Skandalozno pismo aktiva nastavnika njemačkog jezika

Umjesto da rade na zadržavanju mladih u Bosni i Hercegovini, da ulažu u njihovu što bolju budućnost u našoj zemlji, da im ponude nadu i vjeru u to da će u njoj moći živjeti od svog rada, oni im pokazuju što lakši put za napuštanje svoje domovine. Drugim riječima, žele od naše omladine napraviti radnu snagu za države u kojima se službeno govori njemački jezik

Nedavno smo u Stavu pisali o “prašini” koja se podigla zbog učenja turskog jezika u osnovnim školama u Federaciji BiH. Podsjećanja radi, sve je počelo jednom najobičnijom neobavezujućom informativnom anketom Instituta “Yunus Emre” s pitanjem: “Da li želite da vaše dijete pohađa turski jezik?” Zatim je anketa objavljena u medijima i krenuo je udar na aktive nastavnika turskog jezika i na Institut.

Optuženi su i zato što djeci koja pohađaju nastavu turskog jezika poklanjaju učeničke ruksake, udžbenike, zatim renoviraju učionice te organiziraju besplatna putovanja u Tursku. A u suštini, sve je nabrojano, između ostalog, i ono zbog čijeg navodnog izostanaka ti isti mediji kritiziraju Tursku. Kada im tako odgovara, kritizira se Turska jer nam kao ništa ne daje, a kad se sazna šta je dala i šta pozitivno čini za ljude u našoj državi, onda se i za to traže zamjerke. Cilj je isti, reći da ništa što za nas učini Turske ne valja. Aktivi nastavnika turskog jezika kao i Institut “Yunus Emre” skoro pa su optuženi da djecu nazor tjeraju da uče turski jezik.

Situacija je jasna. Nekima očigledno smeta to što je turski jezik posljednjih godina sve popularniji u školama Federacije BiH i što je broj djece koja pohađaju nastavu turskog jezika svake godine u porastu. Zakonski gledano, aktivi nastavnika svih jezika imaju pravo promovirati svoj jezik, a jedina odlučujuća anketa jeste ona koju provodi kantonalno ministarstvo obrazovanja. Međutim, do sada je jedino zasmetalo promoviranje učenja turskog jezika.

Nakon našeg pisanja, na e-mail redakcije stiglo je pismo koje su aktivi nastavnika njemačkog jezika dijelili roditeljima i djeci u Federaciji BiH. I koje medijima očigledno nije bilo zanimljivo iako je njegov sadržaj izuzetno intrigantan.

“Neke zemlje, kao što je Austrija, nude studentima naše zemlje mogućnost studiranja i eventualnog zapošljavanja, naravno uz uslov poznavanja njemačkog jezika. A najvažniji razlog učenja njemačkog jezika u našoj zemlji je sigurno činjenica da je SR Njemačka u posljednjih nekoliko godina otvorila kontingent od više desetina hiljada radnih mjesta za mlade ljude iz BiH, a takav trend će se nastaviti i u narednim godinama. A to pokazuju i statistički podaci o velikom broju mladih ljudi, koji su svoju sreću pronašli na Zapadu. Bilo da se radi o medicinskom osoblju, inžinjerima, vozačima i mnogim drugim zanimanjima, SR Njemačka nudi mogućnost zapošljavanja mladih iz BiH”, stoji u pismu kojim se promovira učenje njemačkog jezika.

Pitanje je zašto onima koji pričaju o problemu odlaska mladih iz Bosne i Hercegovine nije zasmetalo to što nastavnici njemačkog jezika pozivaju djecu da uče njemački jezik uz obrazloženje da se tako lakše mogu zaposliti izvan naše zemlje.

Predstavnici Njemačke, kao i aktivi nastavnika ovog jezika, sigurno su upoznati s tim da je jedan od problema naše države odlazak mladih na Zapad, gdje ih baš i ne čeka uvijek ružičast život. Umjesto da rade na zadržavanju mladih u Bosni i Hercegovini, da ulažu u njihovu što bolju budućnost u našoj zemlji, da im ponude nadu i vjeru u to da će u njoj moći živjeti od svog rada, oni im pokazuju što lakši put za napuštanje svoje domovine. Drugim riječima, prave od naše omladine radnu snagu za države u kojima se službeno govori njemački jezik.

Možda trenutno nismo u situaciji da krivimo mlade koji žele potražiti bolju budućnost na Zapadu, ali možemo tražiti od drugih zemalja, naročito od onih koje nam se predstavljaju kao prijateljske, da ulažu napor i trud u pronalasku načina kako da ta omladina ostane u našoj zemlji, da im u njoj ponude bolju perspektivu. Umjesto toga, čini se nešto potpuno obrnuto, aktivi nastavnika njemačkog jezika promoviraju učenje njemačkog jezika uz obrazloženje da će se oni koji ga budu učili lakše zaposliti izvan Bosne i Hercegovine.

Turska, poput Austrije, Njemačke i nekih drugih zapadnih zemalja, također nudi stipendije za studiranje, ali ono što je našoj javnosti manje poznato jeste to da Vlada Turske nastoji probuditi interesiranje naših studenata u Turskoj da se nakon što diplomiraju ili magistriraju vrate u Bosnu i Hercegovinu i doprinesu razvoju svoje zemlje.

Na kraju spornog pisma aktivi nastavnika njemačkog jezika navode sljedeće: “Mi u ovom pismu nismo htjeli spominjati druge jezike koji se nude vašoj djeci, ali nakon što su se vašoj djeci ipak održale ‘obećavajuće’ prezentacije tih ‘perspektivnih” jezika, ovim putem želimo istaknuti kako se tim putem vašoj djeci obećavaju neke stvari koje se, nakon što djeca odaberu taj jezik, nikada ne realizuju. Međutim, mi vjerujemo u vašu razboritost i vjerujemo da ćete donijeti pravu odluku, kako za vas, tako i za vaše dijete.”

U ovom završnom dijelu pisma očita je ironija članova aktiva nastavnika njemačkog jezika koji riječi “obećavajuće” i “perspektivnih jezika” stavljaju pod navodnike. Osim toga, roditelje koji ne odaberu njemački jezik proglašavaju nerazboritim i onima koji nisu kadri donijeti pravu odluku za svoje dijete. Očito bi im neko trebao reći da je svaki roditelj slobodan u donošenju odluka za svoje dijete, te da je u najmanju ruku nepristojno javno prosuđivati šta je za neko tuđe dijete dobro, a šta nije.

Da su kojim slučajem aktivi nastavnika turskog jezika ponudili roditeljima pismo ovakvog sadržaja, vjerovatno bi to u javnost bilo plasirano kao “veliki skandal”. Međutim, kada je riječ od njemačkom jeziku, većini domaćih medija to ne predstavlja problem.

PROČITAJTE I...

Prijedorska udruženja žrtava obilježila su prve augustovske dane nizom komemoracija u znak sjećanja na 25. godišnjicu genocida. Nažalost, okupljanje preživjelih logoraša ove je godine pokvareno različitim promišljanjima o prošlosti ili uzrocima i posljedicama nekih prošlih ratova

Usmena predaja kazuje kako je ovaj kraj bio pomilovan i zaštićen od većeg stradanja u svakom ratu, pa i u potonjem. Razlog tome narodni genij nalazi u trima obližnjim turbetima: turbe Hasan efendije u Čanićima, šejha Dede u Čekanićima i šejha Sinana u Gornjem Srebreniku – iznad Starog grada. Ova tri turbeta čine trokut u čijoj se unutrašnjosti nalazi današnji Srebrenik. Međutim, i tri spomenute džamije obrazuju trokut u kojem je ova pitoma čaršija pronašla svoj mir

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!