Sjedi Marićka na kamen studencu

Radončićeva specifična politička, ali i lična konspirativna kultura nikada nije prihvatila da je izborni rezultat, kao izraz narodne volje, jedini mogući legitiman način dolaska ili ostanka na vlasti, već ga je redovno stavljala u drugi plan naspram koketiranja s vanjskim centrima moći.

Uvijek ambiciozna, samoproklamirana politička komentatorica Ivana Marić izgleda da je konačno uspjela u svom naumu da postane kontroverzna, a time i poznata, što u našoj abnormalnoj javnoj kulturi znači i relevantna. Zanimljivo, ali za to nije bio zaslužan Marićkin udarnički napor u plasiranju stotina sitnih stupidarija na račun SDA, već samo jedan neoprezan komentar koji se nije svidio Fahrudinu Radončiću.

Sve je to tim smješnije što je upravo Dnevni avaz do sada redovno prenosio Marićkine “analize” i komentare, pogotovo kada se gospođica Marić, a to je bilo gotovo uvijek negativno, doticala SDA ili Bakira Izetbegovića. No, u cijeloj ovoj farsi možda je najzanimljiviji razlog zašto su Radončić i njegov Avaz posvetili toliko vremena, prostora i otrovnih riječi Ivani Marić, pa joj, iako je uporno nazivaju diletantom i poluanonimnom, pružaju tretman koji je u Avazu inače rezerviran za ozbiljne političke teškaše ili osobe koje direktno stoje na putu Radončićevim ambicijama.

Razlog za to se najvjerovatnije nalazi u jednom detalju iz Marićkine biografije, u kojoj piše da je ona stručni saradnik Predstavništva Fondacije “Konrad Adenauer” u Bosni i Hercegovini, fondacije koja je inače blisko povezana sa strankom CDU Angele Merkel. Čini se da je upravo to ono što najviše sekira uvijek paranoičnog Fahrudina Radončića.

Naime, Radončićeva specifična politička, ali i lična konspirativna kultura nikada nije prihvatila da je izborni rezultat, kao izraz narodne volje, jedini mogući legitiman način dolaska ili ostanka na vlasti, već ga je redovno stavljala u drugi plan naspram koketiranja s vanjskim centrima moći.

Upravo zbog toga, ali i svjestan svoje nepostojeće harizme i nedovoljnog ugleda u bošnjačkom narodu, Radončić je sebe kao političara, ali i politiku vlastite stranke, oblikovao prije svega nastojeći da se prikaže kao alternativa autentičnim bošnjačkim političkim predstavnicima koje je označavao kao “bošnjačke nacionaliste”, tačnije da se predstavi kao voljan klijent i servilan poltron vanjskih centara, računajući da će ga oni pritiscima i mahinacijama nekako dovesti do žuđene vlasti.

Možda je baš zato taj detaljčić u Marićkinoj biografiji probudio sumnje kod Radončića, da njena izjava nije samo njeno mišljenje već i stav njenih poslodavaca, što bi značilo da nije dobio naklonost na koju je računao i radi koje je, recimo, vodio tako bjesomučnu propagandnu kampanju protiv turskog predsjednika Erdoğana.

Otuda vjerovatno i tako žestoka reakcija, ali i gotovo istovremeni Radončićev pokušaj da skrušeno otškrine neka druga vrata plasirajući gotovo budalaste tekstove preko The Bosnia Timesa (npr. tekst pod naslovom Turci čak vjeruju da bi samo Radončić mogao realizirati projekat izgradnje autoputa Sarajevo – Beograd) u kojima u tuđa usta stavlja svoje ponude pipajući teren i ispitujući kako mu stoje pozicije naspram Turske.

Za Radončića, inače, “svaka igra – svaka dobija”, no ovaj put izgleda da je ponestalo i naivnih prolaznika, ali i protekcije.

PROČITAJTE I...

U završnoj fazi sam trećeg izdanja knjige o balkanskom mafijašu Fahrudinu Radončiću, kojom ću javnosti u potpunosti prezentirati koruptivno-kriminalno djelovanje Radončića u BiH i za sva vremena staviti pečat na njegovo kvazipoštenje i kvazipatriotizam koji već decenijama pokušava podvaliti Bošnjacima. Između ostalog, riječ je o dokumentaciji, fotografijama, transkriptima i izjavama iz kojih će javnost jasno vidjeti da se Fahrudin Radončić u BiH bavio špijunažom, u toku rata sarađivao s agresorskom stranom, te kao ratni profiter trgovao drogom, alkoholom, kahvom i slično, a što je nastavio i u kasnijem periodu

Iz sedmice u sedmicu na vidjelo izlaze navodi o tome kako u kineskoj regiji Xinjiang čak milion ljudi vlasti drže u logorima. Prema izjavama bivših zatvorenika koji su nakon puštanja na slobodu otišli u inostranstvo, zatočeni su jer su bili religiozni, upražnjavali su vjerske obrede ili čak zato što ne govore kineski. Neki od njih kažu da su mučeni. Većina onih koji su zatočeni jesu muslimanska manjina Ujguri

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

KOMENTARI

  • Omar 30.05.2018.

    Bas ovakve novine imaju buducnost a ti pasa drzi se scepe i njegovog tariguza

    Odgovori

Podržite nas na Facebooku!