Sjaj i bijeda evropske birokratije

Gradnja je mosta počela, ali to ne znači da će biti i završena jer je Bosni i Hercegovini ostala još jedna mogućnost da zaštiti svoj suverenitet i pomorski status, a to je da zatraži arbitražu Međunarodnog suda pravde u Hagu i/ili Međunarodnog suda za pravo mora u Hamburgu. Ukoliko dođe do međunarodne arbitraže, može se očekivati slična odluka kao i u slučaju Slovenije i Piranskog zaljeva. Međutim, jedan od ključnih preduvjeta za to jeste da vlast u Bosni i Hercegovini u narednom periodu bude jedinstvena u odbrani interesa vlastite zemlje

Bosna i Hercegovina pomorska je država, s izlazom na more, ima svoju obalu, teritorijalne vode, kao i pristup međunarodnim vodama, odnosno otvorenom moru. Stoga se na nju odnose odredbe Konvencije o pravu mora Ujedinjenih nacija, prema kojima svaka pomorska zemlja ima pravo slobodnog i ničim ometanog pristupa otvorenom moru. Međutim, naši zapadni susjedi, kao i njihovi mentori iz evropskih institucija, misle da ta prava za Bosnu i Hercegovinu ne vrijede.

Nakon što je Hrvatsko ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, na čelu s ministrom Olegom Butkovićem, provelo proceduru izbora izvođača radova, u ponedjeljak 30. jula ove godine kineski građevinski konzorcij CRBC otvorio je dnevnik radova na izgradnji pristupnih cesta te je počela izgradnja tzv. Pelješkog mosta. Prethodno je Evropska komisija osigurala 357 miliona eura za izgradnju mosta, novac koji Hrvatska neće morati vraćati jer se taj projekt smatra evropskim. Prema ugovoru, rok za završetak izgradnje cijelog objekta jeste 36 mjeseci i 29 dana, što znači da bi most koji bi spojio kopno i poluotok Pelješac trebao biti pušten u funkciju do kraja augusta 2021. godine.

Ukoliko most bude izgrađen, Bosna i Hercegovina više neće biti pomorska zemlja jer će izgubiti slobodnu i neometanu plovnu vezu s otvorenim morem. A to znači i da će svako pomorsko putovanje iz Bosne i Hercegovine direktno zavisiti od susjeda jer neće postojati mogućnost da putnici i robe iz Bosne i Hercegovine nesmetano otplove u međunarodne vode, a odatle na bilo koju destinaciju diljem svijeta. Kako je uopće došlo do ovako grubog kršenja međunarodnog prava od strane Hrvatske, kao i do finansijske i institucionalne podrške Evropske unije?

Odgovor je vrlo jednostavan, ali se mora razložiti u nekoliko segmenata. Prije svega, Hrvatska je članica Evropske unije, a Bosna i Hercegovina nije, te je bilo za očekivati da će Unija podržati Hrvatsku u ostvarenju njenih strateških interesa na štetu susjeda. Drugo, našu zemlju u međunarodnim odnosima predstavlja kolektivni organ čiji se samo jedan član, Bakir Izetbegović, u proteklim godinama borio za zaštitu njenih međunarodnih prava. I treće, Evropska komisija sredstva je za izgradnju mosta odobrila na osnovu dokumenata koji nisu važeći i koji između BiH i Hrvatske nisu usaglašeni na odgovarajućem nivou.

Potpuno svjesni šta se događa u vezi s ovim projektom, pojedini bh. zvaničnici u više su navrata zahtijevali od hrvatskih i evropskih institucija da se svi poslovi oko izgradnje mosta zaustave dok se ne riješe otvorena pitanja između dvije zemlje. Poznato je pismo Denisa Zvizdića, predsjedavajućeg Vijeća ministara, hrvatskom premijeru Andreju Plenkoviću, u kojem Zvizdić poziva hrvatske vlasti “da u duhu dobrosusjedskih odnosa obustave sve aktivnosti koje se odnose na izgradnju Pelješkog mosta, a do postizanja bilateralnog sporazuma o pravima i obavezama naših zemalja u skladu sa odredbama Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora”.

A dva su ključna pitanja koja treba riješiti: precizno utvrditi granicu na moru i priobalnom pojasu i u isto vrijeme definirati pravo Bosne i Hercegovine da neometano pristupa otvorenom moru.

Bez imalo sumnje, ovo je za BiH jedno od najvažnijih strateških pitanja na međunarodnom planu. Tačno je da BiH danas nema luku, ali je može imati, i to ne u jednom nego u dva zaljeva koja joj pripadaju. Naime, osim čitavog Neumskog, u kojem se nalazi jedini bh. gradić na Jadranu, našoj zemlji pripada i polovina Malostonskog zaljeva, koji odvaja bosanski poluotok Klek od hrvatskog poluotoka Pelješac. Oba zaljeva bit će zatvorena mostom ako bude izgrađen. Iako gradnja mosta direktno utječe na međunarodni pomorski status Bosne i Hercegovine, ni Evropska unija ni Hrvatska kao njena članica nisu uzeli u obzir tu činjenicu, oglušile su se na svaki zahtjev upućen iz naše zemlje i na vrlo bahat način, rekao bih nasilu, započeli projekt. Kao što smo već navikli, suočavamo se s licemjernom i neprincipijelnom politikom Evrope, koja, krijući se iza birokratskih procedura, direktno djeluje protiv interesa Bosne i Hercegovine.

U isto vrijeme, srpska i hrvatska politika u Bosni i Hercegovini, oličena u Ivaniću, Dodiku i Čoviću, otvoreno se stavlja na stranu susjedne Hrvatske, a protiv vlastite države, čije interese ugrožavaju otvoreno i kontinuirano, protivustavnim djelovanjem. Republika Hrvatska je, baš kao i određeni krugovi unutar evropskih institucija, očekivala da će samo neki bošnjački zvaničnici, u prvom redu Izetbegović i Zvizdić, pokušati odbraniti međunarodno pravo koje BiH ima prema Konvenciji Ujedinjenih nacija o pravu mora, a da će srpske i hrvatske političke elite, kao i neki Bošnjaci na odgovornim pozicijama, biti ili nezainteresirane ili protiv vlastite zemlje.

Da Hrvatska gradnjom mosta otvoreno i grubo krši međunarodno pravo i ugrožava pomorski status Bosne i Hercegovine, najbolje govori Odluka Arbitražnog suda u Hagu u slučaju spora između Slovenije i Hrvatske oko Piranskog zaljeva. Prema ovoj Odluci, donesenoj u junu 2017. godine, Slovenija, između ostalog, “ima pravo na koridor (junction) u širini od dvije i po nautičke milje za pristup otvorenom moru”. Arbitražni sud odredio je i režim koji treba garantirati integritet teritorijalnog mora, ali i slobodu komunikacije Slovenije s otvorenim morem.

Hrvatska bi, onako “velikodušno”, omogućila plovilima u i iz Bosne i Hercegovine tzv. neškodljiv prolaz, ali to ni izbliza ne odgovara međunarodnom pravu. I za to postoji jasna potvrda u Odluci u slučaju “Piranski zaljev”, u kojoj dalje stoji da “na području junctiona postoji sloboda komunikacije neprekinutog pristupa za Sloveniju, uključujući njezino teritorijalno more i zračni prostor – sloboda navigacije, nadlijetanja, polaganja podvodnih kablova i cjevovoda, i drugih prava uređenih međunarodnim pravom.

Pravo komunikacije na području junctiona ne može se ukinuti ni pod kojim okolnostima”. Iz ove arbitražne odluke Međunarodnog suda pravde u Hagu jasno se vidi da Hrvatska ni pod kojim uvjetima ne bi smjela graditi bilo kakav objekt (most) kojim bi ugrozila slobodnu komunikaciju koridorom. Dakle, odredbe međunarodnog prava vrlo su precizne, a tačno je utvrđeno i na koji način i pred kojim institucijama jedna država članica Ujedinjenih nacija svoje međunarodno pravo treba zaštititi. Ono što vrijedi za Sloveniju mora vrijediti i za Bosnu i Hercegovinu.

Naravno, sve to odlično znaju i naši zapadni susjedi, kao što su svjesni da u Bosni i Hercegovini, osim najvećoj bošnjačkoj stranci, nikome ne smeta potpuno pomorsko zatvaranje Bosne i Hercegovine. Hrvatska štiti svoje interese, na šta ima legitimno pravo, ali ovog puta to čini na štetu naše zemlje. Pri tome, u Ministarstvu saobraćaja Bosne i Hercegovine, kojim rukovodi Ismir Jusko, ovo pitanje smatraju tehničkim, a ne državnim i strateškim. Da li zbog neznanja ili nedostatka političke volje, resorni ministar tvrdi kako su “ekspertni timovi BiH i RH još 2006. usaglasili stajališta kada je u pitanju Pelješki most”. On ne vidi ništa sporno, kako kaže, “ako su ekspertna tijela BiH i Hrvatske ta pitanja već usaglasila”.

A još u septembru 2017. godine Zastupnički dom Parlamenta BiH usvojio je Deklaraciju kojom se nedvosmisleno suprotstavlja gradnji mosta. “Ukazujemo Republici Hrvatskoj, odnosno Evropskoj uniji na potrebu dosljedne primjene pravila međunarodnog prava u pogledu utvrđivanja suverenih prava Bosne i Hercegovine na moru. Pozivamo medije da se sveobuhvatno, interdisciplinarno i interaktivno uključe u aktivnosti odbrane suverenih prava Bosne i Hercegovine na moru na bazi argumentiranih činjenica. Pozivamo sve nadležne institucije na svim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini na koordinaciju aktivnosti u pogledu zaštite suverenih prava Bosne i Hercegovine na moru”, stoji u Deklaraciji.

U Deklaraciji je, uz ostalo, istaknuto kako je BiH pomorska država te kao takva ima pravo na slobodni i neometani pristup otvorenom moru uz ocjenu kako bi gradnja Pelješkog mosta to pravo dovela u pitanje. Od Hrvatske, ali i Evropske unije, stoga je zatraženo da “bez odgode obustavi sve radnje” koje mogu dovesti u pitanje suverena prava BiH na moru.

Gradnja je mosta počela, ali to ne znači da će biti i završena jer je Bosni i Hercegovini ostala još jedna mogućnost da zaštiti svoj suverenitet i pomorski status, a to je da zatraži arbitražu Međunarodnog suda pravde u Hagu i/ili Međunarodnog suda za pravo mora u Hamburgu. Ukoliko dođe do međunarodne arbitraže, može se očekivati slična odluka kao i u slučaju Slovenije i Piranskog zaljeva. Međutim, jedan od ključnih preduvjeta za to jeste da vlast u Bosni i Hercegovini u narednom periodu bude jedinstvena u odbrani interesa vlastite zemlje, odnosno da zakonodavna i izvršna vlast većinski pripadne onim političkim snagama koje ne rade za interese susjednih država.

PROČITAJTE I...

SDP svojim izbornim porukama pokušava stvoriti privid da je stranka koja djeluje na području cijele BiH, kako bi prevario Bošnjake da ih podrže, jer će ih, tobože, podržati i drugi. Ali, zato su tu statistika i matematika, da svaku obmanu razotkriju

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!