fbpx

Srbi su kolektivnim odbacivanjem izvještaja preuzeli i kolektivnu krivicu za genocid

U Republici Srpskoj, prema riječima poslanika u NSRS iz koalicije Domovina Senada Bratića, nema razlike između pozicije i opozicije kada je riječ o odnosu prema Bošnjacima. To je pokazala i posebna sjednica na kojoj je izvještaj o Srebrenici bio na dnevnom redu. Poslanici iz koalicije Domovina nisu prisustvovali posebnoj sjednici, jer, kako kaže Bratić, nisu htjeli dati legitimitet odbacivanju izvještaja, izuzev SBB-ovog poslanika Admira Čavke, koji je prisustvovao sjednici i konsultacijama prije sjednice

 

Piše: Jakub SALKIĆ

 

Narodna skupština Republike Srpske usvojila je zaključke kojima se, između ostalog, poništava izvještaj Vlade RS-a o događajima u Srebrenici koji je Vlada usvojila 2004. godine. U tom izvještaju, koji je sačinila specijalna komisija, kaže se da je u periodu od 10. do 19. jula 1995. godine u Srebrenici likvidirano više hiljada Bošnjaka na način koji predstavlja teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava. Ovo se može posmatrati i kao još jedan predizborni trik Milorada Dodika, na čiji je zahtjev održana posebna sjednica NSRS sa samo jednom tačkom dnevnog reda – izvještaj o Srebrenici, ali isto tako, može se i posmatrati kao pokazatelj odnosa prema Bošnjacima u povratnicima u entitet RS.

Mogao je Dodik narediti svojoj poslušnici, premijerki Vlade RS-a Željki Cvijanović, da Vlada povuče i poništi izvještaj o Srebrenici, jer i 2004. je Vlada usvojila taj dokument, pa bi bilo i logično da ga ona i povuče. Međutim, u tom slučaju to ne bi bio javni cirkus, a odgovornost bi bila samo na vladajućoj koaliciji predvođenoj Dodikovim SNSD-om. Zato je u tome morala učestvovati i opozicija, koju Dodik redovno dovodi pred svršen čin jer ne mogu opozicionari dopustiti da budu manji Srbi od Dodika.

Činjenica je da su i pozicija i opozicija glasali za usvajanje zaključaka kojim se poništava izvještaj iz 2004. To zapravo znači samo jednu stvar, svaki Srbin u RS-u koji je na prošlim lokalnim izborima glasao za stranke koje imaju barem jednog poslanika u NSRS-u odgovoran je za zločine počinjene 1995. godine u Srebrenici. Izvještaj koji je poništen konstatirao je da su za zločine odgovorni pojedinci, imenom i prezimenom, a ne cijeli srpski narod. Danas, kada je srpski narod, preko svojih narodnih poslanika, odbacio taj izvještaj, proizlazi da je na sebe preuzeo odgovornost za zločine. Odnosno, račun koji bi im se mogao ispostaviti nakon ovakve odluke jeste da su Srbi kolektivnim odbacivanjem izvještaja, kolektivnim negiranjem zločina koji je pred međunarodnim sudom okarakteriziran genocidom, preuzeli i kolektivnu krivicu za genocid.

PITANJE ZA SRBE U RS-u

Robert Hand, savjetnik u Kongresu Sjedinjenih Američkih Država, postavio je opravdano pitanje Srbima u Republici Srpskoj: “Žele li da ih historija pamti kao ljude koji se poistovjećuju sa zločincima, obožavaju ih kao junake i negiraju stvarnost, dovode u pitanje ciljeve izvještaja o nepostojanju kolektivne krivice?”

“Oni neće promijeniti presude o Srebrenici. To je bio genocid. Jedina stvar koja se mijenja je kako će oni biti povezani s tim genocidom. Mislim da se moraju ozbiljno zapitati”, napisao je Hand na društvenim mrežama.

Potpredsjednik RS-a Ramiz Salkić mišljenja je da aktuelna vlast, potpomognuta iz Srbije, vrši posljednju fazu genocida. Dakle, radi se o poricanju, umanjivanju i relativiziranju zločina. U poricanju i negiranju genocida koriste se različiti mehanizmi i resursi. Sada se došlo do faze u kojoj se kroz zvanične institucije entiteta negira genocid. Iste te institucije dodjeljuju priznanja onima koji su osuđeni za genocid, ali i po njima daju nazive javnih ustanova.

“Takva situacija u civiliziranom svijetu je nezamisliva. Međutim, u entitetu čija vlast provodi zaključke od 9. januara 1992. godine sve je moguće. Pa je moguće i to da Narodna skupština odbaci izvještaj o genocidu u Srebrenici, koji je bio jedan korak ka suočavanju s istinom, a istina je da je u Srebrenici i Podrinju u julu 1995. godine počinjen genocid. Ovim vlast entiteta, ali i opozicija, umjesto pojedinaca i manjih grupa, teret genocida stavlja na leđa kompletnog srpskog naroda. Time čine nepravdu prema srpskom narodu i prema budućim generacijama. Oni propuštaju šansu da se suoče s istinom i da se jasno distanciraju od onih koji su u ime srpskog naroda počinili genocid. Posljednja faza genocida, kada je u pitanju civilizirani svijet, nikada neće proći niti će biti prihvaćena. Cijeli svijet obilježava godišnjicu genocida kojeg su počinile vojska i dijelovi policije RS-a. O tome postoje brojne presude međunarodnih i domaćih sudova. Godišnjica se obilježava u parlamentima širom svijeta, na evropskim trgovima, o genocidu se izučava u školama, pišu se knjige, snimaju filmovi, rade predstave, pišu naučni radovi, a hiljade ljudi svake godine posjećuje Memorijalni centar u Potočarima. Cijeli svijet zna istinu, ali samo jedna politika, nažalost, svoj narod uvjerava u laž”, kaže Salkić.

U Republici Srpskoj, prema riječima poslanika u NSRS iz koalicije Domovina Senada Bratića, nema razlike između pozicije i opozicije kada je riječ o odnosu prema Bošnjacima. To je pokazala i posebna sjednica na kojoj je izvještaj o Srebrenici bio na dnevnom redu. Poslanici iz koalicije Domovina nisu prisustvovali posebnoj sjednici, jer, kako kaže Bratić, nisu htjeli dati legitimitet odbacivanju izvještaja, izuzev SBB-ovog poslanika Admira Čavke, koji je prisustvovao sjednici i konsultacijama prije sjednice.

U Helsinškom odboru za ljudska prava sa sjedištem u Bijeljini smatraju da usvajanje inicijative za poništavanje izvještaja komisije o događajima u i oko Srebrenice u julu 1995. godine, a koji je Vlada Republike Srpske usvojila prije više od 14 godina, predstavlja direktan vid zloupotrebe institucija u svrhe predizborne kampanje i prikupljanja političkih poena pred oktobarske izbore, na nekorektan način. Narodna skupština, kao najviše zakonodavno tijelo RS-a, nije mjesto u kome je trebalo raspravljati o ovom izvještaju, posebno ne o onim dijelovima koji su zasnovani na sudskim presudama vezanim za zločine u Srebrenici. U Helsinškom odboru uvjereni su da će odbacivanje izvještaja značajno i dugoročno kompromitirati institucije Republike Srpske u Bosni i Hercegovini, u regiji i u svijetu, te da to nije doprinos izgradnji mira, povjerenja i suočavanja s istinom, nego sasvim suprotno. Ovakvi postupci u Republici Srpskoj dodatno usporavaju procese objektivnog suočavanja s prošlošću, izgradnju mira i povjerenja u Bosni i Hercegovini, te procese izvođenja osoba koje su činile zločine pred lice pravde.

Branko Todorović, izvršni direktor Helsinškog odbora za ljudska prava, mišljenja je da ovaj potez može Dodiku donijeti prevagu na oktobarskim izborima.

“Pitanje Srebrenice je jedno od najbolnijih pitanja u Bosni i Hercegovini i regiji oko koga postoji duboka polarizacija. Izvještaj Komisije Vlade Republike Srpske o događajima u Srebrenici, koji je usvojen 2004. godine, bio je hrabar i značajan iskorak, ali nakon njega nije uslijedio široki i snažni proces suočavanja s istinom u Republici Srpskoj. To se nije desilo. Umjesto toga, taj je izvještaj u više navrata relativizovan i dovođen u pitanje. Vlada Republike Srpske, recimo, izdvojila je milion i po maraka za jedan više nego kontroverzan izvještaj o Srebrenici koji je uradio jedan vrlo kontroverzni čovjek. To je bio pokušaj da se dovede u pitanje sve što se u julu 1995. godine desilo u Srebrenici. To je na neki način bila nezvanična negacija izvještaja Komisije za Srebrenicu. Cijeli taj projekt pratila je zloupotreba finansijskih sredstava. Što se tiče sadašnje Dodikove namjere da poništi izvještaj o Srebrenici, mislim da će to imati snažan utjecaj na oktobarske izbore. To će mu donijeti najmanje 22.000 glasova, sigurno i više. Međutim, sama činjenica da je neko udruženje, neka nevladina organizacija predala njemačkim vlastima spisak koji nije bio nikakva tajna, ne predstavlja ništa značajno. Na tom su spisku pripadnici Vojske Republike Srpske, od kojih većina nije bila angažovana na području Srebrenice u vrijeme kada se tamo desio zločin. Sada se povodom tog spiska plasiraju kontroverzne informacije, pa tako Dodik poziva sve one koji znaju ili misle da se nalaze na tom spisku da ne putuju nigdje, jer bi navodno mogli biti uhapšeni, i da se vrate iz Njemačke ako su tamo”, kaže Branko Todorović.

DODIK ZNA, BIO JE GENOCID

Podsjetimo, u vrijeme kada je nastao ovaj izvještaj, dakle 2004. godine, Milorad Dodik bio je jedan od rijetkih Srba koji je javno govorio da je u Srebrenici počinjen zločin. 2007. godine u emisiji Centralni dnevnik Dodik je rekao: “Ja znam savršeno dobro šta je bilo. Bio je genocid u Srebrenici. To je presudio sud u Hagu i to je nesporna pravna činjenica.”

U godinama poslije toga, kada je došao na vlast, da bi se učvrstio na vlasti, Dodik se okrenuo dobitnoj kombinaciji – srbovanju, a to podrazumijeva i negiranje genocida i umanjivanje razmjera zločina počinjenih u Srebrenici 1995. Nacionalistička retorika i zaoštravanje odnosa između Srba i Bošnjaka neminovno dovodi do ugrožavanja sigurnosti Bošnjaka povratnika, što je pokazao i incident koji se prije nekoliko dana desio u Banjoj Luci kada je pucano iz vatrenog oružja u blizini džamije Ferhadije. Makar to bio čin kojem nije bila namjera skrnavljenje vjerskog objekta i makar se počinilac izvinio banjalučkom muftiji, ipak doprinosi da se Bošnjaci neugodno osjećaju.

Ovaj necivilizacijski i vandalski čin, prema riječima Ramiza Salkića, posljedica je stanja radikalizacije i djelovanja entitetske vlasti predvođene Miloradom Dodikom.

“Kada političar koji upravlja svim procesima u entitetu pogrdno govori o džamijama i kaže da ezan ‘arlauče’ i kada mediji, posebno javni servis RTRS, Bošnjake predstavlja kao prijetnju, onda će se uvijek dešavati ovakvi napadi. Ovakvi napadi nisu ništa novo. Svjedoci smo sličnih incidenata i napada od početka procesa povratka, a u kojima su povratnici i ubijani. Naravno, mnogi napadi nikada nisu rasvijetljeni. Ovakvim incidentima, ali i sistemskom diskriminacijom, činjenjem nepravde, negiranjem jezika i genocida, ova vlast želi i Bošnjake radikalizirati. Žele da izazovu Bošnjake da naprave neke nepromišljene poteze. Zbog toga uvijek pozivam Bošnjake na dostojanstvo i smirenost, te pozivam institucije da rade svoj posao”, kazao je Salkić.

PROČITAJTE I...

Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI