Sporazum Komšić-Cvetković-Maček

Komšić nije ni dobar govornik, niti je posebno odan i lojalan nekoj ideologiji i ideji, a, kao što se može vidjeti iz priloženog, ima i određene ozbiljne manjkavosti i na polju osnovne kulture i obrazovanja.

Jedna od najvećih misterija politike u Bosni i Hercegovini jeste otpornost imidža i harizme Željka Komšića na njegove neprestane gafove. Za svaku iole politički pismenu osobu, koja ima sjećanje duže od predizborne kampanje, Komšić je nepostojeći politički faktor, osoba za koju je glasati ravno bacanju glasačkog listića niz Miljacku.

Stoga nije jasno na čemu se temelji kakva-takva, i to kontinuirana Komšićeva popularnost među određenom populacijom. Komšić je gotovo svoj čitav odrasli život na političkim funkcijama – od općinskog načelnika preko ambasadora pa do člana Predsjedništva BiH – a osim popravljanja imovinskog kartona, ne može se pohvaliti i približno dobrim rezultatima.

Najveća korist od njegova dva mandata, tj. od osam godina uposlenja u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine, koje je praktično prespavao, leži samo u tome što tu fotelju nije grijao saboter i velikosrpski jatak Dragan Čović. Komšić nije ni dobar govornik, niti je posebno odan i lojalan nekoj ideologiji i ideji, a, kao što se može vidjeti iz priloženog, ima i određene ozbiljne manjkavosti i na polju osnovne kulture i obrazovanja.

Izgleda da je Komšić sve ove godine obnašanja najvećih političkih pozicija i predstavljanja Bosne i Hercegovine u svijetu bio uvjeren da je srpsko-hrvatski sporazum potpisan između Dragiše Cvetkovića i Vladka Mačeka 1939. godine, kojim je podijeljena Bosna i Hercegovina, ustvari rezultat rada samo jedne osobe, izvjesnog Cvetković-Mačeka iz Zagreba.

Iako nas podilazi jeza od činjenice da je osoba s takvim rupama u temeljnom znanju predstavljala našu državu i kreirala političke procese, sigurno je da ni ovo neće odvratiti neke od glasanja za Komšića pod parolom: “Reci im, ba Željko!”

PROČITAJTE I...

S obzirom na to da hrvatski državni vrh i danas ne odustaje od opravdavanja onoga što je u Hagu presuđeno kao udruženi zločinački poduhvat, ne čudi da im isticanje sudjelovanja 25.000 Bošnjaka i isticanje 1.100 poginulih Bošnjaka u Domovinskom ratu nije dio poželjne nacionalne strategije. Niti će biti. Međutim, to ne znači da sami Bošnjaci u Hrvatskoj neće poduzeti korake potrebne da svoje zasluge pravovaljano istaknu i iskoriste. Očajavati nije prihvatljivo, a kukati još manje

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!

error: Sadržaj je zaštićen!