Srbin može biti samo nacionalni heroj, uloga izdajnika za druge je narode

Da je kod nas sve moguće, govori i činjenica da je sud u Valjevu rehabilitirao čak i komandanta Kraljevske gorske garde Nikolu Kalabića, koji je svog komandanta izdao i izručio u ruke partizanima. Što je posebno zanimljivo, nigdje ni riječi u udžbenicima nema o četničkim zločinima i o masovnim masakrima, naročito bošnjačkog naroda. Možda kriptohistoričari ga i najviše slave zbog toga.

Piše: Esad RAHIĆ

U Republici Srbiji teče kontinuirani i ubrzani proces revidiranja historije i “pranja” biografija kvislinga i ratnih zločinaca iz epohe Drugog svjetskog rata. Najveći ratni zločinci i dokazani kvislinzi voljom sudskih instanci i pristrasnom advokatskom ulogom nacionalnih historičara i historiografija, preko noći, od okorjelih zločinaca i kvislinga prerastaju u nacionalne heroje, patriote i antifašiste. Umjesto da grobovi zločinaca i kvislinga budu pokriveni sveopćom nacionalnim sramotom, iznad njih se podižu grandiozna spomen-obilježja koja treba da potkrijepe njihovu falsificiranu historijsku “veličinu”.

U Srbiji je dovoljno pokrenuti sudski proces za rehabilitaciju i najokorjelijih kvislinga i zločinaca, a ishod će uvijek biti isti. Srbin može biti samo nacionalni heroj, a uloga izdajnika rezervirana je isključivo za pripadnike drugih naroda. Najveći srpski ratni zločinac i vjerni i dosljedni saradnik njemačkog i italijanskog okupatora Dragoljub Draža Mihailović dobio je ne samo sudsku već i rehabilitaciju od najvažnijeg predstavničkog tijela Republike Srbije, odnosno od republičkog parlamenta.

Najveći republički dužnosnici s ponosom izjavljuju da su iz četničkih porodica, a potomci četnika uveliko snimaju serije u kojima se najveći sljedbenik etničkog čišćenja i genocida nad nesrpskim narodima prikazuje kao dobra vila, hrabri i principijelni đeneral, borac protiv okupatora i komandant “prvog pokreta otpora u okupiranoj Evropi”. Samo postoji jedan ogroman i nesavladiv problem. Mnogo je teško pronaći četničke bitke protiv okupatora, ali zato ima bezbroj bitaka u kojima su četnici učestvovali kao saveznici okupatora. Okupatori su vjerovatno blagosiljali dan kada im je sudbina poklonila takve vjerne i dosljedne sluge i saradnike.

Nosioci revidiranja i lažiranja historije Drugog svjetskog rata imaju još jedan problem. Naime, u poslijeratnom periodu toliko je napisano historijskih studija o četničkim zločinima i njihovoj izdajničkoj ulozi da današnji pisci lažne i iskrivljene historije ne mogu za kratko vrijeme da prekriju toliko djela i toliko argumenata koji se u njima iznose. Isti “problem” javlja se u filmskoj i TV industriji.

Najveća žrtva ove histerične i megalomanske lažomanije svakako su učenici. U udžbenicima se obično prikazuje Dražina slika iz predratnog perioda, uredno obrijanog, u elegantnoj uniformi Kraljevine Jugoslavije, jer njegov lik iz ratnih dana sigurno bi izazvao grozomoru i kod srpske djece. Učenici su primorani da uče kako su za vrijeme Drugog svjetskog rata imala, tobože, dva pokreta otpora: partizanski i četnički. Čak u nekim udžbenicima Draža i četnici se toliko veličaju da Tito i partizani dobijaju pored njih desetorazrednu ulogu.

Da je kod nas sve moguće, govori i činjenica da je sud u Valjevu rehabilitirao čak i komandanta Kraljevske gorske garde Nikolu Kalabića, koji je svog komandanta izdao i izručio u ruke partizanima. Što je posebno zanimljivo, nigdje ni riječi u udžbenicima nema o četničkim zločinima i o masovnim masakrima, naročito bošnjačkog naroda. Možda kriptohistoričari ga i najviše slave zbog toga.

Ali, zato se redovno ističe kvislinška i zločinačka uloga muslimanske milicije u Sandžaku. Ljudi koji su se organizirali po teritorijalnom principu, s namjerom da brane svoje domove i svoje porodice od četničkih napada. Zar je odbrana svojih domova i rodnih mjesta ratni zločin i izdaja? Koje je to srpske gradove napadala muslimanska milicija? Kada je imala u planu da etnički počisti teritorije nastanjene sa srpskim stanovništvom? Ako je ponekada i imalo nekih oblika saradnje s okupatorskim jedinicama, to je uvijek bilo u cilju samoodbrane od etničkog čišćenja i masakra koje su htjeli da im počine drugi. Međutim, ukoliko pokušamo da pokrenemo proces za rehabilitaciju takvih ljudi, uvijek će se svom snagom obrušiti i ispriječiti cjelokupno sudstvo Republike Srbije, jer je uloga nevinih i patriota u ovoj zemlji rezervirana isključivo za većinski narod.

 

PROČITAJTE I...

Tokom Drugog svjetskog rata u novopazarskom kraju Aćif-efendija Hadžiahmetović imao je izuzetno značajnu ulogu, a prvenstveno između 4. novembra i 7. decembra 1941. godine, kada se istakao kao glavni organizator odbrane Novog Pazara i okoline od tri četnička napada. Zahvaljujući tadašnjoj uspješnoj odbrani, bošnjačko stanovništvo ovih krajeva osiguralo je svoj biološki opstanak

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!