Skandalozni nastup Almira Kurta: Postoje vrijednosti u koje se ne dira

Na sarajevskoj FACE TV, u petak, dva dana nakon dženaze u Potočarima, poredeći Bošnjake i susjede Hrvate, umjetnik, pjevač, glumac i SDP-ov kandidat na izborima 2016. godine, Almir Kurt, zvani Kugla, kaže sljedeće: “Hrvati će u nedjelju igrati za titulu svjetskog šampiona, a naši će reekshumirati osamdeset mezara da bi dodali pripadajuće kosti. Vatreni su već napravili najveći uspjeh hrvatskog nogometa, a mi ćemo kostima k'o peletom raspirivati predizborne nacionalističke duhove”

Svaki je čovjek posebna priča, sa svojim dobrim i lošim osobinama, karakterom, navikama, potrebama. Možemo biti međusobno slični, manje ili više, ali isti nikako. Tako je i s pripadnicima naroda, rase, sljedbenicima vjere. Niti su svi bijelci jednako bijeli, niti svi Nijemci vole red i disciplinu. Ne odobravaju svi Srbi zločine počinjene nad Bošnjacima. Nisu ni svi muslimani dobri samo zato što su muslimani, a ni svi Bošnjaci ne vole svoju Bosnu istim intenzitetom i na jednak način. I u tom pogledu, svaki je čovjek priča za sebe. Različitih smo uvjerenja, političkih i vjerskih opredjeljenja. A opet nečemu pripadamo, vežemo se s drugima. Svaka skupina, ili zajednica, ima barem jedan zajednički sadržilac koji je na određeni način čini cjelinom, a najčešće je više tih kohezionih elemenata prema kojima se oni koji čine određenu skupinu međusobno prepoznaju i identificiraju.

Pripadnike jedne narodne zajednice povezuju zajednički jezik, historija i kultura, čak i one koji ne žive na istoj teritoriji, u istoj državi. A ono što je posebno važno za postojanje i opstanak svake zajednice kao takve jeste njen kolektivni odnos prema događajima koji su odredili njenu sudbinu. Tako, naprimjer, Poljaci imaju jasan i čvrsto izgrađen odnos prema ulozi njihove zemlje u Drugom svjetskom ratu i ogromnoj žrtvi koju su kao narod podnijeli. Nijedan Poljak ne dovodi u pitanje svoj odnos prema nacističkoj okupaciji njegove zemlje, niti oni koji kreiraju obrazovnu politiku imaju dileme u vezi s tim kako tu historijsku pojavu u školskim udžbenicima treba nazvati. Isto je i s onima koji učestvuju u javnom životu i koji, u manjoj ili većoj mjeri, svojom izgovorenom riječju mogu utjecati na mase čitalaca ili slušalaca. Taj odnos prema historiji drži Poljake na okupu, kao jednu zajednicu, a one koji djeluju i govore drugačije Poljaci ne smatraju svojim. Takvi nisu jedni od njih.

Također, nezamislivo bi i potpuno neprihvatljivo bilo da jedan Jevrej, gdje god na kugli zemaljskoj živio, javno kaže kako ne treba obilježavati godišnjice holokausta, ili kako je njihovo njegovanje kulture sjećanja samo folklor i predstava pred izbore u Izraelu. Ako bi se ipak neko i usudio reći tako nešto, do kraja svijeta i vijeka bio bi prognan iz kolektivne svijesti jevrejskog naroda.

I mi Bošnjaci imamo historijske bedeme prema kojima izgrađujemo i određujemo sebe, i kao narod, ali i kao pojedince. To su kameni nišani, to je genocid koji smo doživjeli i preživjeli u gotovo četiri godine oružane agresije na našu domovinu. Iskren odnos prema žrtvama genocida u Prijedoru, Ključu, Bijeljini, Zvorniku, Ahmićima, Foči, Višegradu, Nevesinju, Vlasenici, Bratuncu, i na koncu Srebrenici jeste elementarno pitanje bošnjačke kolektivne svijesti i same nacionalne pripadnosti jer su ti nedužni ljudi na najsvirepiji način zlostavljani i ubijani ne zbog njihovog stepena obrazovanja, društvenog položaja, porodičnog ili materijalnog statusa, spolne pripadnosti ili starosne dobi nego samo zato što su Bošnjaci. Žrtvi je, da bi postala žrtvom, trebalo samo bošnjačko ime.

Svako onaj koji takve stvari ne naziva pravim imenom i nema prema njima ispravan odnos, a ispravan je odnos determiniran ličnim i kolektivnim iskustvom, kao i pravosnažnim međunarodnim presudama, za sebe ne može reći da pripada bošnjačkom narodu. Možda ova tvrdnja zvuči preoštro i isključivo, ali drugačije ne može biti. Ko god primitivnim opaskama, za koje vjerovatno misli da su duhovite, relativizira strašne historijske činjenice o genocidu nad Bošnjacima, stavljajući ih u neprimjeren javni diskurs, taj s Bošnjacima ne može imati nikakve veze, on je time zapravo sam sebe ispisao iz Bošnjaka.

A u javnom životu kod nas ima i takvih. Na sarajevskoj FACE TV, u petak, dva dana nakon dženaze u Potočarima, poredeći Bošnjake i susjede Hrvate, umjetnik, pjevač, glumac i SDP‑ov kandidat na izborima 2016. godine, Almir Kurt, zvani Kugla, kaže sljedeće: “Hrvati će u nedjelju igrati za titulu svjetskog šampiona, a naši će reekshumirati osamdeset mezara da bi dodali pripadajuće kosti. Vatreni su već napravili najveći uspjeh hrvatskog nogometa, a mi ćemo kostima k'o peletom raspirivati predizborne nacionalističke duhove.

Naglašeni dio izjave sam po sebi je potpuno nevažan, kao i onaj koji ju je izgovorio, ali nije nevažna činjenica da se za ovakve gadosti nalazi mjesto u javnom prostoru, na jednoj sarajevskoj televiziji čiji je vlasnik živi svjedok naše historije i njen aktivni sudionik.

Jasno je da mediji i oni koji se na njima pojavljuju rade za novac i čine sve da privuku publiku, ali granica mora postojati. Može svaki Bošnjak, pa tako i novinar i vlasnik televizije, pripadati različitim politikama, opcijama, može biti vjernik ili ateista, opredjeljenja svakakvih, i prema tome niko nema pravo mjeriti njegovu nacionalnu pripadnost ni patriotizam, ali onaj ko obilježavanje genocida skrnavi bolesnim opaskama, time se izrugujući onome na čemu naše pamćenje počiva, on nema pravo, a vjerovatno ni želju, pripadati Bošnjacima. Gledamo to mi, a gledaju i oni oko nas. I likuju zbog štete koju nam takvi nanose. To je upravo ono što se traži. To je na cijeni. Cilj je obezvrijediti planetarnu čistotu odbrambenog rata, popljuvati one koji pamte i ne daju da se istina zaboravi, e kako bi isti oni koji su genocid napravili za nekoliko decenija mogli lakše nastaviti i dovršiti posao.

Postoje vrijednosti u koje se ne dira, koje nikada ne smiju biti sredstvo političkog potkusurivanja. Kada jedan političar optužuje Aliju Izetbegovića za početak rata u Bosni i Hercegovini, on to ničim ne može opravdati. Nema te borbe za vlast zbog koje se smije falsificirati historijska istina. Jer onaj koji to radi nanosi nesagledivu štetu narodu koji želi voditi. Takve laži i podvale ne mogu i neće biti prihvaćene, a oni koji ih plasiraju sami sebe će osramotiti. Srećom, namjere su pročitane, a narod je lekciju naučio.

Pod izgovorom da kritikuju nepravednu vlast, svako malo nam se nude neki komentatori društvene zbilje, predstavljajući nam se kao nezavisni misleći ljudi. A onda se uvjerimo da su takvi u službi nečijih političkih projekata. Samo u ovoj godini prepoznali smo nekoliko glasnogovornika, od novinara, preko političkih i ekonomskih analitičara, do menadžera nevladinih organizacija koji zapravo rade najprljaviji posao za neke političke interese, a na štetu vlastitog naroda. Od Hadžiomerovića, Arapovića, Prašovićke, pa do ovog Kurta Kugle. Stvaraju priče, izmišljaju afere, senzacije, konstruiraju događaje, čak i sudske procese. I čovjek svaki put očekuje da ti angažirani javni djelatnici raskrinkavaju neki kriminal vlasti, boreći se za pravnu državu i u korist naroda, a da iza njih stoji isključivo profesionalna etika i pravdoljublje. I svaki put nas uvjere u suprotno. Eto ih na listama političkih projekata, i to istih onih koji za rat optužuju Aliju i SDA, a za nestabilno političko stanje u Bosni i Hercegovini okrivljuju sključivo Bošnjake.

PROČITAJTE I...

Razvrstamo li stranke udesno i ulijevo, i to ugrubo, jer je za novoformirane partije još teško utvrditi u šta ih se može uračunati, ali to ipak možemo pokušati s obzirom na to da znamo kojim su strankama do jučer pripadali njihovi lideri i rukovodstva, vidljiv je pad ljevice i rast desnice u Kantonu Sarajevo.

Recept za svakog uspješnog političara kojem vjeruju jeste stalna konekcija s narodom. Narod zna. Narodu treba biti blizak i biti brižan prema svakom. Mnogo sam proveo vremena u bosanskohercegovačkim naseljima, odlazio u domaćinske avlije, družio se s ljudima u gradskim dvorištima, na društvenim događajima. Uvijek osluškujem šta narod govori, šta hoće i šta mu treba. U proteklom mandatu kao državni zastupnik sam dobio najviše pitanja od strane građana i na sva pitanja sam dao odgovore, ponudio rješenja i pokušao ih realizirati

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

KOMENTARI

  • irfan busuladzic 25.07.2018.

    elvire, zaboravio si spomenuti onog metuzalema Galijaševića

    Odgovori

Podržite nas na Facebooku!