Srebrenica i genocid – najskuplje riječi u Srbiji

Evropski parlament “žali zbog kontinuiranog poricanja genocida u Srebrenici od nekih predstavnika srbijanskih vlasti i podsjeća da puna saradnja s Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju i Mehanizmom koji ga je naslijedio također uključuje puno prihvatanje i primjenu njegovih presuda i odluka te naglašava da je priznavanje genocida u Srebrenici osnovni korak na putu Srbije ka pristupanju EU”

Zastupnici Evropskog parlamenta usvojili su 29. novembra u Bruxellesu rezoluciju u kojoj se ocjenjuje napredak Srbije na putu ka Evropskoj uniji, ali i osuđuje politika negiranja genocida počinjenog nad Bošnjacima u Srebrenici. U rezoluciji se kaže da je Srbija “ostvarila napredak u ekonomskim reformama, ali da je od ključnog značaja da se u reformama pravosuđa, suzbijanju korupcije i slobodi medija ostvare opipljivi rezultati”.

Dokument izvjestitelja Evropskog parlamenta za Srbiju Davida McAllistera usvojen je s 503 glasa “za”, 85 “protiv” i 47 suzdržanih. Evropski parlament (EP) usvojio je šest od osam amandmana predloženih uz rezoluciju. Među usvojenim amandmanima jeste i onaj slovenačkog zastupnika u EP Igora Šoltesa, koji se tiče odnosa srbijanskih vlasti prema genocidu počinjenom u Srebrenici.

U amandmanu se navodi da Evropski parlament “žali zbog kontinuiranog poricanja genocida u Srebrenici od nekih predstavnika srbijanskih vlasti i podsjeća da puna saradnja s Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju i Mehanizmom koji ga je naslijedio također uključuje puno prihvatanje i primjenu njegovih presuda i odluka te naglašava da je priznavanje genocida u Srebrenici osnovni korak na putu Srbije ka pristupanju EU”.

Svi koji su preživjeli genocid u Srebrenici znaju da je Srbija učestvovala u genocidu u Srebrenici, kao i u agresiji na Bosnu i Hercegovinu, i to: vojno, logistički, materijalno i ljudstvom. Nažalost, Međunarodni sud pravde u Hagu po tužbi Bosne i Hercegovine protiv Srbije iz 2007. godine odlučio je da “Srbija nije direktno odgovorna za genocid u Srebrenici, ali je odgovorna za to što nije spriječila genocid i kaznila osobe optužene da su genocid počinile”. Međutim, u Srbiji se prije i poslije 2007. godine izbjegavala riječ genocid i, kada je o Srebrenici riječ, uvijek se govorilo o “strašnom masakru”, “velikom zločinu” ili “tragičnom stradanju”.

“Narodna skupština Republike Srbije najoštrije osuđuje zločin izvršen nad bošnjačkim stanovništvom u Srebrenici jula 1995. godine, na način utvrđen presudom Međunarodnog suda pravde”, piše u Deklaraciji o Srebrenici, koju je donijela Skupština Srbije 2010. godine. U toj deklaraciji izbjegnuta je riječ genocid.

Svi Bošnjaci koji su se vratili da pokušaju, neki obnoviti, a neki u potpunosti izgraditi svoja ognjišta, i odlučili da žive u Srebrenici najbolje znaju da je kod Srba u ovom gradu najskuplja riječ genocid. Ista je situacija i u Srbiji; nema velike razlike kad je riječ o negiranju genocida u Srebrenici.

U Srbiji će se i dalje negirati genocid, Aleksandar Vučić predstavljat će se kao “mirotvorac”, a osuđeni ratni zločinac Ratko Mladić bit će heroj. Mladić će se usput iz zatvora javljati uživo u TV programe i emisiju Dobro jutro, Srbijo i gledaoce pozdravljati s “ljubi vas deda Ratko”. Vojislav Šešelj će i dalje biti poslanik u Skupštini Srbije, a između sjednica će biti učesnik “reality programa”. Vjerica Radeta će i dalje biti potpredsjednica Skupštine Srbije, a u pauzama između sjednica pratit će vijesti s nadom da će pročitati da je umrla još neka majka iz Srebrenice kojoj je ubijeno sve i pokušati je i mrtvu uvrijediti i poniziti kao što je pokušala Hatidžu Mehmedović…

Uprkos svemu, Evropski parlament donio je dobru odluku kada je upozorio Srbiju da u kontinuitetu negira genocid u Srebrenici i da je “priznavanje genocida u Srebrenici osnovni korak na putu Srbije ka pristupanju Evropskoj uniji”. Odluka Evropskog parlamenta dođe Srbiji kao svojevrstan šamar od Evropske unije. Pogotovo što je takva odluka donesena nakon izjava srbijanske premijerke Ane Brnabić da u “Srebrenici nije bio genocid” i da je to “za njih u Srbiji činjenica”. U Srbiji ne vole da govore o Srebrenici, a pogotovo ne o genocidu.

Vidljivo je to i iz medijskih izvještaja o usvajanju Rezolucije o Srbiji u Evropskom parlamentu. Mediji bliski zvaničnoj vlasti u Srbiji i Aleksandru Vučiću u izvještajima o rezoluciji “zaboravili” su spomenuti da su “Srebrenica” i “genocid” dio istog dokumenta. Svjesni su zvaničnici u Srbiji da ih Srebrenica steže oko vrata kao omča koje se ne mogu osloboditi. Ali mogu da šute. Pitanje je da li će srpski narod doživjeti katarzu, priznati zločine, skinuti omču s vrata. Bošnjaci u Srebrenici znaju da Srbija i zvanična vlast ove države neće priznati u skorije vrijeme da je u Srebrenici nad Bošnjacima “sigurne zone UN-a Srebrenica” iz jula 1995. godine počinjen genocid. Istina, postoje časni pojedinci koji su se poklonili žrtvama i prihvatili nespornu činjenicu.

Možda mi Bošnjaci kao narod ne shvatamo važnost i značaj Srebrenice za državu Bosnu i Hercegovinu. Preživjele žrtve genocida, posebno oni koji danas žive u Srebrenici, ne govore mnogo, a trebali bi biti glasniji. Za njih je Srebrenica mjesto života u kojem žive Bošnjaci i Srbi, a sva ova dešavanja, rezolucije i amandmani o Srebrenici kao da ih ne dotiču.

 

PROČITAJTE I...

Mina Ibrahimović vratila se u svoje Dimniće prije nekoliko godina, kako kaže, da tu liječi svoju tugu. Mini su u genocidu ubijeni sinovi Saib i Samir, te muž Sadik. Do prije dvije godine živjela je u drvenoj kućici. Federalno ministarstvo za izbjeglice napravilo joj je kuću i sad joj je lakše. Mina ima ovce i koze, ukupno pedesetak grla. Ima dosta voća, a uzgaja i povrće

: Crkva Manastira u Zavali jedini je primjer polupećinske crkve u Bosni i Hercegovini i nalazi se u istoimenom selu u zapadnom dijelu Popovog polja, četrdesetak kilometara južno od Stoca. Mještani kažu da je Manastir dio religijskog, kulturnog i prirodnog konteksta povezanog atrakcijama u Popovom polju kao što su pećina Vjetrenica, ostaci srednjovjekovnih crkava, stara željeznička stanica, kula, niz stambenih objekata u selu Zavala i Trebišnjica, najveća ponornica u Evropi

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!

error: Sadržaj je zaštićen!