Sistematiziranje znanja o Cazinskoj krajini i Bužimu

Biografski leksikon općine Bužim mladih autora i istraživača Amira Sijamhodžića i Harisa Suljadžića i Sijamhodžićeve Krajiške izreke i poslovice doprinose arhiviranju znanja o jednom prostoru na tlu Bosne i Hercegovine, objašnjavajući njegove političke, društvene i jezičke specifičnosti

U protekle dvije godine Krajina je obogaćena za dvije vrijedne publikacije koje, na neki način, sistematiziraju znanja, iskustva i jezičke specifičnosti ovog dijela Bosne i Hercegovine. Prva od njih, publicirana 2016. godine, vezana je za područje općine Bužim, a riječ je o Biografskom leksikonu općine Bužim mladih autora i istraživača Amira Sijamhodžića i Harisa Suljadžića. U leksikon su, prema poglavljima, uvrštene značajne historijske ličnosti iz bužimskog kraja, kulturni radnici i umjetnici koji su obilježili ovo mjesto, naučni radnici, vjerski službenici, političari, ljekari, sportisti, vojne starješine, poduzetnici, prosvjetni radnici, počasni građani općine Bužim i, što je posebno zanimljivo, narodne ličnosti koje su ostavile značajan trag u društvenom životu Bužima.

U 2017. godini štampana je publikacija Krajiške izreke i poslovice sakupljača Amira Sijamhodžića. Ovaj profesor geografije neumorno je obilazio krajiške gradove i sela tragajući za još živom usmenom tradicijom i njenim najstarijim poštovaocima, zabilježivši na jednom mjestu u formi izreke i fraze specifične umotvorine Cazinske krajine. Obje publikacije doprinose arhiviranju znanja o jednom prostoru na tlu Bosne i Hercegovine, objašnjavajući njegove političke, društvene i jezičke specifičnosti.

 OZBILJAN LEKSIKOGRAFSKI PODUHVAT

U uvodnom razmatranju Biografskog leksikona općine Bužim Amir Sijamhodžić i Haris Suljadžić pišu da je ovaj leksikon prvobitno zamišljen kao manji leksikon u kojem će biti pobrojane osnovne činjenice i podaci o uglednim i bitnim Bužimljanima. “Tokom istraživanja i pisanja, iz dana u dan dolazili smo do novih imena, novih činjenica i zanimljivosti, tako da nismo ostali na prvotnoj zamisli, već smo broj od pedesetak imena više nego utrostručili”, ističu autori, a ova rečenica ponajbolje svjedoči o potrebi za leksikografijom. Ako se ne radi na sistematiziranju znanja i činjenica, bitnih događaja i ličnosti koje su obilježile jedno mjesto, nužno dolazi do osipanja znanja i informacija, njihovog iščezavanja iz kolektivne memorije.

Stoga su leksikoni poput ovog prijeko potrebni ne samo Bužimu već i drugim lokalnim zajednicama. Leksikon ne samo da otrgava od zaborava bitne ljude koji su oblikovali historijske, naučne i kulturne procese u jednom mjestu i vremenu već omogućava vlastito suočavanje s tradicijom i historijom, što je neophodno kako bi se u cijelosti razumjela vlastita pozicija u odnosu na pretke. “Pisanjem svog diplomskog rada o temi Općina Bužim – geografski prikaz, suočio sam se s bolnom činjenicom koliko malo je u Bužimu napisanih radova na bilo koju temu. Kasnije, višegodišnjim interesiranjem za širi prostor Cazinske krajine, uočio sam da je stanje slično i izvan Bužima. Da su mnoge društvene teme neobrađene, priče i narodne umotvorine slabo zabilježene, a mnoge značajne ličnosti zametene u pamćenju naroda. Valjda je to i logično budući da su Krajišnici, historijski gledano, više bili ljudi rata nego ljudi pera, što se i u najnovije vrijeme nije mnogo promijenilo. Tako se javio poriv da se nešto uradi, makar to bilo na prostoru užeg i šireg zavičaja, kako bi se granice poznatog pomjerile, kako bi ovdašnji krajiški čovjek upoznao sebe, svoje pretke, običaje, sve ono što u najširem smislu jesu kameni međaši krajiškog, ali i bosanskohercegovačkog identiteta. Tako sam krenuo s prikupljanjem građe za monografiju Bužim kroz vrijeme, koja je na kraju prevazišla moja očekivanja i, po mišljenju akademika Envera Mandžića, postala pravo ‘urnek-djelo’ koje može biti dobar primjer u naučno-istraživačkom, metodološkom, ali i estetskom smislu za izradu monografija mnogih drugih mjesta i gradova”, kazao je Sijamhodžić za Stav.

Biografski leksikon općine Bužim prvi je leksikografski priručnik koji tretira prostor općine Bužim. Autori su u dvanaest poglavlja nastojali sistematizirati bitna imena bužimskog kraja, tragajući za njihovim biografijama u pisanim i usmenim izvorima, ne prezajući ni od metode razgovora s Bužimljanima čija su kazivanja nekada bila i jedini izvor informacija za pojedine leksikografske jedinice. “Vidljiva je namjera autora da sveobuhvatno biografski obrade sve osobe koje se svojim životom, djelom, angažmanom i pojavom ističu unutar bužimske lokalne zajednice ili su za nju vezani – mjestom rođenja, zavičajnošću i posebnim zaslugama. (…) Uz svaku biografiju navedeni su izvori, pri čemu se da primijetiti da je u nekim slučajevima nerijetko korištena i primarna arhivska građa, pored različitih sekundarnih vrela”, piše Edin Šaković u recenziji.

Bogato izdanje Biografskog leksikona općine Bužim, u izdanju BZK “Preporod” Bužim, može poslužiti kao primjer drugim lokalnim zajednicama širom Bosne i Hercegovine. Može poslužiti i kao dokaz da lokalni ogranci BZK “Preporoda” nekada stoje iza ozbiljnijih projekata od matice ove važne institucije. Dok BZK “Preporod” Bužim štampa metodološki konzistentan leksikon jedne općine, dotle centrala BZK “Preporod” stoji iza nekih nekonzistentnih i metodološki nedosljednih leksikografskih projekata, kakav je Leksikon znamenitih Bošnjaka Nazifa Veledara.

VIŠEGODIŠNJE BILJEŽENJE USMENE GRAĐE

Knjiga narodnih umotvorina Krajiške izreke i poslovice obuhvata širi prostor Cazinske krajine i zamišljena je kao zbirka usmene tradicije koja je nerijetko bivala na marginama folklorističkih interesiranja, s obzirom na to da njeno sakupljanje zahtijeva mukotrpan terenski rad. Ova knjiga nastala je kao produkt višegodišnjeg istraživanja na prostoru Cazinske krajine.

Kako u pogovoru ističe dr. Nehrudin Rebihić, riječ je o značajnom folklorističkom djelu, o kojem posebno svjedoči Sijamhodžićev uvid u širu bosansku usmenoknjiževnu radionicu kojoj su prilazili različiti folkloristi, od Mehmed-bega Kapetanovića Ljubušaka do Vehida Gunića. Sijamhodžić je u ovoj knjizi sakupio 1.040 izreka i poslovica koje je sabrao obilazeći Cazin, Bužim, Bihać, Bosansku Krupu i Veliku Kladušu, a selekcijom je odvojio one izreke i umotvorine koje imaju širu rasprostranjenost od onih koje ranije nisu nigdje zapisane. Izreke su radi lakšeg pretraživanja poredane abecednim redom, a sakupljač ih, prema sadržaju u uvodnom slovu, dijeli na anegdotske, filozofske, političke, etnološke, težačke, klimatske, povijesne, geografske, vojničke, lovačke, gurmanske, šoferske, kafanske, moralističke, dijaloške, kletve, pošalice i popijevke.

“Zasebna je vrijednost poslovica, izreka i dosjetki u ovom rukopisu da su ostavljene u njihovu izvornom bosanskom krajiško-ikavskom jeziku. U takvom narodno-jezičkom izvoru, u ikavsko-materinskoj riječi, u poslovicama prepoznajemo autohtoni krajiški mentalitet, koji je generacijama brušen, ‘pečen i varen’ u životnoj zbilji, u čestim ratovima na granicama država, religija i kultura”, primjećuje dr. Rašid Durić u recenziji. Dubina Sijamhodžićevog folklorističkog istraživanja naročito je vidljiva onda kada on, kao sakupljač, nudi autorsko objašnjenje pojedinih izreka i konteksta u kojima se one upotrebljavaju, bez čega bi brojne izreke bile nerazumljive govornicima bosanskog jezika iz drugih dijelova Bosne i Hercegovine. Knjiga je opremljena ilustracijama Ismeta Erdića, koji je veoma zanimljivo i duhovo grafički predstavio neke krajiške izreke. U razgovoru za Stav, Sijamhodžić je istaknuo da je svoja višemjesečna istraživanja vršio po arhivima, bibliotekama i institutima od Bihaća, Banje Luke do Sarajeva i Zagreba, potom obilaskom starijih ljudi po terenu, pa penjanjem na prašljive tavane starih bosanskih kuća na kojima je nailazio na vrijednu osmansku građu i dokumente.

“To sam dijelom objelodanio u Biografskom leksikonu, te antologiji starih tekstova pod nazivom Slovo o zavičaju. Vjerujem da će prikupljena građa, koju sam prikupio i koju proučavam i obrađujem, biti povodom nastanka još nekih monografija i publikacija. Nakon temeljitog istraživanja lokalnog zavičaja, moje interesiranje se polahko širi na Cazinsku krajinu, a Krajiške izreke i poslovice prvo su takvo djelo”, kaže Sijamhodžić, a činjenica da je riječ o veoma mladom čovjeku, rođenom 1981. godine, urađeni posao čini i vrednijim. Haris Suljadžić, koautor Biografskog leksikona općine Bužim, još je i mlađi od Sijamhodžića, čak deset godina. Međutim, ovaj je mladi čovjek, uprkos neporecivom talentu i dokazanoj spremnosti na mukotrpno istraživanje, bio primoran napustiti Bosnu i Hercegovinu u potrazi za zaposlenjem. Ipak, raduje činjenica da lokalne zajednice u Bosni i Hercegovini sve češće dobivaju svoje leksikone te da su u njihovu izradu nerijetko uključeni mladi istraživači.

PROČITAJTE I...

U sarajevskoj Vijećnici održava se od 28. septembra do 18. oktobra izložba Sandžačkog udruženja likovnih umjetnika (SULU). U Novom Pazaru izložba SULU-a postala je tradicionalna i održava se punih trinaest godina, dok u Sarajevu gostuje već drugu godinu. Dvadeset sedam autora izlaže po jedan autorski rad u različitim likovnim tehnikama, a urbano socijalna tematika koju predstavljaju vezana je za prostor Sandžaka. Ervin Ćatović, predsjednik SULU-a, za Stav govori o ovoj izložbi, o svom životu i karijeri, vlastitom umjetničkom izričaju i brojnim drugim pitanjima

Ma kako bio sjajan basist, gitarist, klavirist, bubnjar, pjevač, studijski radnik, neprijeporno jedan od najboljih koncertnih radnika, Paula McCartneya prepoznajemo prije i iznad svega po divnim melodijama, pjesmama koje prihvatate na prvu loptu i koje trajno ostaju u sjećanju, a to, ma kako izgledalo jednostavno, nikako nije stvar koju može svatko napraviti. A samo najbolji od najboljih, a to je sigurno Macca, ponove tu magiju više stotina puta

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!