Sonja Biserko za Stav: Argumenti su na strani Bošnjaka

Pitanje interpretacije rata u Bosni devedesetih godina isto je jako problematično pošto Srbi na to gledaju kao oslobodilački rat Srba i stalno se optužuju Bošnjaci da su počeli rat. Vidite, ništa nije na svom mestu.

Nakon savjetovanja u sarajevskoj Vijećnici protekle sedmice i nakon što je konsenzusom donesena odluka o davanju podrške agentu Sakibu Softiću da pokrene reviziju presude u Hagu, posve je jasno da Bošnjaci, lideri probosanskih političkih stranaka, imaju zajednički usvojen stav.

No, savjetovanje u Vijećnici nije bio skup Bošnjaka, nego su se odazvali svi oni koji se smatraju bosanskohercegovačkim patriotima. Predstavnici Srba tvrde da je bila riječ o nekom parainstitucionalnom bošnjačkom skupu, a ponajbolje ih demantira dolazak uglednih Hrvata i Srba iz političkog i društvenog života BiH. Stoga, u cilju da prenesemo dio te atmosfere konsenzusa, Stav je proveo anketu ciljano razgovarajući s intelektualcima iz BiH, Srbije i Hrvatske, pitajući ih šta misle o reviziji presude

Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji

To nije političko, nego pravno pitanje, i sigurno Bošnjaci imaju pravo da iskoriste tu mogućnost da traže reviziju s obzirom na to da, u vreme kada je ta presuda doneta pred Međunarodnim sudom pravde, neki dokumenti nisu bili na raspolaganju, neki su bili sakriveni i zatvoreni za Bošnjake. Mislim da ta politizacija oko sadašnjeg pokušaja da se izvrši revizija zapravo je ciljana zato što ona na neki način ucenjivački govori da će se odnosi u regionu pogoršati.

Međutim, realnost je ta da su odnosi u regionu, odnosno u Bosni i Hercegovini, na nuli i posljednjih desetak godina uz pomoć politike Milorada Dodika u totalnoj su regresiji. Prema tome, to je također jedan lažni argument u tome da će se odnosi pogoršati kada je na delu stalno urušavanje tih odnosa. Ono što je posebno važno jeste da Beograd nije odustao od te intencije da deli Bosnu, odnosno da ide u pravcu osamostaljivanja Republike Srpske. To je isto činjenica i očigledno je svima.

Prema tome, argumenti ostaju na strani Bošnjaka. Da li hoće ili neće da pokrenu reviziju, da li su se dobro pripremili ili ne, ja sad u to nemam uvid i ne mogu to da komentarišem. U svakom slučaju, imaju pravo na to. Pitanje interpretacije rata u Bosni devedesetih godina isto je jako problematično pošto Srbi na to gledaju kao oslobodilački rat Srba i stalno se optužuju Bošnjaci da su počeli rat. Vidite, ništa nije na svom mestu.

PROČITAJTE I...

“Analizirajući zakonski tekst kao cjelinu, sa sigurnošću se može utvrditi da on ne predviđa izvođenje nastave u Kantonu Sarajevo na samo jednom od zvaničnih jezika. Ne može se nazivati diskriminacijom to što se nastava neće izvoditi na jeziku koji Ustavom i Zakonom nije priznat kao zvanični jezik. Niti jednim aktom nije utvrđeno postojanje jezika koji bi se imenovao kao ‘bosanski, hrvatski i srpski jezik’”

Edina Solak, Rasprave o jeziku u Bosni i Hercegovini od 1850. do 1914. godine, Institut za jezik, Sarajevo, 2014. godine, 278 stranica Knjiga Rasprave o jeziku u Bosni i Hercegovini od 1850. do 1914. godine Edine Solak među rijetkim je studijama ove vrste koje u obzir uzimaju literaturu i dokumente na osmanskom turskom jeziku. Pisana iz aspekta sociolingvistike, definirajući istovremeno šta je u jezičkoj politici pitanje struke a šta politike, studija na pregledan način predstavlja značaj i kontekst rasprava o jeziku u Bosni i Hercegovini u periodu koji obrađuje te ukazuje na činjenicu da se jezik u Bosni stoljećima nazivao bosanskim.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!