SEVDAH-ŠOVINIZAM

Naravno, nema ništa sporno u tome da se ukusi razlikuju, nema ničega kontroverznog u tome da je Imamoviću besmisleno štivo nešto što je drugome izuzetno korisna knjiga, ili da je nekome nakazna travestija tradicije ono što je Imamoviću sevdalinka u njegovoj interpretaciji.


Koliko je latentni šovinizam prisutan u ovdašnjoj javnosti i kako ga, zapravo, najčešće upotrebljavaju oni koji ga se javno najviše gnušaju, tvrdeći da su kao ideološka, etnička ili seksualna manjina njegove najveće žrtve, pokazuje slučaj Damira Imamovića.

Imamović je na svom profilu na Facebooku odlučio podijeliti svoju konsternaciju navodnom činjenicom da “sarajevski Sajam knjige” više nije to – sajam knjige koji ima šta ponuditi ozbiljnim ljubiteljima pisane riječi, već je, navodno, degenerirao u bezvrijedni sajam vjerske literature.

Naravno, nema ništa sporno u tome da se ukusi razlikuju, nema ničega kontroverznog u tome da je Imamoviću besmisleno štivo nešto što je drugome izuzetno korisna knjiga, ili da je nekome nakazna travestija tradicije ono što je Imamoviću sevdalinka u njegovoj interpretaciji.

No, da se ne radi tek o pitanju različitih ukusa nego o šovinizmu, pokazuju Imamovićevi komentari na istom postu u kojima, zapravo, odriče bilo kakvu pozitivnu vrijednost vjerskoj literaturi, pa u njenom povećanom plasmanu, koji veže i za uspostavljanje religijskog odgoja kao standarda, vidi čak i civilizacijski sumrak u kojem će, kako tvrdi, uskoro “morati objašnjavati važnost pismenosti kod ženske djece”, čime imputira nazadnjaštvo i mizogeniju vjerničkoj populaciji.

Naravno, ovakav šovinizam dominantne i privilegirane manjine naspram tihe i podjarmljene većine ne samo da prolazi potpuno nezapaženo nego se čak smatra i sasvim legitimnim i neotuđivim pravom, i to u takvoj mjeri da se upozoravanje na takav šovinizam naziva šovinizmom.

PROČITAJTE I...

Osim po materijalu od kojeg su izgrađeni, od nadgrobnih spomenika u ostalim dijelovima Bosne, krajiški bašluci bitno se razlikuju po izgledu i visini, te motivima kojima su ukrašeni. Pored kulturno-historijske, oni imaju spomeničku, estetsku te pejzažno-oblikovnu funkciju. U novije vrijeme stari krajiški nišani sve su izloženiji uništavanju, a praksa podizanja novih nišana u skladu s vlastitom tradicijom sve je rjeđa

Takva dehumanizacija neistomišljenika, kojem se najprije uskrati sposobnost racionalnog misaonog procesa (kao što je Haverić uradio u Kritici bosanskog uma), a zatim ga se demonizira kao besprizornu hulju ili šljam, jeste Haverićev današnji intelektualni doprinos nastavka obračuna s “neprijateljima” s kojim su se Haverićevi ideološki prethodnici obračunavali prijekim sudom i kuršumom u gluho doba noći.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!