Smrt Admir-efendije Vukovića

Ostaje i jedna crna mrlja u cijeloj priči, oličena kroz komentare primitivaca i divljaka koji su po društvenim mrežama davali svoje kvalifikacije i ocjene ovog slučaja. Svako priča o sebi i svako kazuje onako kako je odgojen i naučen. Neka im Bog sudi

Kako god me ko razumio, iskustvo me naučilo da bajrame dočekujem s određenom zebnjom. Velika radost porodi veliku žalost, kazao je naš narod. Tako smo svi zajedno, nerijetko, uz minule bajrame svjedočili kako se slavlje na kraju preinači u tragediju u kojoj se, po pravilu, ugasi poneki mlad život. U jeku bajramskog veselja gasuliti mlada insana i tješiti njegove neutješne roditelje nije nimalo zahvalno. A bilo je i toga.

Otuda moj oprez i neka strepnja i na ovaj Bajram. Sve mi prolazi po planu, pa i bolje: ramazanske aktivnosti protekle prelijepo, odziv džematlija odličan, zajedničkih iftara kao nikada ranije, druženja za poželjeti, bajramsko jutro kakvo samo može biti, džamije prepune, odziv džematlija na obilježavanju Dana šehida nikad masovniji. Općenito, sve po planu, pa i preko očekivanja. I što se stvari poslože ljepše, neka zebnja raste. Negdje na samom izmaku Bajrama primam poruku od prijatelja koji mi javlja da je naš zajednički kolega, imam iz Mokronoga kod Duvna, ubijen.

Po običaju, cure različite informacije i verzije o ubistvu. Istini za volju, špekulacije mi nikada, pa ni u ovom slučaju, nisu bile važne. Jedino što je bilo istina jeste da kolega Admir-efendija Vuković više nije među nama. Bili smo kolege iz istog muftijstva i iz gotovo susjednih medžlisa. Nismo bili prisni i nismo se tako često ni viđali, ali sam ga znao kao tihog, nenametljivog i izuzetno školovanog imama iza kojeg ostaju supruga i dvoje maloljetne djece, skoro istih godina kao i moja. I nas dvojica bili smo skoro vršnjaci. Ali, bili.

Premda svi znamo kako je smrt bliža od kragne za vratom, ovakve vijesti nas uvijek zateknu. Po ljudskom rezonu, ovaj insan tek je postao na svijet i tek je trebao pokazati šta umije i koliko može. Ipak, i Uzvišeni ima Svoje rezone i Svoje planove koje mi ne možemo dokučiti, barem ne pod kapom neba pod kojom trenutno i privremeno hodimo. “Nered je red koji ne možemo razumjeti”, kazao je neko. Iskreno, mnogo je toga danas teško razumjeti, ali se, vjerovatno poput mnogih drugih, trudim da takve stvari prihvatim upravo na spomenuti način: Čovjek snuje, Bog određuje.

Ipak, Bog je odredio da se s ubistvom kolege Vukovića ne pomirim na takav način. Iako sam tog četvrtka imao neke druge planove, Bog je, opet iz Njemu znanih razloga, odredio da, ispred delegacije Muftijstva mostarskog, budem na Vukovićevoj dženazi u Donjim Mustajbašićima kod Zavidovića.

Dženazi je prisustvovao i dženazu predvodio izaslanik reisul-uleme mr. Nusret-efendija Abdibegović, bili su tu i direktor Uprave za vjerska pitanja, profesori ef. Vukovića iz travničke medrese, glavni imami, imami i prijatelji iz svih krajeva naše zemlje. Posebno dirljiv gest napravili su ljudi iz Mokronoga, u kojima je Admir službovao. Kolektivno su došli na dženazu, a neki od njih u Zavidoviće stigli i dan ranije, stavljajući se na raspolaganje ožalošćenoj porodici, spremni na bilo koji način biti pri ruci porodici svog dojučerašnjeg imama.

Prije dženaze valjalo nam je posjetiti porodicu našeg kolege. Nusret-efendija izrazio je ta’ziju u ime reisul-uleme i u ime svih nas. Suprugu Amru podsjetio je da je sve što se dešava Božija volja, ali i da ono što se prouzrokuje ljudskom (samo)voljom treba istražiti i istjerati pravdu na čistac – to je jasno i glasno ponovio i pred samu dženazu – uvjeravajući je da će ona i njena djeca biti pod svakim mogućim oblikom zaštite i pomoći, kako Rijaseta, tako i ostalih, nižih nivoa Zajednice. Istu su poruku ponovili i predstavnici Mostarskog muftijstva, Medžlisa Islamske zajednice Duvno i Zavidovići te kolege imami.

Iako se na momente činilo da je Amra toliko shrvana da nas i ne čuje, kazala je da je svjesna situacije i Božije odredbe te da joj svaka riječ podrške mnogo znači. Sugerirali smo joj i to da čim prije nađe način da svoju djecu suoči s istinom – djeca su i dalje mislila da je babo Admir u bolnici, ali su po svemu uočavali o čemu je riječ – jer se s istinom, prije ili poslije, moraju suočiti.

Lijepa i prostrana džamija još na ikindiji bila je puna. Poslije namaza krećemo ka mezarju “Voćnjak”. Miris pokošene trave, kapljice znoja koje se slijevaju niz čelo i mukla tišina koju remeti tek topot ljudskih koraka. “Halal olsun!” Uskoro grumenovi zemlje padaju po drvenim naslonima, uče se kur’anska sureta i dova, pa opet topot ljudskih koraka koji, ovaj put, odlaze. Upečatljivi su to prizori dženaza. Na ovom svijetu nam se, nerijetko, ne da halaliti, a na dženazama se to tako skladno i skrušeno učini; ovdje nam se tako teško okupiti, a dženaze nas namah saberu i ovdje nam se, često, vrlo mučno rastati od voljenih, a na dženazama se rastajemo, htjeli ne htjeli. Pravo je pitanje šta ostaviti iza sebe!

Siguran sam da rahmetli Admir-efendija Vuković iza sebe ostavlja mnogo. U prvom redu tu su čestita supruga i lijepo odgojen evlad. Tu su i roditelji, brat i sestra koji su sve ovo podnijeli onako kako se od vjernika i očekuje. Tu su i brojne kolege i prijatelji te džemat Mokronoge.

Ostaje nada da će istražni organi obaviti svoj dio posla. To je minimum kojeg su porodica i prijatelji rahmetli Admira zaslužili.

Dakako, ostaje i jedna crna mrlja u cijeloj priči, oličena kroz komentare primitivaca i divljaka – oprostite na izrazima – koji su po društvenim mrežama davali svoje ocjene ovog slučaja. Svako priča o sebi i svako kazuje onako kako je odgojen i naučen. Neka im Bog sudi!

Lično, meni preostaje nada u ljepše bajrame.

Poželio sam Bajram bez zebnje.

PROČITAJTE I...

Mlada Travničanka Amna Halep nedavno je uspješno operirana u sarajevskom KCUS-u nakon što joj je dijagnosticirana skolioza, bolest koja je sve češća među našom djecom. Mnogi za liječenje skolioze u inostranstvu plaćaju visoke iznose, za njih se često organiziraju humanitarne akcije. Porodica Halep odlučila se za bh. stručnjake. Ozdravljenje njihovog djeteta dokazuje da su bili u pravu

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!