Skandal u Norveškoj: Radnici iz Tuzle potpisali „robovlasnički“ ugovor?

Na pitanje da li je tačna konstatacija kako se radnicima prijeti oduzimanjem imovine, Aščerić kaže kako su to gluposti. „Pa nisam ja taj koji može oduzeti bilo kome imovinu. Ne znam o čemu uopšte pričaju. Ugovor smo potpisali sa Kanađanima, radnici su otišli gore i sve je čisto“, kaže Aščerić tvrdeći kako konkurencija na ovaj način podmeće Valardu ali i njegovoj kompaniji.

Norveški mediji raspisali su se o aferi koja ovih dana potresa skandinavsku zemlju a u čijem su središtu 22 radnika iz Bosne i Hercegovine koji u Norveškoj grade milionski vrijedan dalekovod. Naime, u ugovoru stoji, između ostalog, kako polovicu plaće moraju davati svojoj matičnoj firmi. U protivnom, biće vraćeni natrag u BiH a neki od njih tvrde kako im se prijeti da će im, ukoliko ne budu isplaćivali 50 procenata zarade, biti oduzimana imovina koju imaju u Tuzli

Statnett, norveška verzija Elektroprivrede, potpisala je ugovor sa kanadskom firmom Valard Constructing koja je zaposlila bosanske radnike preko njihove matične firme iz Tuzle. U ugovoru koji je svaki od radnika potpisao navodi se da su „zaposlenici dužni (…) prenijeti 50% svoje neto plaće zarađene u Norveškoj firmi koja ih je zaposlila.“

Iz kanadske firme tvrde kako oni sa ovakvo sročenim ugovorima, koji su ilegalni po norveškim zakonima, nemaju nikakve veze. “Mi smo uredno isplatili bosansku firmu. Oni su ovamo poslali radnike koje smo zaposlili u našem norveškom odjelu i rade za norveške plaće. Nismo znali da postoji bilo kakav sporazum ispod stola o povratu novca“, kazao je norveškim novinarima direktor evropske filijale Valarda, John Carroll.

“To se ne može okarakterizirati nikako drugačije nego kao robovlasnički ugovor“, kaže norveški sindikalac Jan Olav Andersen. Carroll dalje tvrdi da njegova firma nije znala za postojanje ovakvih ugovora koji su, po njemu, kršenje Valardovog ugovora sa bosanskom firmom iz Tuzle.

Norvežani tvrde da nisu uspjeli kontaktirati vlasnike firme u Norveškoj kako bi im pojasnili način na koji su nastali sporni ugovori.

Međutim, Nedžad Aščerić, direktor tuzlanske firme Umel-Dalekovodmontaža, tvrdi za Stav kako je sve što je objavljeno u norveškim medijima neistina te stvar podmetanja konkurencije.

„Čuo sam za to prije tri dana“, kaže Aščerić za Stav. „Svi radnici su prije puta u Norvešku pristali na takve uslove u ugovoru. Svima im Umel plaća ovdje zdravstveno i penzijsko osiguranje, ovdje primaju platu dok su u Norveškoj. Platu primaju čak i kada nema posla. To su gluposti. Nakon svih troškova koje imam njima će ostati čistih tri hiljade maraka, ostaće im i plata koju zarađuju regularno ovdje i svi su pristali raditi posao u Norveškoj.“

Na pitanje da li je tačna konstatacija kako se radnicima prijeti oduzimanjem imovine, Aščerić kaže kako su to gluposti. „Pa nisam ja taj koji može oduzeti bilo kome imovinu. Ne znam o čemu uopšte pričaju. Ugovor smo potpisali sa Kanađanima, radnici su otišli gore i sve je čisto“, kaže Aščerić tvrdeći kako konkurencija na ovaj način podmeće Valardu ali i njegovoj kompaniji.

„Valard je dobio posao koji su mnogi htjeli. To je milionski vrijedan posao. Sada se tu pojavljuju neke prljave igre. Ima tu svega, i konkurencije iz Norveške i konkurencije iz Hrvatske. Konkurencija je i nagovorila nekog od radnika da pošalje medijima kopiju ugovora. Pa je zbog toga onda Statnett reagirao. Kakvi, zaboga, robovi? Pa to je posao u inozemstvu kakav mnogi žele. Moji radnici znaju u kakvoj firmi rade. Imaju osiguranje, kada se vraćaju iz inozemstva, dočekam ih na aerodromu, prevezem ih kućama, plaćeni su i kada su bolesni i kada nema posla. Ne znam kome treba uopće ova priča“, kaže Aščerić, zaključujući: „Ja sam svakako spremio priopćenje za javnost u vezi sa svim ovim i poslaću ga medijima narednih dana.“

Sve je počelo sredinom avgusta kada je Statnettu poslan mail o potencijalno nezakonito potpisanim ugovorima radnika koji grade elektranu Vestre u gradu Rogaland. Zaposlenici su radili za Valard, koji ih je pak, angažirao kod svog partnera, tuzlanskog Umela.

U dopisu je stajalo kako radnici narednih pet godina moraju pola svoje plaće isplaćivati Umelu, da im se može zaplijeniti imovina ukoliko to ne urade te da ne smiju napustiti Norvešku bez dopuštenja Umela. „Poduzetnici su odgovorni za poštivanje norveških propisa. Statnett će sada pomoći u praćenju i očuvanju radničkih prava“, kazala je Elisabeth Vike Vardheim, izvršna potpredsjednica Statnetta, tvrdeći kako je Valard prekršio ugovorne obveze prema Statnettu.

Kanadska firma odmah je poslala direktora svojih evropskih operacija, Johna Carrolla u Norvešku koji je novinarima kazao kako nije imao pojma o ugovoru koji su radnici potpisali sa Umelom.

„Prije nekoliko tjedana u Valard je stigao anonimni e-mail, s kopijom poslanom Statnettu. U dodatku maila bila je kopija ugovora između bosanskog radnika i njegovog poslodavca u Bosni. Ovakav ugovor nam je bio nepoznat. Ovi ugovori su vrlo nepovoljni prema zaposlenicima i krše Valardov ugovor s bosanskom firmom“, kazao je Carroll.

On je dodao da je, nakon što je procijenjeno da su ugovori koje su potpisali radnici iz BiH u suprotnosti sa ugovorom koji je Valard potpisao sa Umelom, odmah tražio pojašnjenje u tuzlanskoj direkciji Umela.

„Oni su nam kazali da moraju isplaćivati plaće i socijalne troškove u Bosni. O tome nas nisu prethodno obavijestili. Platili smo bosanskoj firmi kako bi nam poslali ove radnike. Zatim su oni zaposleni u norveškom odjelu za norveške nadnice i nismo bili svjesni bilo kojeg oblika sporazuma o povratu ispod stola“, tvrdi Carrol.

Valard je zbog ugovora radnika iz BiH u problemima. Statnett je cijeli slučaj prijavio norveškoj inspekciji rada. Inspekcija tvrdi da razmatra slučaj koji je, po njima, ozbiljne prirode te da će poduzeti sve neophodne korake u suradnji sa Stanettom.

 

PROČITAJTE I...

Za BiH je, u ekonomskim uvjetima kakve danas imamo, važna svaka kompanija koja zapošljava tri, pet, deset radnika, a BH Telecom zapošljava 3.400 ljudi. No, pravi značaj ove kompanije ogleda se u njenoj društvenoj odgovornosti – BH Telecom finansira skoro sve reprezentativne selekcije BiH u sportu, sve značajne kulturne manifestacije i institucije, humanitarne organizacije, udruženja za pomoć djeci s poteškoćama u razvoju, a izvjesno je da će dio novca uložiti i u cestogradnju

Jedno od obilježja tranzicijskih društava jeste i to da se pojavljuju kompanije koje privatiziraju državni kapital, a onda firme unište, raskrčme, izvuku ono što vrijedi, a ostalo ostave da propada. “AS Group” radi suprotno. Već deset godina “AS Group” aktivizira posrnula preduzeća, pokreće ih, spašava radna mjesta i razvija brendove. “Preduvjet za naš uspjeh bilo je slobodno tržište. Volio bih kada bi više ljudi bilo svjesno svojih mogućnosti u sistemu u kojem živimo. Svi imamo podjednake šanse da uspijemo, i zaista je tako. Mi smo počeli s granapom, a samo dvije decenije poslije u poziciji smo da zapošljavamo na hiljade ljudi direktno i na desetke hiljada ljudi indirektno”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!