koji je uputio bajramsku čestitku i poruku.

“Bajrame iz godine u godinu dočekujemo na našem topraku, u našim domovima. Cijeli je život ispunjen iskušenjima, tako smo ih i mi imali mnogo. Pred nama je još mnogo toga da uradimo, ali idemo hrabro i ne posustajemo. Da bi nam lakše bilo, moramo biti svi zajedno i svi dati svoj doprinos, bratski stati jedan uz drugog. Zajedništvo je naš uspjeh i siguran put u budućnost. Zajedništvo se najbolje osjeti u ramazanu i bajramskim danima. Neka nam ti dani budu pouka za sve ostale dane u godini”, poručuje Elvir-efendija Hodžić.

PROČITAJTE I...

Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI