Srbinski jezik

A, baš tako ga je isto jedan vrijedan Crnogorac srbinske narodnosti ljupko zaždio i gromko priždio svakome inome Srbinu pa mu tako, eto, za vijeke vjekova utjerao znanje o jeziku koji se ne pravi od majke države nego se pravi iz rođenog naroda. No, opet, kažu, jezik se rađa, k'o i dijete što se rađa. I pravi. K'o đetić. Zato vele da odveć zbore i ovo: “Država mi je Srbija, ja sam Srbin, jezik mi je srbinski”

“Zemlja mi je Bosna, ja sam Bosanac, jezik mi je bosanački” – jedan će. “Ja sam Hercegovac, zemlja moja je Hercegovina, a jezik hercegovački” – drugi će.

Ja sam Dalmatinac, zemlja mi je Dalmacija, a moj jezik nije ni dalmacijski ni dalmatski. Vojvođanin sam, Vojvodina mi je zemlja, a jezik mi nije ni vojvodinski ni vojvođanski! Moja zemlja je Slovenija, ja sam Slovenac, a moj jezik nije slovenački. Zemlja je moja Makedonija, ja sam Makedonac i jezik moj nije makedonački. Zemlja mi je Slovačka, Slovak sam, a svoj jezik, opet, ne zovem slovački. Kazaše svi redom.

A ja? Pa jasno, ja sam babin sin, nisam majković i jezik mi nije ni materinski, ni materinji, ni maternji, već baš babin jezik, i ja sam po tome baš poseban, pa neka baš kaže ko šta ima da kaže!

Eee, čo'če, da ti ja nešto rečem. “SRPSKI PIŠEM, SRPSKI ZBORIM, SVAKOM GROMKO GOVORIM. NARODNOST MI SRBINSKA, UM I DUŠA SLAVJANSKA” – zar ti i ne znaš da j’ ovako pis'o (sveti) Petar Petrović? – upita ti mene onomadne ovaj moj jedan, onom on, treći.

I eto ti ga de. Srpski je, kaže, način na koji ovaj piše i zbori, a pripada, veli, srbinskom narodu. No, u duši je, i u glavi, Slaven.

A opet, sam mislim, Slaven, ili, kako mu sunarodnici rado vele, Sloven, najbliže je danas po imenu Slovencima (od svih južnih Slavena i Slovena). Zato su, eto, velikodostojnici srbinskog naroda na vakat metli u potrebu pridjev slovenski za korist svih Slovena. Imenu Sloven priždije se, kako susjedi kažu, tvorbeni dometak, i eto ti ga. Pravi priždjev. Dometak za tvorbu. Pa vi vid'te šta je na stvari. Pa tako su ga isto gromko priždili i onom što se vabi Slovenac, pa dobili jezik slovenački (k'o Hercegovac, pa hercegovački, je l’ ti de?). A, baš tako ga je isto jedan vrijedan Crnogorac srbinske narodnosti ljupko zaždio i gromko priždio svakome inome Srbinu pa mu tako, eto, za vijeke vjekova utjerao znanje o jeziku koji se ne pravi od majke države nego se pravi iz rođenog naroda. No, opet, kažu, jezik se rađa, k'o i dijete što se rađa. I pravi. K'o đetić. Zato vele da odveć zbore i ovo: “Država mi je Srbija, ja sam Srbin, jezik mi je srbinski.”

Da, da! – materinski jezik srbinski; i očinski jezik srbinski. I dosta zbora!

P.S. Da je ono gore srpski način, a ne jezik, lasno je provjeriti u izreci: “Govori srpski da te ceo svet razume” – koju, istina, rijetko ko da, opet, istinski i razum(ij)e. A meni kazala Dragana, ona što je pisala o nacionalnoj kulturi. No, što bi rekli, ne dotekne čo'eku pameti… E, nek’ onda pamet lijepo zaboravi, pa neka ide tražiti Dragu. Ljepota. I mirna Bosna.

P.P.S. Najnovija! Dragana mi je, rekoh, iz Srbistana. I to je po sebi već dosta romantično. Ti Srbljani joj, pak, dođu k'o neki sunarodnjaci i nepobitno posvemašni pređi. Od tih je Srbalja nespokojno naslijedila i jezik. I, ne mogu joj ja tu ništa. Šta ću, slabo divanim srbinski. Crnogorački? – Ni mukajet.

Prethodni članak

IZDAJICE RODA SVOGA

Sljedeći članak

UKRADENI HRVATSKI JEZIK

PROČITAJTE I...

Osim što se u Sloveniji bosanski jezik može naći u izvedbi u okviru redovne nastave, pravo je malo osvježenje projekt “Korijeni u Bosni, stablo u Sloveniji”. Počeo je kroz izvođenje eksperimentalne nastave bosanskog jezika i kulture koja postepeno prerasta u redovnu nastavu. Bošnjaka ima rasprostranjenih najmanje u desetak makedonskih općina, a bosanski jezik uči se u tri tamošnje škole, bilo kao izborni predmet Jezik i kultura Bošnjaka, bilo kao obavezni predmet po eksperimentalnom programu nastave na bosanskom jeziku

Akademik Dalibor Brozović već od jula 1995. godine ponosni je nositelj odlikovanja Red Ante Starčevića, što mu ga je, baš kao i istaknutim nositeljima ovog odlikovanja i velikim hrvatskim dobročiniteljima / zločincima: Mati Bobanu (predsjedniku Herceg-Bosne), Dariju Kordiću (potpredsjedniku Herceg-Bosne) i Gojku Šušku (ministru odbrane Republike Hrvatske) dodijelio prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!