Sporazum Komšić-Cvetković-Maček

Komšić nije ni dobar govornik, niti je posebno odan i lojalan nekoj ideologiji i ideji, a, kao što se može vidjeti iz priloženog, ima i određene ozbiljne manjkavosti i na polju osnovne kulture i obrazovanja.

Jedna od najvećih misterija politike u Bosni i Hercegovini jeste otpornost imidža i harizme Željka Komšića na njegove neprestane gafove. Za svaku iole politički pismenu osobu, koja ima sjećanje duže od predizborne kampanje, Komšić je nepostojeći politički faktor, osoba za koju je glasati ravno bacanju glasačkog listića niz Miljacku.

Stoga nije jasno na čemu se temelji kakva-takva, i to kontinuirana Komšićeva popularnost među određenom populacijom. Komšić je gotovo svoj čitav odrasli život na političkim funkcijama – od općinskog načelnika preko ambasadora pa do člana Predsjedništva BiH – a osim popravljanja imovinskog kartona, ne može se pohvaliti i približno dobrim rezultatima.

Najveća korist od njegova dva mandata, tj. od osam godina uposlenja u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine, koje je praktično prespavao, leži samo u tome što tu fotelju nije grijao saboter i velikosrpski jatak Dragan Čović. Komšić nije ni dobar govornik, niti je posebno odan i lojalan nekoj ideologiji i ideji, a, kao što se može vidjeti iz priloženog, ima i određene ozbiljne manjkavosti i na polju osnovne kulture i obrazovanja.

Izgleda da je Komšić sve ove godine obnašanja najvećih političkih pozicija i predstavljanja Bosne i Hercegovine u svijetu bio uvjeren da je srpsko-hrvatski sporazum potpisan između Dragiše Cvetkovića i Vladka Mačeka 1939. godine, kojim je podijeljena Bosna i Hercegovina, ustvari rezultat rada samo jedne osobe, izvjesnog Cvetković-Mačeka iz Zagreba.

Iako nas podilazi jeza od činjenice da je osoba s takvim rupama u temeljnom znanju predstavljala našu državu i kreirala političke procese, sigurno je da ni ovo neće odvratiti neke od glasanja za Komšića pod parolom: “Reci im, ba Željko!”

PROČITAJTE I...

Dogodila se i nevjerovatna politička akrobacija i transformacija da su se mnogi Bošnjaci iz perioda “klanja i oranja”, prebijanja, ubijanja i masovnih silovanja, koji su ranije bili vjerni sljedbenici i članovi partija Slobodana Miloševića i Mire Marković, i time davali legitimitet masakrima i represalijama nad svojim narodom, kasnije priključili nekoj od bošnjačkih partija, postali u njima vrlo značajni, čak i ključni kadrovi, i počeli odlučivati i presuđivati o sudbinama ljudi koji su postavili temelje nacionalnom i političkom bošnjačkom pokretu u Sandžaku početkom devedesetih godina 20. stoljeća

Još jedan od kurioziteta jeste taj što se pokazalo koliko je ustvari sam za sebe Čovićev HDZ slab, koliko je značajno bošnjačko jedinstvo u vezi s osnovnim nacionalnim interesima i koliko je do sada Čović profitirao od posljedica svađa i sukoba na bošnjačkoj političkoj sceni.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!