Skup zbog kojeg je Radončić doživio nervni slom, a opozicija dezertirala iz zdrave pameti

U Izetbegovićevom govoru krije se odgovor zašto je SDA u ovom vremenu jedina bošnjačka politička opcija koja ima veličinu, snagu, tradiciju, znanje, iskustvo, infrastrukturu, ali, najvažnije od svega, želju i volju da brani bošnjačke nacionalne interese i pozicije. I što je najvažnije, da brani nacionalne interese, a da pritom brani i Bosnu i Hercegovinu i interese drugih naroda. SDA, za razliku od drugih stranaka koje tek uvjetno možemo nazvati bošnjačkim, jedina u sebi integrira i nacionalno i nadnacionalno, i probošnjačko i probosansko. Pozitivno je da SDA nije pala u zamku zanemarivanja, utapljanja i zamjenjivanja nacionalnog identiteta nauštrb fluidnih i iluzornih ideja integralnog bosanstva na koje druga dva naroda za sada neće pristati ni pod kojim uvjetima

 

Sudeći prema reakcijama u javnosti, najvažniji politički događaj koji je obilježio proteklu sedmicu u BiH jeste održavanje programskog skupa SDA u sarajevskoj Zetri 24. marta 2018. godine. Skup pod nazivom “Snažna SDA, jača BiH” održao se nakon velikih turbulencija unutar stranke te bezbroj zluradih komentara političkih protivnika i kataklizmičnih predviđanja raznih “analitičara” koji su stranci i njenom rukovodstvu predviđali sve, samo ne ovako brzu, jasnu i javnu konsolidaciju vlastitih redova.

Prepuna dvorana Zetre, pozitivna i borbena atmosfera, ona vrsta energije kakva se osjeti kada se kreće u novi poduhvat, velika podrška na hiljade članova, čvrsto izraženi državnički stavovi i glasno potvrđene temeljne ideološke pozicije stranke od strane rukovodstva dali su ovom skupu jedan svenarodni ton, ali i utisak nečega većeg od samog stranačkog skupa, što je pečat koje druge stranke jednostavno nemaju. Program SDA uvijek je bio nešto više od pukog dolaska na vlast ili čuvanja pozicija na vlasti, a bošnjački je narod to znao prepoznati. Isto tako, odstupanja od vlastitog programa i ideje znao je narod i kazniti.

No, što se tiče posljednjih događaja u stranci, njenog čišćenja od kadrova koji su označeni kao lokalni moćnici i otuđeni centri moći, očito je ovoj stranci dalo novi polet koji mnogi prepoznaju u šansi da se temeljna bošnjačka stranka resetira na svoje ishodišne postavke. Ovaj skup nije umanjilo to što je nekadašnji glavni sekretar Amir Zukić, na dan održavanja programskog skupa, s naslovnice medija pod kontrolom SBB-a vikao da mu je montiran politički proces.

Zukić je dao ostavku, odnosno smijenjen je i zamijenjen pouzdanijim kadrom Halidom Genjcem. Kada bi neko ustvrdio da je organizam pred kolapsom jer se riješio nametnika i parazita unutar sebe, bio bi proglašen budalom. Upravo su bile budalaste teze političke konkurencije koja je samoderatizaciju SDA od parazita vidjela kao raspad te stranke. Možda ih je upravo zato masovnost skupa u Zetri toliko pogodila, što se moglo vidjeti u žustrim, ostrašćenim i ekspeditivnih stranačkim priopćenjima koja su prštala medijima nekoliko sati nakon razlaza SDA-ovaca.

STANJE NARODA NIJE SJAJNO, ALI JE BOLJE OD PERCEPCIJE KOJU STVARAJU MEDIJI

Skupu se obratio sam vrh stranke, koji ujedno vrši najvažnije funkcije u državi, predsjednik SDA i predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakir Izetbegović, predsjedavajući Vijeća ministara Denis Zvidzić i premijer Federacije BiH Fadil Novalić.

Bakir Izetbegović potvrdio je i reafirmirao ideju da je SDA u suštini najjača i najpostojanija kao ideja, kao fenomen političke artikulacije pozitivnih i patriotskih ideja bošnjačkog naroda oko kojih se okupljaju istomišljenici, a koju ne mogu narušiti odlasci epizodnih likova koji tu u suštini i nisu pripadali. Izetbegović je najavio i nastavak procesa čišćenja stranke od kadrova kojima u njoj nije mjesto, koji ne prihvataju pozitivne vrijednosti stranke ili onih koji su se kompromitirali načinom na koji su djelovali i radili.

Posebno je značajno što je Izetbegović potvrdio nastavak obračuna s fenomenom stranačkih termita, koji su kao stranački kadrovi, dakle iznutra, sabotirali stranku praveći u njoj svoje lične baze i interesne mreže. Reakcija stranačkog vodstva bila je nužna i neodložna, a rezultirala je uvođenjem strožije discipline, detaljnije kadrovske politike, kao i uvođenjem pooštrenih kriterija pri izboru kadrova. Izetbegović je još jednom skrenuo pažnju i na trenutne vrlo opasne trendove u Bosni i Hercegovini, gdje nasrtaji i na državu i na bošnjački narod postaju sve izraženiji i sve agresivniji, te imenovao ličnosti i pojave koje djeluju u tom smjeru. Naglasio je da će se SDA suprotstaviti svakom nasrtaju, posebno na teritorijalni integritet BiH, ali i ustavnopravni položaj Bošnjaka u BiH: “Neće biti otcjepljenja bilo kojeg dijela BiH i sva ona mjesta pokolja nad nevinim žrtvama udruženih zločinačkih poduhvata, a to se naročito odnosi na Srebrenicu, Tomašicu, ostat će zauvijek u teritoriji BiH. Stanje naroda nije sjajno, ali je bolje od percepcije koju stvaraju mediji i faktori fokusirani isključivo na vlast.”

Još jedna zapažena Izetbegovićeva izjava napravila je veliki odjek u javnosti, a tiče se njegovog hirurški preciznog seciranja opozicije i njenog kontraproduktivnog djelovanja, posebno dijela opozicije koji se smatra ljevicom.

“Ljevičari ne mogu ništa SNSD-u i HDZ-u, ne mogu ništa onima koji prave probleme u BiH, ali su se zato usmjerili na nas koji branimo BiH. Lijeve stranke se ne bore za interese BiH, već se samo bore za vlast i nanose štetu narodu”, rekao je Izetbegović i dodao da SDA-ovci nisu nacionalisti i šovinisti, oni su patriote koje cijene sve ljude u BiH, ali se nisu odrekli svoje vjere i svog identiteta.

Upravo se u Izetbegovićevom govoru krije odgovor zašto je SDA u ovom vremenu jedina bošnjačka politička opcija koja ima veličinu, snagu, tradiciju, znanje, iskustvo, infrastrukturu, ali, najvažnije od svega, želju i volju da brani bošnjačke nacionalne interese i pozicije. I što je najvažnije, da brani nacionalne interese, a da pritom brani i Bosnu i Hercegovinu i interese drugih naroda. SDA, za razliku od drugih stranaka, koje tek uvjetno možemo nazvati bošnjačkim, jedina u sebi integrira i nacionalno i nadnacionalno, i probošnjačko i probosansko. Pozitivno je da SDA nije pala u zamku zanemarivanja, utapljanja i zamjenjivanja nacionalnog identiteta nauštrb fluidnih i iluzornih ideja integralnog bosanstva na koje druga dva naroda za sada neće pristati ni pod kojim uvjetima. Niti jedna druga stranka to ili ne može ili ne želi i upravo otuda toliki napadi na SDA i upravo je zato ovaj skup privukao toliko pažnje i izazvao toliko reakcija.

Posebno je važno da SDA nastavi pokazivati višak odgovornosti kroz političku kulturu, a koja se tiče tretmana stvarnosti života u BiH. SDA nikada do sada, čak i kada je bila van vlasti, nije neodgovorno medijski djelovala niti širila očaj i defetizam da bi došla na vlast, a što je u oštroj suprotnosti s ponašanjem ovdašnje opozicije. Štaviše, određen manjak populističkih pristupa političkom djelovanju u ovoj stranci njoj je na štetu. Primjerice, najradikalniju vrstu populizma u zemljama okruženja pokazuje srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić, koji će se prikazivati kao pomiritelj i demokrata, a pritom će doslovno drobiti medijske slobode i nevladin sektor koji se nalazi na izdisaju. To što SDA ima na leđima toliki broj profesionalnih kritizera koji svako malo iskaču u medijima i urliču o nadolazećoj katastrofi samo govori u prilog činjenici da prostor slobode mišljenja i nevladin sektor nipošto nije ugrožen. A tvrdi se suprotno te se ovoj stranci neopravdano prikačuje radikalizacija i fašizacija društva.

BROJKE SU NEUMOLJIVE I NEPOBITNE, REAKCIJE SUMANUTE

Premijer Denis Zvizdić istaknuo je tešku situaciju koju je zatekao kada je preuzeo mandat i usporedio s daleko boljom današnjom situacijom koja vlada u državi. Naveo je ponovno pokretanje EU integracija, ubrzavanje Reformske agende, dokumentirani ekonomski rast i razvoj svih ekonomskih sektora kao i porast broja zaposlenih kao realne i opipljive indikatore koji pokazuju pravu situaciju i pozitivnu dinamiku i činjenično demantiraju sve one koji iz vlastitih ili tuđih interesa šire očaj i beznađe. O činjenicama koje potvrđuje uspjehe ove vlasti, ekonomskim pokazateljima prije svega, govorio je i premijer Fadil Novalić. Brojke su neumoljive i nepobitne, a one, bez obzira na svu silinu kritika i opstrukcija, potvrđuju uspjeh.

Uspjeha je svjesna i politička konkurencija koja se gotovo sva oglasila pokušavajući minimizirati ovaj skup i njegove poruke. Znajući da ne posjeduju slični kapacitet, podršku i tradiciju kakvu ima državotvorna bošnjačka stranka koja je predvodila narod u odbrani države i slobode, politički neistomišljenici koncentrirali su se uglavnom na gotovo infantilne zamjerke koje su demonstrirale jedino njihovu nemoć i strah.

Radončićevi mediji pokušali su fokus staviti na broj posjetilaca ovog skupa pa su tako u Dnevnom avazu u rijetkom napadu novinarskog profesionalizma napisali kako je “SDA danas u prepunoj Zetri održala Programski skup” da bi potom, valjda na intervenciju svog vlasnika-konsultanta Fahrudina Radončića, to ispravili u “Džaba autobusi i novci, SDA nije mogla napuniti Zetru”. Pokušavalo se i s fotografiranjem iz raznih uglova, čekanjem da se skup krene privoditi kraju pa da se zatim prave fotografije dvorane koje se počela prazniti. Jad i izbezumljenost Fahrudina Radončića pokazalo je i ostrašćeno, gotovo na razini nekontroliranog i nemoćnog bijesa delikventna iz popravnog doma, priopćenje SBB-a koje neodoljivo podsjeća na mrzilačke Avazove tekstove. U samoj centrali SBB-a izgleda da su pretrpjeli nešto poput nervnog sloma ili epileptičnog napada pa su obraćanja visokih dužnosnika SDA na skupu, prije svega Bakira Izetbegovića, propratili nebuloznim saopćenjem punim prijetnji, izmišljotina i najbesmislenijih budalaština.

Slično je bilo i sa SDP-om, koji je, izgleda, najviše zamjerio Izetbegovićevo podsjećanje na njihovu kontroverznu ulogu prije i tokom agresije na RBiH, pa su se tako drugovi predvođeni Nerminom Nikšićem dosjetili da SDA, stranku koja je očuvala BiH u njenim AVNOJ-evskim granicama, i to naspram predviđanja sve i jednog relevantnog svjetskog faktora, optuže za nestanak te iste države, kapitulantski mentalitet i ugađanje srpsko-hrvatskim, tj. SNSD-HDZ pretenzijama. Parodija je time veća što je ovo došlo iz stranke Nermina Nikšića, koji je nedavno, ničim izazvan, otišao na rukoljub Miloradu Dodiku, bukvalno tražeći dozvolu da politički djeluje na prostoru manjeg bh. entiteta, čime je ustvari taj prostor legitimizirao kao Dodikov feud.

Ovaj je skup izgleda preplašio i drugove iz Komšićevog DF-a i njihove stare-nove prikolice GS-a, pa su se i oni počeli valjati u istom blatu primitivizma, tj. služiti se davno izlizanim izmišljotinama. Tako su Željko Komšić i Emir Suljagić dovodili u pitanje ratni put i patriotizam Izetbegovića i Zvizdića. To bismo mogli nazvati dezerterstvo iz osnova pristojnosti, ali i zdrave pameti. Potom je uslijedila duga lista najbesmislenijih zamjena teza, gdje su Komšić i Suljagić, nekadašnji pripadnici stranke u kojoj je javno važio moto da je partija važnija od države, optuživali Izetbegovića da između države i vlasti bira vlast, te pokušali “nabiti na nos” koalicione partnere iz drugih naroda, opet zaboravljajući da su i jedan i drugi u okviru ne jedne nego dvije stranke koje su dijelili sarađivali s narigidnijim srpskim i hrvatskim šovinistima.

Stoga, treba zaključiti da o važnosti ovog skupa ne govore samo odaslane poruke homogenog stranačkog vrha SDA nego i sumanute reakcije koje su uslijedile od političke konkurencije. To posve opravdava tezu koju je nedavno izrekao visokopozicionirani član SDA Safet Softić o tome da se opozicija isključivo bavi sa SDA, da nema program, da nema ideju kako život učiniti boljim, nudi samo i jedino da pobijedi SDA i uzme vlast. Hoće li u tome uspjeti, saznat ćemo u oktobru. Za sada tek treba primijetiti da su s pravom uzrujani, jer masovnost skupa u Zetri im ne ide u prilog.

PROČITAJTE I...

Neprincipijelna propagandistička šizofrenija gdje se jednog te istog političara ili stranku napada zbog defetizma i kapitulantstva kada smiruju napetu situaciju, da bi ih se onda napalo kao ratoborne huškače kada glasno poruče da državu ima ko braniti.

Sastavni dio agitacije za ujedinjenje ljevice jeste agitacija protiv saradnje s “nacionalistima”, kako se u ideološkom ambijentu ljevice nazivaju sve političke stranke s nacionalnim predznakom, tako i SDA. U uvjetima političke strukture i ustavnog uređenja Bosne i Hercegovine, kakva bi god ljevica pobijedila, ona ne bi mogla uspostaviti vlast bez saradnje s nacionalnim strankama. Upravo to dobro znaju ljevičarski agitatori protiv saradnje s nacionalnim strankama, jer bi, u slučaju pobjede na izborima, za ljevicu bilo bitno eliminirati SDA, a saradnja s hrvatskim i srpskim nacionalnim strankama njima bi bila sasvim prihvatljiva

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!