SEVDAH-ŠOVINIZAM

Naravno, nema ništa sporno u tome da se ukusi razlikuju, nema ničega kontroverznog u tome da je Imamoviću besmisleno štivo nešto što je drugome izuzetno korisna knjiga, ili da je nekome nakazna travestija tradicije ono što je Imamoviću sevdalinka u njegovoj interpretaciji.


Koliko je latentni šovinizam prisutan u ovdašnjoj javnosti i kako ga, zapravo, najčešće upotrebljavaju oni koji ga se javno najviše gnušaju, tvrdeći da su kao ideološka, etnička ili seksualna manjina njegove najveće žrtve, pokazuje slučaj Damira Imamovića.

Imamović je na svom profilu na Facebooku odlučio podijeliti svoju konsternaciju navodnom činjenicom da “sarajevski Sajam knjige” više nije to – sajam knjige koji ima šta ponuditi ozbiljnim ljubiteljima pisane riječi, već je, navodno, degenerirao u bezvrijedni sajam vjerske literature.

Naravno, nema ništa sporno u tome da se ukusi razlikuju, nema ničega kontroverznog u tome da je Imamoviću besmisleno štivo nešto što je drugome izuzetno korisna knjiga, ili da je nekome nakazna travestija tradicije ono što je Imamoviću sevdalinka u njegovoj interpretaciji.

No, da se ne radi tek o pitanju različitih ukusa nego o šovinizmu, pokazuju Imamovićevi komentari na istom postu u kojima, zapravo, odriče bilo kakvu pozitivnu vrijednost vjerskoj literaturi, pa u njenom povećanom plasmanu, koji veže i za uspostavljanje religijskog odgoja kao standarda, vidi čak i civilizacijski sumrak u kojem će, kako tvrdi, uskoro “morati objašnjavati važnost pismenosti kod ženske djece”, čime imputira nazadnjaštvo i mizogeniju vjerničkoj populaciji.

Naravno, ovakav šovinizam dominantne i privilegirane manjine naspram tihe i podjarmljene većine ne samo da prolazi potpuno nezapaženo nego se čak smatra i sasvim legitimnim i neotuđivim pravom, i to u takvoj mjeri da se upozoravanje na takav šovinizam naziva šovinizmom.

PROČITAJTE I...

Ne treba čuditi da je zločin nad muslimanima Novog Zelanda, koji nemaju nikakve veze s Bosnom i Bošnjacima, izvršen uz četničke pjesme. Ono što je uz takve pjesme počinjeno u Prijedoru, Zvorniku, Višegradu, Foči, Srebrenici, Sarajevu... – ostalo je u najvećoj mjeri nekažnjeno. Jesu osuđeni pojedinci, pokoji izvršilac i naredbodavac, ali nisu kažnjeni sistem, ideologija i aparat koji je sve to osmislio i iza toga stajao. Na djelu je planetarna nepravda koja samo može proizvesti planetarno zlo

Baš kako u prirodi intenzivan smrad upozorava čovjeka da se u blizini nalazi nešto što nije samo neugodno oku, uhu i nosu nego i potencijalno opasno za zdravlje, tako i Isovićevi tekstovi signaliziraju da mračne totalitarne ideje još nisu sasvim krepale, da i dalje bazde i truju određen broj nesretnih umova.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!