Spomenik palim borcima

Što se tiče košarke, ona je bar na onom elitnom nivou rezervirana za Laktaše, jer “glavni” je dao sinu igračku u ruke. Kako bi se mali igrao ako igračka nema uvijek nove baterije?! Treba da svijetli najjače jer mu se može. Sin je, od silnog svjetla, stalno nasmijan, ali možda to nije baš dobro za vid. Vidjet ćemo! Upumpavalo se energije sa svih strana, Aleksandrovac je postao multietnički grad zbog promenade Amerikanaca.

Ako ima imalo savjesti na ovoj našoj planeti, prvo što bi se trebalo učiniti jeste pokrenuti inicijativu za dizanje spomenika palim borcima grada Banje Luke u vrijeme vladavine Milorada Velikog i njegovih malih slijepih poslušnika. Jedno je sigurno – nigdje u svijetu nije pao veći broj boraca, tiho, bez ikakvog otpora, kao što se to desilo u ovom krajiškom gradu.

Nekada su to bili strašni borci, od nekih se tresla Evropa, od nekih bivša Jugoslavija, a ni BiH nije bila pošteđena straha. Istinski junaci koji su neslavno završili. Taman tako da se može iskoristiti jedna junačka iz rukopisa neznanca pod imenom Vino pije kita od Senjana, gdje se kaže: “Svi junaci nikom ponikoše i u crnu zemlju pogledaše.” A mnogi i dan danas koji su harali nazivaju se velikanima.

Baš su tako pognute glave odlazili jedan po jedan banjalučki borci, a da se gotovo niko ozbiljno nije zapitao zašto je to tako. Banja Luka očigledno nema Valtera, nema pokret otpora i ovaj grad ne poštuje svoje pale borce iz posljednjih 10 godina, pa je red da ih se mi prisjetimo. Prvi je pao Velikan iz Gospodske, kako ga vole zvati. Rukometni klub Borac nešto je što će teško ponovo iznjedriti ovi prostori. Gazili su Evropom, a onda su doživjeli sunovrat. Čačkaju oni tu Premijer ligom, ubodu ponešto, ali uglavnom preživljavaju, a dugove im odgađaju spasioci s vrha, kao da oni nisu bili tu kada je Borac korodirao.

Što se tiče košarke, ona je bar na onom elitnom nivou rezervirana za Laktaše, jer “glavni” je dao sinu igračku u ruke. Kako bi se mali igrao ako igračka nema uvijek nove baterije?! Treba da svijetli najjače jer mu se može. Sin je, od silnog svjetla, stalno nasmijan, ali možda to nije baš dobro za vid. Vidjet ćemo! Upumpavalo se energije sa svih strana, Aleksandrovac je postao multietnički grad zbog promenade Amerikanaca.

Uglavnom, KK Borac je najstariji bh. klub ovog sporta, a doživio je sudbinu da ne tako davno bude i u nižem rangu takmičenja. Jedno su vrijeme pokušavali parirati “čudu” iz Aleksandrovca, ali to im je bila najveća greška. Danas se kao i rukometaši oporavljaju i čekaju bolja vremena. Pohvale se plasmanom u gornji dio tabele.

Bolja se vremena ponajduže čekaju u fudbalu. Kada je iz takmičenja s prvoligaških oranica Fudbalski klub Borac ponovo stigao među premijerligaše, nada se vratila. Klub vodi čovjek koji ima leđa, kojem je ujak prvi u Srba iz Republike Srpske (vjerovatno on misli da je glavni i šire), koji obećava kule i gradove. Krenu tjerati zaslužne, može mu se, ali Borac opet pade u niži rang. Nema licence, svi krivi, čak i politika, tako reče, a samo on i oni iza njegovih leđa nisu. Da ne zaboravimo. Popularni naziv ovog novog-starog prvoligaša RS jeste Velikan iz Platonove.

Sreća u nesreći jeste da u Banjoj Luci nije bilo više boraca, a ni velikana. Kako je vladavina laktaških klanova osakatila sve što nosi ime Borac, dobro je i da Borac iz Čačka nije došao na red. Nema brige ipak. Svi slijepi kod očiju i svi gluhi kod ušiju, a gore pobrojano zauvijek će ostaviti ožiljke. U tim su klubovima radili ljudi. A ljudi, logično, imaju porodice. Trpili su, preživljavali i ostajali bez egzistencije i nikome ništa. Idemo zavrtiti novi krug, za sve je uvijek kriv neko drugi. Na kraju krajeva, koga brinu ljudi? U SNSD velikanu FK Krupa na Vrbasu sve štima na najbolji mogući način.

 

 

 

 

PROČITAJTE I...

“Druže hodža, velike muke su me snašle i nema gdje nisam išao i na čija vrata udarao. Da ti skratim, mnogo ljudi mi je reklo da mi samo ti možeš pomoći, pa, evo me, pomagaj, ako Boga znadeš!” Hodža se još nije uspio ni snaći, a drug milicajac već je pričao kako mu se po kući dešavaju svakojake stvari; te mu se nešto prolije ili slomi, te mu je dijete hasta, te krava neće da spusti vime...

Sve liči na dobro poznati velikosrpski narativ o jadnim kmetovima i hrabrim hajducima koje ni krive ni dužne mrske zaptije udaraju na muke u “turskim” zindanima i tamnicama ili na šovinističku propagandu iz prošle agresije o “500 logora za Srbe” i bacanju “srpske nejači” lavovima u Pionirskoj dolini.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!

error: Sadržaj je zaštićen!