SLOVO O KNJIZI

Gutenberg je učinio svako slovo ponaosob pokretnim. I to je bio početak Gutenbergove galaksije. Danas možda nismo ni svjesni koliko smo duboko u novoj galaksiji, u novom preobraženju knjige (prije digitalnih čuda nagoviještena je McLuhanovim istraživanjima). Naravno, u svakoj od tih promjena postoji konstanta. To su prije svega Onaj Koji Piše i Onaj Koji Čita, odnosno razgovara i ponekad odgovara

Pozvali su me i govorio sam, ne tako davno, uz neki praznik knjige ili onaj koji to podrazumijeva – o knjizi.

Prije nego što sam pristao, preispitivao sam se; koliko zapravo o tom znam?!

Knjiga?

Sudbinska riječ koja ima dvostruko značenje. I to ne samo u našem jeziku. Ono prvo svi znamo. Ono je osnova naše civilizacije i naše sudbine. Međutim, knjiga je i pismo, poslanica. To ne treba nikad zaboraviti.

Brojni etimolozi dovijali su se i navodili razne mogućnosti izvora za to knj, od asirskog pečata, preko iranskog kulturnog kruga, od grčkog i drugih evropskih naziva, sve do kineskog king, odnosno liking.

Meni se dopada jedna mogućnost koju nijedan od učenih etimologa ne spominje.

Puškin u svojim bilješkama govori na jednom mjestu kako niko u riječi taljige više ne prepoznaje njeno prvotno značenje, tj. telce koji su upregnuti u kola koja vuku. Nije li moguće u riječi knjiga vidjeti konja i konjanika na njemu koji nosi pismo?

Ili, u nekoj bajkovitoj zemlji, odanoj čitanju, zapregu napunjenu knjigama koja se zove konjige.

Čini mi se da sam ih ja kao čitač vidio u bjelinama Puškinova teksta.

Oduvijek je sitna knjiga putovala konjem, bio on zemni trkač ili krilati letač. U svakom slučaju, obojica su u mnogim knjigama zapisani. Onaj krilati čak je postao i zaštitni znak za jedan broj knjiških poslenika koji su se ponekad i s razlogom smatrali odabranima.

Tako su se slova rojila pod Pegazovim krilima.

Ili Ikarovim?!

Ode.

Kaside.

Soneti.

Uvezani rukopisi.

Otisnuti rukopisi.

 

Neke riječi znače to što znače.

Neke odlutaju od svog značenja, kao da se ljudi igraju s njima i znače koješta drugo, a najmanje ono na što njihov jezički korijen upućuje. Pojedu ih metafore.

 

Knjiga.

Šta je ona zapravo? Odgovor? Pitanje?

Od početka sama pitanja. I to je možda istiniti uvod u njeno tajanstvo, njenu magiju i sudbinsku povezanost s čovjekovom stazom.

Kako je knjiga uopće nastala? Kako postoji?

Nije li legendarni Imhotep u stepenastoj Zoserovoj piramidi načinio zapravo knjigu, nije li i dvostruki egipatski labirint, o kojem svjedoči Herodot, knjiga koju mogu čitati samo rijetki? Jer, knjiga je sačinjena od znakova. To je znao Imhotep, odnosno Tot, odnosno Hermes Trismegistos. Znao je to zasigurno i Dedalus. Znao je to svaki graditelj i skladatelj knjige koji je osjećao bit slova i onog što je iza slova. Slova su znakovi našeg iskustva. Znakovi koji se oduvijek mijenjaju, ali znakovi koji skrivaju mala vrata odbjeglog labirinta – knjige.

A je konjska glava, B je kuća, O oko, a S je nekad bilo zmija.

Tako je na glinenoj pločici, na zidovima hramova i piramida, na Smaragdnoj ploči.

Tako je na papirusu i pergamentu.

Tako je na kori bukve.

I na hartiji je tako.

 

Uvijek sam volio knjigoveznice. S jednom sam bio i povezan. Otvorio ju je moj tetak Idriz kao dodatnu zaradu i tako sam uz pomoć tog novovjekovnog mudželita pročitao neke rukopise i prijevode za koje dotad nisam ni znao da postoje. Postojali su razlozi koji su tad bili izvan zanimanja radoznalog dječaka. Uočio sam kasnije koliko su te stvari uvezane.

Sanjario sam kako ću jednog dana sam uvezati svoje rukopise.

I učinio sam to. Nekoliko puta. Nijednom nisam bio zadovoljan.

 

Galaksija slova prethodila je onoj Gutenbergovoj. Galaksija slova i brojeva o čijoj bi nam muzici mogao beskonačno kazivati Pitagora kad bismo ga znali čitati.

Nazivi planetarnih sudbinskih knjiga, odnosno knjiga poslanstva bez izuzetka u svom semantičkom sloju označavaju isto: Ono što je za čitanje, Štivo, Lektira, Tekst, Čitanka.

Svaki je taj naziv, dakle, sinonim za riječ Knjiga.

Kineska štampa, stranica za stranicu, koja nam ni tako nije bila dostupna, ostala je samo ljubiteljima rariteta, pasioniranim knjigoljupcima.

Gutenberg je učinio svako slovo ponaosob pokretnim.

I to je bio početak Gutenbergove galaksije.

Danas možda nismo ni svjesni koliko smo duboko u novoj galaksiji, u novom preobraženju knjige (prije digitalnih čuda nagoviještena je McLuhanovim istraživanjima). Naravno, u svakoj od tih promjena postoji konstanta. To su prije svega Onaj Koji Piše i Onaj Koji Čita, odnosno razgovara i ponekad odgovara. Posve je razumljivo da taj razgovor između pisca i čitača ili, još bolje kazano, između pisca‑čitača i čitača-pisca ne bi bio moguć bez onih koji knjige objelodanjuju i predaju ih u svjetla pozornosti, kao i onih koji ih čuvaju sve dok ne dođe trenutak da ih predaju u ruke nekog žednog čitača.

Za sve njih praznik knjige ima značenje osobenog dana među danima, iako vrijeme knjige nikad ne prestaje, jer je to i dan uspomena, kao i dan opomene.

 

 

 

PROČITAJTE I...

Sve te životinje imaju jednu zajedničku osobinu – ubio ih je nadvojvoda Ferdinand (onaj isti koji je dokončao svoj život u Sarajevu). Ispod svakog izloška je naziv i mjesto na kojem je stvorenje ustrijeljeno. Osjetio sam pojačane damare u trenutku kad sam vidio risa i pročitao da je živio i skončao, zna se kako, u našim krajevima

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!