“Sinkro” je počeo u naninom prizemlju, a sada preuzima fabrike “Dallasa” u BiH i regiji

Sinkro” je u početku trgovao s uglavnom jeftinim namještajem, to su obično bile male garniture koje su dimenziono dizajnirane tako da bukvalno četiri paketa stanu u jednom redu u šleperskoj prikolici, odnosno, da u šleper stane 120 takvih paketa. To su bili mali komadi namještaja koji se vani brzo prodaju. Sada je “Sinkro” došao do srednjeg evropskog nivoa kvalitete u proizvodnji namještaja, ali najvišeg što se tiče kupaca. To je kao u sportu, objašnjava Kuštrić, kreneš igrati u lokalnoj ligi, pa pređeš u treću, drugu, prvu, i konačno do svojevrsne lige šampiona

 

Fotografije: Velija HASANBEGOVIĆ

Fabrika za proizvodnju namještaja “Sinkro”, čiji se proizvodni pogoni nalaze u Hrasnici, baš ovih dana slavi 20 godina rada. Od firme osnovane u prizemlju nanine kuće na Mejtašu, “Sinkro” je postao jedan od vodećih proizvođača namještaja u Bosni i Hercegovini i regiji. U njihovim proizvodnim pogonima 400 ljudi svakodnevno pravi namještaj za kupce širom Evrope. Atmosfera je u proizvodnji opuštena, a opet ozbiljna, svako ide za svojim poslom i radi ono za što je zadužen. Na kraju, rezultat truda svih tih ljudi uskoro je osigurati posao za još 200 osoba.

Naime, “Sinkro” je dokaz da se u BiH, bez obzira na to kako je predstavljali, predanim radom može uspjeti i stati rame uz rame s najvećim firmama iz Evrope i regije. Ova će kompanija u skoroj budućnosti preuzeti i dio proizvodnih pogona firme “Dallas”.

“Preuzet ćemo dio proizvodnje od fabrike namještaja ‘Dallas’. Nećemo preuzeti firmu, da se zna, firma ‘Dallas’ ostaje gdje jeste i ona će nastaviti baviti se uglavnom opremanjem objekata – hotela, stanova itd. Nama će prepustiti dio svojih proizvodnih kapaciteta pošto je nama ovdje u Hrasnici sve manje i manje prostora, a nemamo više mogućnosti za širenje. U pogonima ‘Dallasa’ u Vlakovu i regiji dodatno ćemo proširiti svoju proizvodnju, već smo poslali neke mašine, uposlenike iz sektora održavanja radi tehnološke i logističke pripreme… Imamo veliko poštovanje prema ‘Dallasu’ zbog svega onoga što su oni radili. ‘Dallas’ je u jednom periodu došao do tačke kada se nije mogao dalje razvijati, ali je i nama u nekim stvarima otvorio vrata – mašine koje imaju su nevjerovatne, oni su nekad mnogo ulagali u proizvodnju, to je ono što ćemo mi iskoristiti – njihovu logistiku, prostor, mašine, sušare… S našim znanjem, konkurentnom robom i otvorenim evropskim tržištem, to će biti dobitna kombinacija. Do kraja godine planiramo zaposliti još nekih 200 ljudi, tako da će nas biti preko 600 u ‘Sinkru'”, kaže za Stav menadžer sektora nabavke i jedan od direktora u “Sinkru” Smail Kuštrić.

PRESVLAČENJE NAMJEŠTAJA

Smailov stariji brat Omar Kuštrić zaslužan je za nastanak “Sinkra”, firme koja je 1997. godine počela kao distributer i prodavač meblštofova. Kada se Omar odmah nekako iza rata preselio u Sarajevo, obilazio je po gradu razne prodavnice da kupi platno kako bi presvukao neki stari kauč koji je zatekao u stanu. Primijetio je da se skoro nema gdje kupiti meblštof, odnosno, da je ponuda vrlo oskudna, a skupa. Ovaj Banjalučanin, koji je jedno vrijeme, između ostalog, živio i u Istanbulu, došao je na ideju da iskoristi kontakte koje je imao u Turskoj i da proba ponuditi njihov meblštof na domaćem tržištu. Osnovao je firmu “Sinkro”, hrabro naručio prvi kamion robe iz Turske, izložio robu u već spomenutom prizemlju porodične kuće na Mejtašu, i tako je sve krenulo. Ostalo je historija i lijepa priča koja još uvijek traje.

“Krenuli smo prvo s presvlačenjem namještaja. Tada nije bilo puno novog namještaja i bio je skup, tvornice su još uvijek bile zatvorene i ljudi su se snalazili tako što su presvlačili postojeći. Onda smo raširili maloprodajnu mrežu na nekoliko objekata u Sarajevu i širom BiH. Kako su se s vremenom počele dizati na noge stare i otvarati nove fabrike tapaciranog namještaja, pojavila se potreba i za veleprodajom meblštofova, tako da smo počeli opskrbljivati i te fabrike. Poslije toga smo proširili asortiman i drugim repromaterijalima kao što su spužva, nogice, konac, mehanizmi, i iz toga se izrodio jedan ozbiljan posao. Počeli smo izvoziti u zemlje okruženja 2002. godine. Kupovali smo namještaj od naših partnerskih fabrika i izlagali ga po sajmovima, prvo smo ušli, dakle, u segment prodaje, da bismo 2005. pokrenuli i svoju prvu samostalnu proizvodnju. U toj prvoj fazi smo se ‘igrali’ proizvodnje učeći zanat. Nije to bilo ni tako loše, bilo je i nekog izvoza u susjedne zemlje, ali i dalje nam je glavni posao bio uvoz i distribucija repromaterijala. Nakon nekoliko godina smo je ipak zatvorili.

Kada je došla ona famozna kriza 2007. godine, u jednom momentu nam je veliki broj naših kupaca ostao dužan –  niti smo mi njima mogli više davati robu niti su oni nama mogli plaćati – bili smo prisiljeni da se ‘čupamo’. Onda smo od njih kompenzaciono počeli uzimati namještaj: mi njima repromaterijal, oni nama gotovu robu. Mi smo taj namještaj izvozili po najnižim, skoro nabavnim cijenama, i tako se naplaćivali. Radili smo, radi naplate, dupli posao, ali smo vidjeli da je vani puno bolja situacija s plaćanjem i ubrzo nam je izvoz namještaja postao dominantan izvor prihoda. Uskoro je, u jednom momentu, više od 35 bh. proizvođača radilo za nas. Od 2009. smo izvozili preko 500 šlepera namještaja godišnje u zemlje okruženja i Evrope – Njemačku, Francusku, Austriju, Sloveniju…, bez ijedne zakovane klamerice”, priča Smail.

Nakon nekoliko godina, došlo je do nove prijelomne tačke u životu kompanije: neki su od proizvođača koji su radili namještaj za “Sinkro”, naučivši “zanat”, napustili to partnerstvo i počeli sami izvoziti, pojedini čak upravo “Sinkrovim” kupcima, a druga grupa fabrika, one koje nisu tehnološki, kvalitetom i kvantitetom pratile “Sinkro” razvoj, same su otpale, tako da je “Sinkro” skoro ostao bez dobavljača. Tada su odlučili da preuzmu punu kontrolu na proizvodnjom i da pokrenu, ovaj put, ozbiljnu tvornicu namještaja. Bilo je to prije pet godina. Rezultat je da je proizvodnja uzela primat u poslovanju kompanije i da trenutno “Sinkro” izvozi u 27 zemalja u Evropi.

“Naravno, ne treba biti poseban ekonomski stručnjak da se shvati da je novac vani, BiH je malo tržište, platežna moć ljudi je mala i svi se okreću izvozu. Svi ti stranci, naši kupci, u početku nisu imali gdje vidjeti naš namještaj, pa smo u krugu tvornice u Hrasnici otvorili maloprodajni salon namještaja, koji je, ustvari, i jedan veliki showroom za strane i domaće veleprodajne kupce, da mogu vidjeti šta mi radimo, jer preko 95 posto naše proizvodnje ide za izvoz, 3-4 posto za domaće tržište, 1-2 posto je za našu vlastitu maloprodaju, koja je vjerovatno najjača u gradu. Sada izvozimo 700-800 šlepera namještaja godišnje”, ističe Smail.

“Sinkro” je u početku trgovao s uglavnom jeftinim namještajem, to su obično bile male garniture koje su dimenziono dizajnirane tako da bukvalno četiri paketa stanu u jednom redu u šleperskoj prikolici, odnosno, da u šleper stane 120 takvih paketa. To su bili mali komadi namještaja koji se vani brzo prodaju. Sada je “Sinkro” došao do srednjeg evropskog nivoa kvalitete u proizvodnji namještaja, ali najvišeg što se tiče kupaca. To je kao u sportu, objašnjava Kuštrić, kreneš igrati u lokalnoj ligi, pa pređeš u treću, drugu, prvu, i konačno do svojevrsne lige šampiona.

“Mi smo sada ušli u grupnu fazu lige šampiona namještaja u Evropi, kupci s kojima mi igramo najveći su evropski kupci koji rade ozbiljne i velike stvari”, dodaje on.

“Sinkro” najviše proizvoda plasira na njemačko tržište, ali rade dosta i za Francusku, Belgiju, Hrvatsku, Sloveniju, Srbiju i imaju čak kupca u Estoniji.

“U Estoniju smo prvi put otišli prije sedam-osam godina da podržimo naše ‘Zmajeve’ u fudbalskim kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo. Dok smo čekali utakmicu, hodali smo po Tallinnu i tražili, onako iz dosade, po prodavnicama neki proizvod iz bivše Jugoslavije. Naravno, toga nije bilo. Ipak naletimo, čini mi se, na Argetu i Cedevitu… Sjećam se respekta koje sam osjetio prema njima, kao: Bravo, majstori, kad ste dobacili čak dovde. Nije prošlo ni godinu dana, a mi smo već izvozili svoju robu gore, nakon što smo upoznali kupca na sajmu u Bruxellesu, gdje smo prvi put izlagali, i od tada u kontinuitetu radimo s njim”, priča nam Kuštrić.

“Sinkro” je tržišno orijentirana firma i proizvode ono što se trenutno traži na zahtjevnom tržištu. Najdraže im je kada prodaju vlastite modele, stvari koje su nove na tržištu, koje nemaju konkurenciju. Za to je zaslužan odjel za istraživanje i razvoj proizvoda gdje radi veliki broj mladih inženjera i iskusnih majstora iz firme.

BOLJE KUPOVATI U BiH NEGO VANI

Komparativna prednost “Sinkra” jeste to što je godinama najveći dobavljač i distributer platna i repromaterijala, tako da ima najbolje ulazne cijene, a, osim toga, stalno donosi nove stvari, nove trendove. “Sinkro” je po tome poznat i uvijek je na izvoru informacija i novih trendova.

U ovoj firmi tvrde da nemaju problema s nabavkom drvene građe, na što se često žale domaći proizvođači namještaja, a razlog je to što kupuju gotovu rezanu građu, plaćaju na vrijeme i drže se dogovora. Ipak, smatraju da treba urediti taj sektor šumskih gazdinstava, da se zna ko, šta i kako radi, jer svaki kanton ima svoje gazdinstvo, a svako to gazdinstvo svoju politiku. Vole, kažu, da kupuju repromaterijal u BiH, bolje da novac ostane u našoj zemlji nego da ide vani, ali se susreću i s apsurdnim situacijama, primjerice, da se u BiH ne mogu nabaviti mnogi repromaterijali, niko ih ne proizvodi, što je neshvatljivo ako se zna da je prije rata 90 posto izvoza namještaja iz bivše Jugoslavije išlo iz Bosne i Hercegovine, uglavnom preko sarajevskog “Šipada” i “Krivaje”.

“Sinkro” je samo jedan od primjera uspješne kompanije koja proizvodi i izvozi namještaj. Cijeli sektor proizvodnje namještaja u velikom je zamahu, godišnji je rast izvoza dvocifren, a pokrivenost uvoza izvozom preko 300 posto. U prvih šest mjeseci 2017. godine izvoz namještaja imao je vrijednost pola milijarde maraka, dok je uvoz iznosio 113 miliona KM. Razlog je, prema Kuštrićevim riječima, to što BiH ima tradiciju proizvodnje namještaja koja je koliko-toliko sačuvana.

“Geostrateški položaj BiH, odnosno blizina granice EU, tradicija, relativno jeftina radna snaga, kvalitet proizvoda i drvo – glavna sirovina u proizvodnji – jesu razlozi zašto se evropski kupci sve više okreću nama, a sve manje Kini. Neke naše firme hrabro su izašle vani i pokazale strancima da se ovdje može napraviti itekako dobar i kvalitetan proizvod. Recimo, mi nikada nismo proizvodili stolice, osim nešto malo u posljednje vrijeme. Prodali smo ih na desetine hiljada, od čega dobar dio u Italiju. Kasnije smo saznali da su neki preprodavači kasnije stavljali na stolice oznake da su proizvedene u Italiji i odmah ih prodavali po višim cijenama. Dakle, kvalitet je neupitan. Bh. namještaj je postao vrlo cijenjen u Evropi”, objašnjava Smail.

Međutim, da bi zadržale kupca iz Evrope, naše firme prvo moraju dokazati da vrijede i da im se može vjerovati. Iskustva “Sinkra” to najbolje pokazuju. Znalo se desiti da jedan veliki njemački kupac, koji je naručio preko 1.000 garnitura, pošalje svoje kontrolore koji uoče malu greškicu i odmah se mora raspakovati svih 1.000 garnitura i pregledati, a do sutra ujutro opet zapakovati. To je, na početku, išlo dotle da su jastučnice okretali naizvrat i tražili viri li negdje končić koji niko ne vidi. Ako viri, on se mora odrezati. Svi su u firmi strepili kada dolaze kontrolori. Tako su detaljni bili uglavnom na početku, da djeluju preventivno i pokažu da nema zezanja. Kasnije su malo opustili uzde, ali proizvod i dalje mora biti bez greške. Recept je za uspjeh jednostavan – biti korektan prema kupcima i dobavljačima, vrijedan i hodati po svijetu, tražiti informacije i boriti se za posao, a ne zakopati se u svoj ćošak i kukati kako ništa ne valja. “Sinkro” je, očito, pokazao da može.

 

 

 

PROČITAJTE I...

Od novoosnovanih kompanija, najviše radnika zaposlio je “Boxmark Leather”, Lukavac – 422, “Sport Plus Win”, Novi Travnik – 232, “Koala Automotive”, Tuzla – 216, “Torre Nova”, Gradačac – 214, “Progetti Bosnia”, Tuzla – 183, “Elin Motors Bosnia”, Živinice – 153, “Hattrick”, Vitez – 151, “Atena”, Novi Travnik – 149, “Central osiguranje”, Sarajevo – 148 i INZ, Zenica – 109

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!