Srbijanska svinjetina sa Sokoca

Nastranu sad je li Srbija uopće prijateljski nastrojena prema Bosni i Hercegovini, činjenica je da se isto onako kako se u konzervama našla svinjetina mogla ubaciti i kakva otrovna supstanca kojom su vojnici mogli biti potrovani u kratkom roku ili, benignije, onesposobljeni za obavljanje svojih aktivnosti.

Prošlo je deset dana otkako je iz Ministarstva odbrane Bosne i Hercegovine potvrđeno da se u konzervama junećeg mesa koje su jeli pripadnici Oružanih snaga Bosne i Hercegovine našla svinjetina. Vojnici Oružanih snaga Bosne i Hercegovine konzerve nisu jeli jer su odmah nakon što su im isporučene posumnjali da meso u konzervama nije baš onakvo kako je ispisano na etiketi zalijepljenoj na konzervi.

Ko je kriv za isporuku svinjetine u konzervama junećeg mesa? Isto ono ministarstvo koje je nabavilo konzerve koje su pakirane u Srbiji a onda prepakirane negdje na Sokocu. Isto ono ministarstvo kojem se, iako su znali da nije po zakonu, žurilo da nabavi ogromne količine konzervi, pa onda sve to pravdalo strahom od požara, poplava i mobilizacije?!

Kladimo se kako istraga nikada neće biti okončana, ako je uopće i bude, baš kao što iz Ministarstva odbrane neće odgovoriti na još nekoliko pitanja. Recimo, kako je moguće da su Oružane snage Bosne i Hercegovine jedina vojna formacija na svijetu koja nabavlja hranu iz druge države?

Nastranu sad je li Srbija uopće prijateljski nastrojena prema Bosni i Hercegovini, činjenica je da se isto onako kako se u konzervama našla svinjetina mogla ubaciti i kakva otrovna supstanca kojom su vojnici mogli biti potrovani u kratkom roku ili, benignije, onesposobljeni za obavljanje svojih aktivnosti.

Ili, zašto se hrana za Oružane snage Bosne i Hercegovine uopće nabavlja od firme iz inozemstva kada u Bosni i Hercegovini, u oba entiteta, radi desetak kompanija mesne industrije koje bez ikakvih problema, kvalitetnije i jeftinije, mogu isporučiti naručenu hranu. Čak i komplicirana tenderska procedura u Bosni i Hercegovini dopušta preferiranje domaće proizvodnje.

I konačno, zašto je prekinuta praksa inspekcije domaćih kompanija prilikom proizvodnje i pakiranja hrane, onako kako je to rađeno u proteklim godinama, što je onemogućavalo bilo kakvu vrstu manipulacije hranom za vojsku. Mnogo pitanja koja će, poznajući praksu HDZ-ove ministrice Marine Pendeš kada je riječ o sličnim tender-skandalima, ostati bez odgovora.

Prethodni članak

NOVI STAV: Svima smeta OSA

Sljedeći članak

Opsada izbliza

PROČITAJTE I...

Za njega kažu da je bio nepotkupljiv, da je kao komandant logistike bio jedan od ključnih ljudi za organizaciju odbrane grada Sarajeva. Ideja “Tunela spasa” njegova je zasluga i odvija se pod njegovim rukovođenjem. Za Stav otkriva stvari koje nikad nije javno izgovorio. General-major Armije RBiH Rašid Zorlak svoju životnu priču započinje uz konstataciju: “Samo govorim istinu, ono što sam vidio svojim očima, a o onome gdje ima sumnje neću da govorim. Nema tih para na dunjaluku kojima bi me potplatili da govorim drugačije. Ne dao Bog da se o nekoga ogriješim.” Nakon rata, ovaj vrhunski vojni stručnjak za atomsku, biološku i hemijsku odbranu, jedan od ponajboljih vojnih hemičara u bivšoj JNA, dugogodišnji univerzitetski profesor, bavi se ekološkim uzgojem pčela, kalemljenjem i uzgojem voćaka i malina. Posjetili smo ga na njegovom velikom imanju u Semizovcu kod Sarajeva. General je u sedamdesetim godinama života i radi od jutra do mraka. Sve što mu je na stolu iz njegove je proizvodnje. Posvećen je svojoj porodici i prirodi. Tokom razgovora u njegovoj bašti započela je gromoglasna grmljavina. Generalu smo predložili da se premjestimo pod krov, ali on reče da neće biti kiše. “Kako znate”, upitasmo. “Ne znam ja, znaju moje pčele. Prije kiše vraćaju se u košnicu, a sada miruju”, odgovorio je fascinantni general Armije RBiH koji je uspio što rijetko kome uspije – s prirodom je postao jedno. Poznati je pčelar i kalemar voćaka, a zna se uputiti u šumu s nožićem i izolirskom trakom. “Hvala dragom Allahu, gdje god vidim, ja okalemim. Neko će nekada pojesti. Ako niko drugi, bit će to gozba za ptice”

Cica s više lica – Pamuk dozira kritiku turskih (ne)prilika u zavisnosti gdje, kako i zašto. Nema u tome neke konzistentnosti. Gledao sam više intervjua koje je davao na ovdašnjim televizijama povodom lansiranja novog romana. U zavisnosti s kim razgovara mijenja stavove...

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!